Piše: Petra Ivanišević
U bivšoj SFRJ je ispoljavanje antifašizma bilo uobičajena pojava. Danas se u Dalmaciji promoviraju neke nove “vrijednosti”, dok su tekovine NOB-a gotovo zaboravljene.
29. studenog u SFR Jugoslaviji se obilježavao kao „Dan Republike“ u spomen na Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu (29. XI. 1943.) i proglašenje Republike. Pojedinci i organizacije koje baštine „tekovine Narodno-oslobodilačke borbe“ (NOB) i ovog će se 29. studenog podsjetiti na partizansku prošlost i pohoditi onih nekoliko spomen obilježja koja su ostala sačuvana.
Danas sam na Visu, dalmatinskom otoku na kojem je od lipnja 1944. Postao središte Vrhovnog štaba i nacionalnog komiteta na čelu s Josipom Brozom, otok na koji su njemačke jedinice 1944. godine trebale izvesti zračni i pomorski desant kako bi zarobile vrhovnog komandanta Narodno-oslobodilačke Vojske Jugoslavije, maršala Tita, no od njega su zbog još uvijek nepoznatih razloga odustale.
Žao mi je što ima onih koji se protive obilježavanju Dana Republike i općenitog obilježavanja datuma vezanih za NOB kao i održavanja spomenika NOB-a, te odbijanje reparacije i ponovne izgradnje spomenika vezanih za partizanki pokret u II. svjetskom ratu. To je, zapravo, slika odnosa Republike Hrvatske prema kulturno-umjetničkim spomenicima uopće, a time i tekovinama antifašističke borbe. HDZ je poticao rušenje tih spomenika, pa vlade nisu izdvojile sredstva za saniranje spomeničkih kompleksa, a nadležna tijela nisu uhitile i procesuirale počinitelje ovih kulturocida.
Šta kažu građani Dalmacije?
Na djelomično obnovljenom spomen obilježju na Visu zatekli smo Jerka koji kaže kako prave ljude grije plamen antifašističke borbe.
„Mislim kako bi puno više ljudi trebalo prihvatiti antifašizam, posebno u Dalmaciji, jer da nije bilo dalmatinskih partizana i antifašističkog pokreta Dalmacija bi sad bila dio Italije. Ljudi bi trebali odlaziti na mjesta gdje se nalaze NOB-a, u Jasenovac kako bi sebe i svoje potomke naučili njegovati sve one pozitivne vrijednosti antifašističke borbe i prisjetiti se zločina počinjene u ime ustaškog režima, jer fašizam u RH nikada nije prestao živjeti, samo je 45 godina hibernirao. Na sreću, ima i mladih koji su svjesni značaja antifašističke borbe i doći će vrijeme kada će fašizam ponovo biti pobijeđen“, kaže Jerko.
U parku na splitskim Bačvicama, mjesto kojeg su krasile biste Splićana, splitskih narodnih heroja, razgovarala sam s nekoliko mladića i djevojaka. Iako su svjesni značaja antifašističke borbe, većina nije mogla odgovoriti na pitanje što se to u bivšoj Jugoslaviji obilježavalo 29. studenog.
„Čuo sam za to. O tome smo nešto učili u školi iz satova povijesti, ali ne znam reći što bi to bilo. (…) Dan Republike!? Nikad čuo. Znam da je nekakav sličan dan u ljeto. Ne, to je Dan državnosti. Stvarno ne znam. (…) Što se tiče antifašizma, to je važno i protiv fašizma se treba boriti. Partizani su bili fašisti, zar ne?“, iskreno je rekao Dario S.
„29. studeni!? Ne znam, stvarno… Dan Republike!? Nisam čuo, žao mi je… Čuo sam za Dan državnosti, iako ne znam što je to ni kad se slavi, ali za Dan Republike ne“, odgovorio je Igor L. student Filozofskog fakulteta u Splitu.
Na pitanje je li fašizam pobijeđen za vrijeme II. svjetskog rata, Ivan M. odgovara:
„Fašizam nije pobijeđen. Ljubitelji zločinca Tita i dalje ga slave i žele vratiti taj zločinački režim u Hrvatsku. Srećom nas Hercegovaca ima, a ima drugih dobrih ljudi koji se bore protiv toga. Hrvatska je danas bolje mjesto nego što je bila za vrijeme Tita i tako treba ostati, ali borba protiv Titovog fašizma mora biti stalna.“
Primitivni povijesni revizionizam
Ugledna umirovljena splitska profesorica povijesti Mila Grubišić kaže kako aktualna vlast u najvećem dijelu BiH njeguje neke druge vrijednosti u odnosu na one koje podsjećaju na antifašističku borbu, što se najbolje vidi u odnosu prema spomenicima.
„Problem je u tome što se često na ta spomen obilježja ne gleda kao na mjesta preko kojih njegujemo antifašističke vrijednosti, nego kao materijalne ostatke zanimljive zbog turizma. Spomenici antifašističke borbe služe i kako bi se razvio duh antifašizma“, kaže Grubišić.
Profesorica napominje kako bi se akademska zajednica morala više angažirati oko naglašavanja značaja spomenika jer mnogi imaju i veliku umjetničku vrijednost.
„Nisu ti spomenici slali isključivo ideološke poruke. Njihovi autori bili su najveći umjetnici svojeg doba i to su vrijednosti koje zaslužuju puno više poštovanja“, naglašava Grubišić.
Upozorava na opasnosti koje donosi primitivni povijesni revizionizam.
„To je počelo još pred ratove devedesetih godina kada su se stvarali novi heroji, dok su antifašistički gurani iz naše kulture sjećanja. Događajima na kojima je izrasla jugoslavenska država u vremenu II. svjetskog rata u našem se obrazovnim sustavu više ne pridaje gotovo nikakav značaj. Mi u Dalmaciji svjedočimo kako su poništavane odluke koje su donijeli antifašisti tijeku II. svjetskog rata. Pri tome prvenstveno mislim na besmislenu odluku Hrvatskog sabora kojom se poništavaju sve odluke ZAVNOH-a. Također, ne možemo deklarativno podržavati antifašizam, a istovremeno odbacivati ravnopravnost, međunacionalnu suradnju, proslave ovakvih obljetnica, neodržavanje svečanih prigoda u Jasenovcu i drugim mjestima masovnih stradanja… Neiskrenost prema vrijednostima antifašizma jednako je neprihvatljiva kao otvoreno negiranje važnosti antifašizma“, kaže nam Grubišić.
S antifašističkim parolama u fašističke pohode
Prema tvrdnjama naše sugovornice, povijesni revizionizam uzeo je maha. Profesorica Grubišić kaže kako je dalmatinsko društvo danas otvoreno odbacuje svoje antifašističke vrijednosti.
„To se prvo učinilo tako što su se kao nositelji antifašističkih vrijednosti predstavljali neki nasljednici SKH, pa su s antifašističkim parolama krenuli u fašističke pohode po selima s većinskim srpskim stanovništvom u Dalmaciji, pa onda u BiH da bi se na kraju okrenuli protiv samih sebe. Tako na proslavama pobjeda antifašista zajedno šetaju ratni zločinci i predstavnici HOS-a“, kaže Grubišić.
Na pitanje jesu li prosječno informirani stanovnici Dalmacije zbunjeni zbog poistovjećivanja onih koji su tijekom II. svjetskog rata bili na suprotstavljenim stranama, Grubišić odgovara:
„Ne mogu reći da su zbunjeni, jer je antifašistički, odnosno partizanski narativ, gotovo u potpunosti iskorijenjen iz medija. Samo se rijetki pozivaju na to i ukazuju na tu anomaliju. Partizani su danas definitivno negativci“.
Mijenja se i odnos prema spomenicima, kaže Grubišić.
„To odlazi toliko daleko da se čak i Jasenovac, mjesto kojem je bio koncentracijski logor smrti prvo za Židove, Rome i Srbe, a kasnije i za Dalmatine, komuniste, homoseksualce i sve one koji su se, na ovaj ili onaj način, suprostavili zločinačkom ustaškom režimu, proglašava mjestom stradanja Hrvata od strane titoističkog režima. Sve se izokreće, a oni spomenici koji veličaju antifašističku borbu, oni su ili srušeni ili za javnost nevidljivi“, upozorava Grubišić.
Ustaške vrijednosti i komunistički mrak
Dalmatinski antifašisti i njihovi drugovi danas će posjetiti neka povijesna mjesta, među kojima i rodnu kuću Josipa Broza-Tita u Kumrovcu, a oni koji nemaju mogućnosti putovati će se prisjetiti slavnih dana na neki drugi način. Umirovljena profesorica povijesti, Mila Grubišić kaže kako se većina političara i stranaka u ovoj zemlji antifašizma i Tita sjete „samo kada su okrenuti prema Bruxellesu. Što se tiče običnih ljudi, „značajan broj“ njih cijeni ono što su antifašizam i Tito stvorili u borbi protiv fašizma.
Grubišić nije zadovoljna odnosom hrvatskog društva prema antifašističkim vrijednostima. Napominje kako su stanovnici Republike Hrvatske, posebno mladi, zbunjeni „pokušajima izjednačavanja fašista i antifašista“ i upozorava na pojave veličanja pokreta koje je povijest već osudila.
„To je rezultat medijskog i političkog djelovanja gdje se može čuti kako se u bivšoj Jugoslaviji ‘živjelo u mraku’, kako je komunistički sistem bio ‘zločinački’. Takve tvrdnje iznose pojedini politički dužnosnici iz redova parlamentarnih stranaka, među kojima je bila i bivša predsjednica Republike, a to čini i gradonačelnik Splita Ivica Puljak, koji na svadbama pjeva ustaške pjesme, i njegov pobočni Bojan Ivošević, koji daje antisemitske izjave. I onda imamo pojavu, što se ovog ljeta dogodilo u Zadru, da jedan broj mladih slaveći završetak mature uzvikuje ‘za dom spremni’ i druge ustaške parole. Te mlade ljude netko je dobro zloupotrijebio za svoje dnevnopolitičke svrhe. Nisu oni krivi, već mediji, škole, političari, a u velikom broju slučajeva i roditelji“, objašnjava Grubišić.
Takvim devijacijama, prema mišljenju naše sugovornice, doprinosi i neodgovoran odnos prema spomenicima koji simboliziraju antifašističke vrijednosti. Grubišić podsjeća kako je u Dalmaciji za vrijeme devedesetih godina prošlog stoljeća srušeno oko 1.000 spomenika vezanih za Narodno-oslobodilački rat i revoluciju u bivšoj Jugoslaviji što je, kako ističe, tragično za društvo koje se smatra civiliziranim.
Iz svega ovoga možemo reći kako su partizani, prvenstveno dalmatinski partizani – oni koji su 21. lipnja 1944. u Vrgorcu, gradiću u Dalmatinskoj zagori, osnovali prvi antifašističku jedinicu u okupiranoj Europi – postali negativci osnivanjem HDZ-a 1989. godine, iako je tu klerofašističko-mafijašku organizaciju skoro punih dvanaest godina vodio Titov general, Franjo Tuđman.
Comments