2020. godina bila je veoma izazovna za Dalmaciju. Prije svega u kontekstu postojeće coronakrize, koja je razotkrila sve strukturne nedostatke Republike Hrvatske, ali i ostavila strašne ekonomske posljedice.
Pad ekonomije od preko 10%, preko 40.000 novih nezaposlenih osoba, pad izvoza, izostanak podrške dijaspore i opći pad svih drugih parametara bitnih za ekonomiju, posljedično i za život građana. 2020. bila je i izborna godina, što obično prati visok stupanj političke nestabilnosti, te proračunske potrošnje u svrhu dobivanja glasova. Coronavirus nije usporila građevinske radove lokalnih (grado)načelnika s ciljem kupovine naklonosti birača. Posebno je interesantno značajnije prisustvo međunarodnog faktora ili moguće samo malo veća eksponiranost istog krajem godine.
Godina naplate starih problema
Svi problemi prethodne godine doći će na naplatu u 2021. godini. Najveći izazovi u 2021. godini su ekonomske prirode, što nije ništa neobično za Dalmaciju. Prvi kvartal ne nudi nadu, niti budi optimizam i to iz više razloga. Tradicionalno ovo je period godine kada se ekonomski život uspori, odnosno kada je nizak stupanj ekonomske aktivnosti, naročito u uslužnom sektoru.
Vidjeli smo da klasični instrumenti potrošačkog optimizma, poput božićno-novogodišnjih praznika, jednostavno ne funkcioniraju i to s razlogom. Apsolutna neizvjesnost vodi prema strahu za budućnost odnosno štednji, a ne potrošnji. Dalje, još uvijek se kasni s cijepivom, tako da će se s cijepljenjem, u najboljem slučaju, vjerovatno krenuti na proljeće. Pored COVAX mehanizma koji je zbog kašnjenja s uplatom oko 6 miliona € u jednom trenutku bio ugrožen, Republika Hrvatska nije osigurala Dalmaciji alternativne mehanizme dostave cijepiva.
Posljednji pregovori s predstavnicima EU koji su vođeni u prosincu pokazali su da se kreditni aranžman od 750 miliona € može očekivati tek sredinom 2021. godine. To znači da će izvršenje proračuna biti posebno problematično u mjesecima prije toga. Uz sve ovo, tu je i niz drugih ekonomskih problema – Svjetska banka procjenjuje da je najveći rizik za RH pa tako i za Dalmaciju, vezan za manju podršku dijaspore; brojne “zombi” kompanije koje su se naslanjale na podršku države će u 2021. krenuti s opravdanim otpuštanjem radnika; sporiji oporavak EU znači manje šansi za domaće izvoznike itd.
Šta se može uraditi?
Kako bi zaista iskoristili krizu (“kriza je šansa” nije samo obična floskula), moguće je izvesti nekoliko dobrih reformskih poteza, koji će se svakako diktirati od predstavnika međunarodne zajednice, prije svega EU. Potrebno je promijeniti fiskalni okvir u RH, s ciljem spuštanja zbirne stope doprinosa. Na ovaj način mogle bi se stvoriti pretpostavke za veću zaposlenost i više plaće (barem kada krene oporavak).
Zakon o elektronskom potpisu je nešto što već desetlječima imamo, no on još nije u stvarnoj provedbi, već njegova implementacija stoji u političkim ladicama, a sada bi se njime napravio pravi iskorak. Ovo bi stvorilo mogućnosti za digitalnu transformaciju društva po uzoru na Estoniju, ali i iz nafatalina izvuklo neke druge, zaboravljene, reforme, poput uvođenja one-shop-stop šalterskog sistema (prvi put navedeno zakonom iz 2007. godine). Tu su svakako i izmjene radnog zakonodavstva.
Ovaj trenutni Zakon o radu se pokazao zastarjelim i lošim u jeku krize i rada od kuće što se mora mijenjati što prije. Sve ovo treba omogućiti dvocifrene stope rasta pri oporavku 2022. godine. U suprotnom će Dalmacija nastaviti sa “puzajućim rastom” od 2-3% godišnje, što je nedovoljno da građani osjete bilo kakav progres.
Šta ne raditi?
Prva stvar koju ne treba raditi u 2021. godini, niti bilo kada, jeste ugrožavanje stabilnosti monetarnog sustava kroz ukidanje institucije valutnog odbora. Ako se Dalmatinska politika želi dokazati na polju ekonomije onda ima klasične alate makro-politike tipa fiskalne politike, politike dohotka i vanjskotrgovinske politike. Neka monetarna politika ostane na kraju kao nagrada za dobro upravljenje makro-politkom, odnosno neka se ne dira kao kazna.
Potrebno je minizimirati utjecaj politike na ekonomiju i to konkretnije kroz stabilizaciju političkih odnosa. Ovo je možda i izvodljivo u 2021. godini jer nije izborna godina. Međutim, nikada ne treba potcjeniti kapacitete za izazivanje političkih kriza i blokada. Svakako ne bi trebalo dizati poreze, po bilo kojoj osnovi, naročito ne PDV jer se tako destimulira potrošnja, ali niti one koji se odnose na rad jer nas očekuje povećan broj nezaposlenih. Naročito ne treba nastaviti s tradicionalnim praksama manipulacije proračunskim sredstvima, od čega se nažalost nije odustalo ni tijekom krize, što pokazuje niz afera.
Štednja, dug i optimizam
2021. godina je godina štednje. Iako kejnzijanski makro-ekonomisti preporučuju javnu potrošnju u krizi, ovo neće biti slučaj jer su hrvatski ministri financija previše oprezni da bi se tek tako kladili na neizvjesne ekonomske teorije. Izostanak monetarne politike znači da nema tih “leđa” koja će preuzeti njihovu odgovornost za vođenje proračuna. Ovo će biti godina i kada će se naglo povećati ukupni dug – kako vanjski, tako i domaći.
Najveći korisnici duga će biti država i jedinice lokalne samouprave. Dug je opravdan u ovoj krizi ukoliko se sredstva iskoriste kako bi se provele bolne, a u isto vrijeme nužne ekonomske, političke i administrativne reforme. U suprotnom nema efekta.
Na kraju, razumijevajući skriveni, ali postojeći i konstantni optimizam građana Dalmacije, moguće da će 2021. godina na kraju ispasti godinom optimizma. Država je, u postojećem uređenju od 30 godina, prilično stabilna, svaka godina je čini otpornijom na krize. Iako se realni sektor se pokazao posebno neotpornim. Nakon pobjede nad pandemijom coronavirusa i kada se počnu rješavati posljedice potresa na Baniji, svaki čovjek će imati neki razlog za optimizam, pa tako i mi u Dalmaciji. Ovo treba iskoristi, jer optimizam ima svoju ekonomsku cijenu (i zbog toga ga ekonomisti vole forsirati).
Zato koristimo priliku da poželim sretnu, štedljivu, ali ipak optimističnu novu 2021. godinu.
תגובות