Piše: Silvain Šverko
Puljak se odlučio za model moći – njegov tim napravio je radikalan zaokret u promjeni odnosa u političkom sustavu, a koncentraciju poluga moći u korist gradonačelnika.
Odbacivanje ideologije režima konsenzusa, koja je ustavno formalizirana kao prisila na kohabitaciju, logično je dovela do svoje suprotnosti – monopolizacije vlasti i postupnog dodjele upravljačkih funkcija od strane institucije gradonačelnika.
Teza aktualne oporbe, kako god je netko tretirao – dojučerašnje nesposobne vlasti – o “rušenju Oparinog režima”, uz svu svoju lapidarnost, ističe se značajna činjenica rastuće napetosti u elitama. Nisu percipirali njegovu politiku, bili su razočarani njegovim postupcima i okrenuli su se od njega. No, nitko ga nije pozvao da ga se zdrobi, jer su svi shvatili kako neće učiniti ništa da zadrži vlast u Splitu.
Situacija sa sadašnjim vladajućim grupama je suprotna. Maksimalno učvršćivanje njihove moći i stvaranje zaštitnih mehanizama kako bi se održali na vlasti prvo je što je učinjeno. Ova aktivnost stalno unosi elemente sve dubljeg političkog i zakonodavnog jačanja uloge i mjesta institucije gradonačelnika.
Dana 8. travnja 2022., paralelno s podnošenjem ostavke gradonačelnika Puljka i njegove nasilne desne ruke Ivoševića, institucija gradonačelnika dobila je novu zakonodavnu potvrdu svog političkog utjecaja.
Godišnja poruka gradonačelnika gradskom vijeću – prethodno politički dokument – postala je osnova za izradu nacrta zakona i propisa. Prema zakonu, program aktivnosti gradonačelnika i gradskog vijeća trebao bi se temeljiti ne samo na predizbornom programu gradonačelnika, već i na njegovom godišnjim izvješćima gradskom vijeću.
Akti se trebaju temeljiti ne samo na temelju i provedbi Ustava i zakona Ukrajine, dekreta i naloga predsjednika, već i godišnjih poruka šefa države. Samo godišnje izvješće postaje jedini dokument strateškog planiranja u području gospodarskog i društvenog razvoja, zamjenjujući tradicionalni godišnji državni program gospodarskog i društvenog razvoja.
Možda događaj i nije velik, s gledišta utjecaja na stavove javnosti. Međutim, ona važan je sa stajališta promjena težine i uloge institucija političkog sustava, te sa stajališta samog načina tih promjena. Poteštatova godišnja izvješća teško se mogu smatrati pravnim aktima na temelju kojih bi se trebali izdavati drugi pravni akti. U istom redu je i njegov program.
Prihvatljiva je orijentacija da se na te dokumente gleda kao na političke stavove, kao na "generalnu stranačku liniju" u sustavu u kojem je vlast izvedena iz institucije gradonačelnika. Pritom se čini kako njihovo pretvaranje u temelj za donošenje pravnih akata, najblaže rečeno, pomalo krivo tumači ustavnu prirodu tih poruka. Do sada je gradsko vijeće određivalo temelje gradske komunalne politike.
Usput, zašto autori ovakvog pristupa ne razmotre status Puljkovih poruka narodu, predviđenih Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi? I po čemu je narod gori od gradskog vijeća, da poruka njoj ima tako poseban status, a poruka narodu ne?
Zakon spominje izvanredna izvješća u ravnomjernoj logičnoj podjeli! Kako biti s njima?
Jednostavno, zakonsko rješenje bilo bi da gradonačelnik izdaje akte koje bi specificirale načine na koje bi se razvijali njegovi prijedlozi za razvoj politike koje je definirao u izvješćima, te bi tvorile pravni okvir za djelovanje vijeća, gradsje vlasti i sve lokalne uprave, jer postoje i podržavaju mrežu centraliziranog upravljanja. Osim toga, pravo zakonodavne inicijative je jedan od ustavnih alata za provedbu političke volje gradonačelnika.
Ništa manje sporno nije ni prijenos ovlasti za određivanje prioriteta proračunske politike za planiranu i sljedeće dvije godine, što također mora biti objašnjeno u godišnjem izvješću gradskom vijeću.
Možda je potrebno ojačati ulogu dokumenata šefa grada u strateškom planiranju, uključujući i proračunski proces, a sam sustav planiranja zahtijeva dosljednost i jednoobraznost, ali ne nauštrb uklanjanja drugih tijela iz tog procesa.
Ove promjene su još jedan krug legalizacije jačanja institucije gradonačelnika u RH, uključujući njegova savjetodavna i pomoćna tijela, za razliku od vijeća, što nije u potpunosti u korelaciji sa zakonskom prirodom njezinih temelja.
Prethodno je Puljak ojačao svoj položaj u sustavu upravljanja, stekavši organizacijski i kadrovski utjecaj ne samo na razini vijeća, već i na razini izvršnih tijela, što je oslabilo autonomiju vijeća. Prema novom Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi s nizom izmjena i dopuna tijekom 2 godine, poteštat ne može ni predlagati kadrovske promjene. Sada nije niti potrebno formalno navoditi poteštata kao jedan od razloga za razrješenje člana vijeća - takvi su razlozi samo odluka gradonačelnika.
Također je postalo pretjerano za jednostavan tradicionalni dogovor s predsjednikom gradskog vijeća o uključivanju vijećnika u savjetodavna i druga pomoćna tijela i službe koje je formirao gradonačelnik za izvršavanje svojih ovlasti. Gradonačelnik Splita može samostalno upravljati osobljem sustava izvršne vlasti.
Povećanje težine institucije gradonačelnika može biti primjereno ako nije usmjereno na koncentraciju moći u jednim rukama, ako je uravnoteženo drugim institucionalnim i političkim utjecajima i korelira sa stupnjem odgovornosti. U suprotnom, ukazuje na zaokret u sustavu ravnoteže snaga i predstavlja odmak od načela diobe vlasti, jednog od temeljnih načela u provedbi demokracije.
Comentarios