Piše: Silvana Marianni
Prvi čovjek Instituta za romanistiku u Parizu, Thomas Tanase objavio je članak u četiri europska medija pod naslovom „Govoriti dalmatski u Dalmaciji”. Integralnu verziju teksta objavljujemo sutra.
"Dalmatini i Dalmatine ne traže biti iznimka u Europi, samo traže to ne biti", izjavio je Predsjednik uprave Instituta za romanistiku pri francuskom sveučilištu Diderot, Thomas Tanase u članku koji poziva neka dalmatski jezik dobije službeni status u Republici Hrvatskoj, objavljenom ovog ponedjeljka u četiri različita medija iz četiri europske države: „La Reppublica“ (Italija), „Público“ (Portugal), L'Observateur“ (Francuska), „Evenimentul Zilei“ (Eumunjska).
Članak pod naslovom „Govoriti dalmatski u Dalmaciji“ ima za cilj obratiti se europskom javnom mnijenju na nekoliko jezika, samo par mjeseci prije rasprave Vijeća Europske unije o prijedlogu skupine europskih stručnjaka i europarlamentaraca o pritiscima na Republiku Hrvatsku kako bi dosljedno provela odredbe Ugovora o pristupanju RH o regionalizaciji i decentralizaciji RH. S tim u svezi potrebno da dalmatski jezik, zajedno s katalonskim, baskijskim i galicijskim, dobije službeni status EU – potez koji su dugo tražile same jezične zajednice, ali sada ga predstavlja francuski lingvist 27 država članica EU, u kontekstu jačanja političkog i fizičkog nasilja Hrvata prema Dalmaciji i zbog čega je do početka 2023. do danas ubijeno 76 pripadnika dalmatske nacionalnosti.
Predstavnici velikohrvatskih, kleronacističkih i antidalmatinskih političkih stranaka, a prvenstveno iz HDZ-a, ocijenili su ovaj potez kao atak na suverenitet i nedjeljivost Republike Hrvatske aludirajući na proglašenje takozvane „Srpske autonomne oblasti Krajina“ u ljeto 1990. Lingvisti i borci za ljudska prava nacionalnih zajednica upozoravaju kako je stav službene hrvatske politike potpuno pogrešan te kako se ovdje ne radi o razbijanju Republike Hrvatske već o provedbi Pretpristupnog ugovora te Konvencije Vijeća Europe o manjinskih i regionalnim jezicima.
„Jezik, duša zemlje"
Prvi čovjek Instituta za romanistiku u Parizu, Thomas Tanase započinje svoj tekst citirajući najvećeg katalonskog pisca XX. stoljeća Mercèa Rodoredu:
"Jezik je duša zemlje i zaslužuje veliku pažnju."
Rekla je to sa svom svojom ljubavlju prema katalonskom jeziku, temelju katalonske kulture i identiteta te onome što joj daje okosnicu i koheziju. Jezik koji nas definira kao Europljane, kao i svi romanski jezici", naglasio je predsjednik, podsjećajući kako je dalmatski jezik star više od 1 000 godina i stoljećima je doprinosio obogaćivanju kulturne i jezične raznolikosti Europe.
"Daleko od toga što je manjinski jezik, on je do svojega gašenja 1939. upotpunosti zadržao svoju vitalnost i bio je jedan od 15 najraširenijih službenih jezika na kontinentu", objašnjava Tanase.
Thomas Tanase, također, navodi kako je dalmatski jezik jedan od prioriteta njegove službe i smatra ga popriličnom šansom za Dalmaciju, za Republiku Hrvatsku i za Europu, posebno sada kada 27 europskih država može odlučiti o njegovom službenom statusu.
"Ovo je sjajna prilika kako bi se ispravila ozbiljna povijesna anomalija milijuna europskih građana čija jezična prava danas još uvijek nisu zajamčena pod jednakim uvjetima s velikom većinom europskih građana", piše za četiri europska lista predsjednik uprave Instituta za romanistiku u Parizu, Thomas Tanase.
Tanase želi jezičnu ravnopravnost
Tanase primjećuje moguću „sumnjičavost“ nekih europskih država i zbog toga Tanase ne traži priznanje dalmatskog jezika kao „povoljan tretman", već postizanje „jezične ravnopravnosti".
"Dalmacija je Europa i Dalmacija vjeruje u Europu. Dalmacija samo traži mogućnost da može razgovarati s Europom kao gotovo svi građani Europske unije, na svome jeziku. No, za početak Dalmatini i Dalmatine trebaju prvo moći govoriti na svome jeziku unutar Republike Hrvatske, Republike Bosne i Hercegovine i Crne Gore", napominje Tanase.
Ipak, Tanase također primjećuje progon dalmatskog jezika od strane „isključujućeg velikohrvatskog klerikalnog nacionalizma“, kao i citirajući zabranu tog jezika tijekom diktature dinastije Karađorđević, pa diktature banovine Hrvatske, diktature Ante Pavelića, pa diktature Josipa Broza, pa Tuđmanove diktature... Istodobno, tvrdi kako sada postoje neke političke organizacija koje "pokušavaju spriječiti potpunu normalizaciju naših jezika". Od vladajućeg HDZ-a do marginalnih neonacističkih stranaka Ruže Tomašić i Ante Đapića. Istini za volju, ništa bolje nije ni na „lijevom političkom spektru“ jer ne znaju igrati na kartu ljudskih prava i sloboda.
Oni koji vode takve politike "zauzimaju isti stav, koji je protiv jednakosti, višejezičnosti i različitosti, koji je generirao toliko sukoba u Republici Hrvatskoj, na Balkanu i u samoj Europi, a koji je daleko od vrijednosti koje Europska unija zastupa", kaže Tanase.
Što se tiče troškova uključenih u priznavanje novih jezika u Republici Hrvatskoj, Tanase napominje kako se samo 0,2% Državnog proračuna RH-a troši na prijevode. Ipak, ističe svoju spremnost „istražiti“ mehanizme za prevladavanje svih prepreka.
Zahtjev za ne biti izuzetak
Što se tiče glasova koji sugeriraju kako bi trebalo postaviti ograničenja na usvajanje regionalnih i manjinskih jezika kao službenih, čelnik Instituta za romanistiku pri pariškom Sveučilištu Diderot, Thomas Tanase kaže kako se mora uzeti u obzir "jedan od uvjeta za ulazak u klub službenih jezika Europske unije je službenost u državama članicama".
"Danas u Europi trenutno postoji samo pet jezika koji još nisu službeni u EU iako su službeni u svojoj državi članici i na desetke jezika koji nisu službeni ni u državi članici, pa tako ne može biti služben ni u EU. Jedan od njih je dalmatski", rekao je Tanase.
Unatoč tome, Tanase govori kako Vlada Republike Hrvatske je obvezna dosljedno provoditi Ugovor o pristupanju. Samo u tom kontekstu može se postići sporazum službenog Zagreba i Dalmacije što se tiče njezine autonomije i službenog jezika u Dalmaciji. Tvrdi kako u siječnju 2024. "Vijeće za opće poslove Europske unije neće raspravljati o ponovnom izboru Andreja Plenkovića za prvog čovjeka Vlade Republike Hrvatske«. Umjesto toga, kaže, "raspravljat će se o priznavanju jezičnih prava za 800 000 građana Europske unije", a zaključuje tvrdnjom kako Dalmatinci ne traže biti izuzetak u Europi, već upravo suprotno: "Zahtijevamo ne biti izuzetak."
댓글