U ovo predizborno vrijeme, mnogi će, kako bi dosegli saborsku fotelju, pucati iz svih oružja i oruđa. Na meti će im se naći sve od Srba do pedera i od Židova do komunizma. Pogotovo će se tući iz redova "hrvatskog desnog centra" (koji bi u svakoj normalnoj državi se karakterizirao kao krajnja desnica). U tome će im pomagati crkva u Hrvata koja jedva čeka da oni "crveni vragovi" padnu, a da ih zamijene stvarni crni vragovi.
No, neće na tapetu biti samo Srbi, pederi, Židovi i komunisti. Spomenut će se i socijaldemokracije. Spomenut će se taj model društveno-ekonomskog uređenja koji je mrzak svima onima koji su se za vrijeme jugoslavenke socijaldemokracije, u to vrijeme zvane socijalizam BESPLATNO školovali, imali pravo na BESPLATNO liječenje, sigurno zaposlenje s malom mogučnošću dobivanja otkaza, 30 radnih dana godišnjeg odmora, zimnice, ljetovanje u radničkim odmaralištima... i šta ti ga ja sve znam...
Pa zašto će se onda tako brutalno udarati svim sredstvima o socijaldemokraciji? Bacimo pogled na socijaldemokraciju u Republici Hrvatskoj i pogledajmo što je toj istoj Hrvatskoj ostalo od doba socijalizma da bi dobili odgovor na to pitanje.
Prvo, ostale su nam škole, vrtići, fakulteti, stambeni objekti, bolnice, hoteli, sportski objekti ambulante..., ali i tvornice sagrađene u vremenu od 1945. do 1990. Posebno se tu ističu tvornice koje su prevarom i lopovlukom “kupili” odabrani za jednu kunu i sad izrabljuju radnike. Jadni ti HDZ-ovci, SDP-ovci, HNS-ovci, HSLS-ovci, HSS-ovci i ini -ovci, pa da nije bilo socijalizma. ne bi oni imali te tvornice.
Od socijalizma su nam ostale i uspomene na K-15. Za ove mlađe generacije kojima politika širi mržnju prema socijaldemokraciji moraju znati da u socijalizmu kad se išlo na godišnji (a išlo se) dobili biste K-15, novčani dodatak za godišnji odmor. Uz K-15, za Božić (koji se eto nije smio slaviti) dobivala se, u profitabilnijim firmama, i 13. plaća koju ste mogli potrošiti za božićno-novogodišnje praznike. Djeca su do napunjenih 14. godina dobivali i poklon od Djeda Mraza, dobijale su se i zimnice, a studenti stipendije i skoro besplatan smještaj u studentskim domovima.
Od socijalizma nam je ostao i čekić, ali samo u muzeju (ako i tamo), jer je danas sramota biti radnik. Radnik s čekićem je simbol socijalizma (jer se ekonomija zasnivala na proizvodnji). Danas, u neoliberalizmu (najgorem obliku društveno-ekonomskih odnosa) velika je sramota biti radnik. Neoliberalizam to smatra najnižim oblikom ljudskog postojanja. Zato neoliberalizam obespravljuje radnika, zanemaruje ga, ali je biti radnik nužno zlo jer treba namiriti apetite administracije i još brojnijih uhljeba.
Ogromni apetiti državnih administracija i uhljebi nisu specifikum samo Republike Hrvatske, svaka država ima gladnu državnu aparaturu punu polusposobnih uhljeba koji su se uvalili putem političkih, rodbinskih veza ili preko kreveta. Posebno se to odnosi na neoliberalna društva. Zato si u tim društvima glup ako si radnik, a cool si i in ako si prevarant, ako si starleta koja će pokazat sise stvar kako bi doživjela 5 minuta slave. U neoliberalizmu uvijek moraš biti provokantan. To pali. Moraš biti javna kurva ili prevarant - tu kapa lova, ne u radu.
Još nešto nam je ostalo od socijalizma. To su sindikati. Iako su ostavština jugoslavenske socijaldemokracije, itekako danas dobro žive. Jer, radnici im plaćaju članarinu od svojih bijednih plaćica na koje oni nemaju nikakav prigovor. Ali, ako se netko sjeti štrajka, jer od poštenog rada više ne možeš namiriti račune i kupiti hranu (a ne dao Bog da se sjetiš kupiti komad odjeće ili obuće) onda brže bolje ti sindikati imaju prigovor. Sjete se oni otići na pregovarački sastanak sa vodstvom tvornice, sa kojeg izlaze uvijek nasmiješeni.
Sindikalne vođe se iz nekog nepoznatog razloga tapšaju se po džepovima i jave vam kako su uspjeli u "teškim pregovorima" izboriti da ćete u vrijeme štrajka nositi bedž s natpisom "I ja sam u štrajku", ali ćete nastaviti raditi, vjerojatno s povećanom normom i sa smanjenom plaćom. A dok ćete vi biti u radnom štrajku, sindikalisti će otići s vlasnikom tvornice na janjetinu, a poslije u matičnu im stranku ulizivati se stranačkom vođi.
Ima još stvari koje me muče u ovo predizborno vrijeme kada se priča o socijaldemokraciji. To je ova kuknjava u vezi odlaska za boljim životom izvan R. Hrvatske. Tu se daju razlučiti nekoliko stvari:
1. svi ti koji odlaze, za koga su do sada glasali na izborima? Mislim da je od onih koji i jesu glasali ogromna većima glasala za plavi, odnosno crni rukav istog kaputa. A oni koji nisu glasali, ti su opet čekali da im netko drugi osigura budućnost, a oni samo da čekaju u hladu.
2. odakle tim ljudima lova za put i gdje spavaju? Ta nije valjda da su svi digli kredite ili se zadužili kod nekoga za putovanje? Kako će vratiti te kredite? Nije valjda da banke imaju program davanja love bez kamata i potrebe za vraćanjem onima koji će napustiti RH? Ako su se zadužili kod koga su se zadužili? Ne radi se valjda o nekom ekstremno bogatom ekscentriku koji donira za odlazak iz RH? Nije valjda da će baš svi spavati na ulici? Vama ova priča nije sumnjiva?
3. dobiva li to Hrvatska novu dijasporu? Dijasporu koja će sada redovito izlaziti na izbore i čekati u redovima da glasa i određuje sudbinu onih koji su ostali u Hrvatskoj? Hoće li ta nova dijaspora ispred ambasade u Oslu biti histerična do zla boga i preskakati ograde i ulaziti preko prozora kako bi glasala za one za koje im crkva naredi?Hoće li oni kao i do sada glasati za desnicu?
4. Kažu da je preko 150.000 ljudi napustilo Hrvatsku. A kada se priča o tome spominje se isključivo Slavonija! Zašto se spominje isključivo Slavonija? Kažu da je za vrijeme rata Slavoniju napustilo 350.000 ljudi koji se nikada nisu vratili, pa sad 150.000 koji su (prema novinskim natpisima) napustilo Slavoniju, pa koliko je ljudi poginulo u ratu, koliko je umrlo od poljedica bolesti ili starosti... Kad se sve to zbroji u Slavoniji ne bi trebao biti nitko živ. Ta kako onda Osijek može imati 90.000 stanovnika ili Slavonski Brod 65.000?
Relni podaci su sasvim drugačiji. Od 2007. do 2016. Hrvatsku je ukupno napustilo 200.000 ljudi od toga 150.000 iz Dalmacije. A Dalmacija se u toj priči najmanje spominje. Zašto? Zato što, unatoč ispranim mozgovima početkom 90ih u Dalmaciji i dalje vlada, kako to HR mainstrem političari vole reči: "socijalistički mentalitet." To samo znači da su Dalmatinci radišni i žele privređivati, ali kako je Dalmacija u privatizacijskoj pljački najviše nastradala, a od 2000. na ovamo još jednom do kraja uništena da je SPI sa 195 (1989.) pao na 42 (2015.), jer su tvornice prodane za 1 kunu pretvorene u mallove ili hotele, ili jednostavno zbrisane s lica zemlje kako bi se jednom u budućnosti napravio mall ili hotel, tako Dalmatinac mora otići trbuhom za kruhom.
Odlazilo se i za vrijeme socijalizma, ali tada ne zbog gladi kao danas, već zbog nekakve navodne i nikada dokazane represije. Gladi definitivno nije bilo, a represije... ta svaka država ima određeni oblik represije. Bez represije imali bi anarhiju. Hmmm. Tko o čemu - protivnik neoliberalizma o anarhiji koju stvara neoliberalizam...
No, da je tih 150.000 Dalmatinaca koji su se odlučili “boriti se za svoju budućnost" u Francuskoj, Španjolskoj, Švedskoj Norveškoj, Danskoj… se spakiralo i krenulo u Zagreb, te uručilo raznim Karaoreškovićima šup-kartu i oduzetilo im ovo šta su oni oduzeli od naroda i do sad razvaljivali, te preuzeli stvari u svoje ruke i da sa svojom obrazovanjem, voljnom i energijom u Dalmaciji stvaralo uvjete za dostojanstvo… zar to ne bi bilo bolje?
Zar to ne bi bila ISPRAVNIJA borba? Vjerojatno ne bi, jer bi se tako borilo socijaldemokratskim metodama, a to nije dobro jer lokalni župnik kaže da socijaldemokracija nije dobra. No, ljudi moji morate znati da se socijaldemokratskim metodama borilo i u Francuskoj, Španjolskoj, i u Švedskoj, i u Norveškoj i u Danskoj, dok nisu postale socijalo osjetljive države koje poštuju rad i radnika, ljudska prava i slobode i sve one vrijednosti koje smo imali u Hrvatskoj za vrijeme socijalizma, a što nam je 30.5.1990. oduzeto.
No, žalosno je da narod pada svaki put na iste fore, pa umjesto da se bori, on odlazi. Pa je tako Dalmacija uvijek bila potlačena i s njom se manipuliralo, čak i prodavalo za 100.000 dukata jer su ljudi odlazili. Bilo u vojnike, bilo u mornare, a neprijatelju su radili što hoće.
No, mainstream političari sve to jako dobro znaju. Oni znaju da su dalmatinski Hrvati usrane kukavice. Oni znaju kako je nekad dovoljno samo sve zamračiti, upaliti u pozadini reflektore, pričati bajke o separatističkom ratu za nezavisnost, ovaj... hoću reći Domovinskom ratu..., govoriti kako će se otvoriti ovoliko ili onoliko radnih mjesta, baviti se tuđim usranim gaćama (a svoje kriti), pa će narod zaslijepljen svjetlima političke pozornice biti oduševljen novim umjetničkim izgledom ne znajući kako je mrak pojeo sve prevare, sve krađe, sve laži i sva obećanja.
I tu se ciklus nastavlja:
- Svake 4 godine ovi stari politički lisci, sa svojim PR agencijama vas se sjete i napričaju vam stare bajke u novom ruhu.
- Svake godine za Prvi Maj sjete vas se sindikalne vođe i kupe vam nove zviždaljke da zviždite, dok se na Marjanu tučete za besplatnu porciju fažola koju ste i po nekoliko puta preplatili bilo PDVom od 25%, bilo sindikalnim članarinama, bilo preniskim plaćama za previše rada (ako imate sreću da radite), bilo da se na vaš račun mljacka janjetina dok vi nemate za koricu kruha.
Jedino tko se dalmatinskog radnika sjeti je dalmatinski radnik koji želi napraviti nešto od Dalmacije i nitko više. Iako sam novinar, ja sam radnik; iako sam živio u Sjedinjenim Američkim Državama (danas u Finskoj) ja sam Dalmatinac. Ja sam netko tko nije pobjegao iz ekonomskih razloga, već da sačuvam živu glavu, ali suosjećam s onima koji odlaze iz ekonomskih razloga, bez obzira što se pitam zašto odlazite, a ne borite se. Ja sam onaj kojem je Dalmacija, uz obitelj, na prvom mjestu; ja sam onaj koji želi pomoći da se Dalmacija uzdigne iz mentalnog, ekonomskog i socijalnog čemera u kojem se nalazi. Ja sam onaj koji upozorava na prevare i laži onih koji se predstavljaju da vam žele dobro; onih koji pričaju o tisućama novih radnih mjesta, smanjenja PDV-a i slične laži. Ja sam onaj koji zna da vam trenutna mainstream politika ne može pomoći i dati vam mogućnost da živite dostojanstvenije.
Ja sam onaj koji zna da Dalmaciji može pomoći samo Dalmatinski Demokratski Forum (DDF) - stranka koja svojim socijalnim programom orijentirana prema boljem životu u Dalmaciji.
Eto - zato socijademokracija.
Comments