piše: Leonarda Bilishev
Ponovo, iz samog vrha vlasti upozoravaju kako se provode “orkestrirani napadi”, protiv najvećih državnih institucija, posebno na predsjednika Milanovića.
Ovo je, nesumnjivo, postala uobičajena politička praksa u kojoj se na svaku, od benignih do krajnje ozbiljnih, kritika odgovara optužbama za zavjere koje stoje u pozadini. Od prije par dana na popis je dodan i slučaj Vruja.
Najviši državni dužnosnici, počevši od predsjednika Milanovića, utrkuju se dokazati nam kako je riječ o zavjeri uperenoj protiv države, a ne o krađi javnog doba i čistom ekocidu. Napad na javne institucije od strane golorukih prosvjednika za Milanovića je izazivanje nestabilnosti u državi, rušenje njega kao predsjednika, papagajski se ponavlja na svaku kritiku ili ukazivanje na problem.
Reagiranje Zorana Milanovića kao najvišeg nositelja (ne/izvršne) vlasti na navode novinara Borisa Dežulovića, ukazuju na to kako lepi Zoka, kako predsjednika RH neki zovu od mila, ne želi normalizirati, već devastirati Republiku Hrvatsku, prije svega Dalmaciju.
Jedno je promijeniti politički program ili geopolitičku orijentaciju, a drugo je promijeniti autoritarnost u sebi, kaže novinar Karlo Morosin.
“Vodeći političari na Balkanu, nebitno radi li se o Vučiću, Milanoviću, Plenkoviću ili Janši misle ako formalno-pravno ne smiju biti autoritarni, na nivou govora mogu biti što žele, mogu govoriti što hoće. Pa tako, na primjer, Milanović može reći kako je zahtjev za regionalizacijom i decentralizacijom (devolucijom) RH destabilizacija države. Koliko ja znam, upravo je ta količina bahatosti definicija autoritarnosti”, objašnjava Morosin.
No, predsjednik Milanović nije stao samo na Vruji i Dežuloviću. Nakon godinu i nešto dana svađe s premijerom Plenkovićem, Milanović je nastavio u revijalnom tonu, pa je, na dan komemoracije za žrtve srebreničkog genocida, navalio na Željka Komšića, predstavnika Hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH. Ne zaboravimo, prije samo 11 godina Milanović je bio u Sarajevu kako bi podržao tog istog Željka Komšića; ne zaboravimo ni to kako je 11. srpnja Milanović nalazio u Mostaru na sastanku s hrvatskim klero-nacionalfašistima.
Komšić se nije upecao na Milanovićevo ozbiljno ludilo, pa na napade nije uzvratio. No, predsjednik Milanović odmah se sastao s notornim kriminalcem Draganom Čovićem uz ocjenu kako postoje pojedini krugovi koji žele po svaku cijenu izazvati nestabilnost u BiH i vratiti je u kaos, aludirajući upravo na Komšića. Savjetnik predsjednika za vanjske poslove otišao je korak dalje rekavši kako “ovi napadi (napadi!?) od strane Komšića imaju za cilj slabljenje BiH, ali su upereni i protiv regionalne stabilnosti". I da ne nabrajamo dalje.
Na nadležnim institucijama je da se bave navodima o tome je li predsjednik Milanović prekršio političke i diplomatske kodekse ili ne. Ali jedno od pitanja koje njegovi slučajevi naglašavaju su zašto se on uvijek okreće izmišljanju nekih državnih neprijatelja, bilo da se radi o devoluciji RH, bilo da se radi o obrani protiv tycoonskog ekocida, bilo da se radi o međunarodnim odnosima.
Milanović uz to u svom već prepoznatljivom maniru uzvraća: “slušam nevjerojatne priče, kao da nam je otprilike netko dao kartu pustog otoka sa zakopanim blagom, a tog blaga nigdje.”
Oni koji su glasali za Milanovića na predsjedničkim izborima 2020./21. pak, s pravom tvrde kako su bili obmanuti, prevareni i da su znali kako njegova ‘Normalna Hrvatska’ znači sociopatsko ponašanje i obrana tycoona koji uništava sve pred sobom u Dalmaciji, ne bi glasali za njega.
„Otimačina, ubojstva, silovanja, laži, prevare, obmane, zamjena teza i igra obrnute psihologije odavno su postale psihičko stanje većina stanovništva u Republici Hrvatskoj; građani su to naučili od političara i režimskih medija, i ni od koga drugog. Zamjena teza da je devolucija RH destabilizacija države, odnosno atak na državu je čista psihopatologija onoga tko to izgovara. Ali, obzirom da je Zorana Milanovića u SDP ugurao Ivić Pašalić - sve je jasno“, podsjeća Morosin.
Zanimljivo je kako predsjednik Milanović osobno, a ni itko iz njegovog ureda predsjednika nije stao u obranu LGBTIQ+ populacije nakon brutalnog napada dvojice dokazanih neofašita Nikole Grmoje i njegovog stranačkog šefa Bože Petrova. Neposredno prije toga slično su prošli i neki novinari zbog navoda o jednom javnom natječaju. Prikačeno im je kako ruše državu.
„Predsjednik Milanović, kao uostalom i svi njegovi savjetnici i obožavatelji, su možda promijenili politiku ali nisu promijenili sebe“, nastavlja Morosin, koji je po dolasku Milanovića na funkciju predsjednika vjerovao kako taj čovjek ima reformski potencijal koji će natjerati Vladu RH da radi ono što mora, no on se okomio na sasvim suprotne stvari.
„Uzmimo na primjer da mu se netko suprostavio, Milanović bi reagirao na onaj način na koji smo mi navikli gledati samo fašiste. A to nije dobro. Ja i dalje mislim kako on ima određeni reformski potencijal makar zbog toga što i dalje ima toliku podršku. Nervoza će rasti s padom podrške i ti ispadi, po logici stvari, vode prema nervozi i prema još većim ispadima, jer je stvorio sliku kako je on država.
Država je mnogo širi pojam od predsjednika (s minornim ovlastima), tako da napad na njega nikako nije napad na državu osim u flagrantnim slučajevima atentata i ne znam čega. Ali u slučaju neslaganja mišljenja, reagiranja na nervozan način, patetiku pri davanju izjava kada mu se ulizuju a nervozu pri davanju izjava kada mu se ne ulizuju – sve to ukazuje na određenu osobnu nesigurnost“, podučava nas Morosin.
U međuvremenu je više nevladinih organizacija, zatražila od lokalnih, županijskih i državnih vlasti da se zabrani daljnji rat na Vruji, te uputilo prigovor na rad lokalnih, županijskih i državnih nadležnih tijela, “jer već godinama kontinuirano narušavaju pravni sustav RH, ruše vladavinu prava, gaze podjelu vlasti i ozbiljno ugrožavaju razvoj demokracije“. Kao primjer se, između ostalog, navodi i slučaj sa Zaštitom bespravno deložiranih građana koji još uvijek trese ovdašnju javnost. A upravo je riječ o ljudima bliskima miljeu iz kojeg je Zoran Milanović iznikao.
Comments