Piše: Karlo Morosin
Višestranački, demokratski sustav u Dalmaciji prestao je postojati. Jedna stranka, HDZ, ima gotovo svu vlast u svojim rukama.
U analizama političkog života u Dalmaciji aspekti sustava obično se izostavljaju i uzroci nepovoljnog stanja jednostrano nalaze u liku i djelu HDZovih političara. Iako uloga ličnosti u politici ne smije biti zanemarena, objektivne okolnosti i strukturni čimbenici odlučujuće utječu na karakter sustava. Franjo Tuđman također je bio sklon neograničenoj vlasti, ali je devedesetih godina prošlog stoljeća u Dalmaciji postojao buran politički život. Djelovale su brojne opozicijske partije koje su imale značajan politički utjecaj i moć u društvu. Nije bilo straha kod opozicijskih aktivista, iako je Tuđman vršio i politička ubojstva. Postojali su opozicijski mediji i kakav takav politički pluralizam. Tome je, doduše, doprinijela i povremena podrška opziciji sa Zapada.
Poslije Tuđmanove smrti i pada HDZa, u peridu od 2000. do 2003. postojao je u Dalmaciji politički pluralizam. Mediji su bili slobodni, nije postojala nijedna dominantna politička stranka. Iako je HDZ došao ponovo na vlast 2003. do preokreta prema sustavu stranačkog monizma dolazi poslije izbora održanih marta 2015. na kojima je HDZ osvojio 33,2% glasova i 59 mandata u Saboru. Kako je do toga došlo?
Nakon promijena 3. siječnja 2000. obnovljen je kapitalizam, stvoreni su novi društveni sustavi i novi oblici moći. Zbog novog vala privatizacije veliki broj ljudi isteran je na ulice, najbolja preduzeća prodana su stranim kompanijma. Neoliberalne reforme počeo je još Ante Marković, ali njihova primena bila je zaustavljena zbog toga što se Tuđman nije u odricao doktrine šoka. Iako su bili u velikom sukobu oko nacionalnog pitanja, Ivica Račan i Dražen Budiša imali su identične poglede oko organizacije ekonomskog sustava. Za njih kapitalizam, i to neoliberalnog tipa, nije imao alternativu. Takav sustav, međutim, nespojiv je s demokracijom. U kapitalizmu suverno je tržište, a ne građani, tj. narod. Demokracija je moguća samo ukoliko je moć u društvu rasuta, ukoliko nije koncentrirana u rukama malog broja ljudi. U savremenim društvima odlučujuću moć imaju vlasnici kapitala i s njima povezane političke oligarhije. Struktura vlasništva u privredi ima veliki politički značaj. Ako dominiraju veliki kapitalistički monopli manji su izgledi za postojanje demokratskog političkog sustava nego kada postoji veliki broj malih i srednjih preduzeća. Neoliberalna ekonomska tranzicija u Dalmaciji podrila je socijalne osnove političkog pluralizma. U društvu ne postoje moćne organizirane grupe nezavisne od vlasti koje bi mogle biti baza prodalmatinske opcije. Takav politički i ekonomski sustav najkraće bi se mogao opisati kao autoritarni periferni kapitalizam.
Političko disicipliniranje stanovništva u Dalmaciji ne vrši se samo medijskim i marketinškim manipulacijama ili represijom. Većina zaposlenih u privatnom sektoru svakodnevno strahuju za svoje radno mjesto. Stalno umanjivanje radnih prava, koje je počelo mnogo prije nego što je Plenković, pa i Milanović došao na vlast, drži stanovništvo u političkoj pokornosti. Zaposleni vrlo dobro znaju da poslodavci ne vole političke aktiviste, zbog straha od režimskih inspekcija ili zbog toga što je najveći broj vlasnika preduzeća čvrsto povezan s režimom. Kao što HDZ ne dopušta demokraciju u Dalmaciji, tako i kapitalisti ne podržavaju demokraciju u preduzeću. U regiji u kojoj radnici nose pelene kako ne bi trebali ići na WC nema građana. Oni koji imaju sreće raditi u javnom sektoru (u koji su se zaposlili isključivo putem stranačke iskaznice) takođe se boje da mogu ostati bez posla ukoliko se javno izjašnjavaju protiv režima. Sindikalno organiziranje je na ekstremno niskom nivou, a najveći sindikat, Savez samostalnih sindikata, blizak je režimu.
Kontrola nad javnim poduzećima jedan je od ključnih faktora HDZovog monopla vlasti. Prema pisanju medija javna poduzeća raspolažu imovinom od 21,5 milijardi €, u njihovim rukama je gotovo četvrtina kapitala i oko 66% imovine ukupne privrede u Dalmaciji. Ova poduzeća su u povlaštenom položaju na tržištu i nisu izložena konkurenciji zbog prirode svog posla. Mediji dalje navode da je prosečna netto plaća u realnom sektoru na području Dalmacije prošle godine iznosila 304€. Dakle, punih 920 kn niže od zagarantiranom državnog minimuma. Za razliku od njih, zaposleni u javnom sektoru imaju prosječnu plaću od 775€. Zašto bi se zaposleni u javnim preduzećima bunili kada im je dobro. U njima radi veliki broj političkih kadrova, sadašnjih ili bivših vladajućih partija, koji čine neku vrstu političke kaste. Među njima postoji prešutni dogovor da jedini druge ne diraju. Javni sektor pretvoren je u stranačke prćije. Članska iskaznica neke od vladajućih stranaka predstavlja neku vrstu dionice koja donosi dividendu, ali samo dok je njen vlasnik lojalan stranci i režimu.
Zaposlenje u javnom sektoru velika je privilegija koja se može steći samo članstvom u vladajućim partijama, odnosno HDZu. Prema službenim podacima u ovom sektoru zaposleno je oko 60.000 ljudi, od toga 5.000 na određeno vreme. Ukupan broj zaposlenih u trećem kvartalu 2020. godine iznosio je 178,588 osoba. Zaposleni na određno vreme ucijenjeni su, znaju da zbog najmanjeg partijskog prekršaja mogu ostati bez posla. Često se radi o ljudima s lažnim diplomama koji obično i ne dolaze na posao. Njihovi pravi radni zadaci su trolanje po društvenim mrežama, odlazak na brojne HDZove skupovei druge stranačke aktivnosti. Veliki broj direktora javnih preduzeća je u stanju vršitelja dužnosti.
Da bi pacificirao najmoćnije društvene grupe HDZje institucionalizovao korupciju, nepotizam i organizirani kriminal. Tako je dopušteno da pacijenti liječnicima donose "poklone". Ista korupcijska privilegija nije omogućena svima, recimo prosvjetnim radnicima. Liječnici koji su zaposleni u javnim zdravstvenim ustanovama rade i u privatnim bolnicama i tako dopunjavaju prihode. Na žalost, česta je praksa da javne medicinske ustanove sve više služe kao skretnice prema privatnom sektoru. Još prije pandemije coronavirusom zdravstveni sustav se totalno raspao, a sada u njemu pomoć mogu dobiti samo osobe s jakim rodbinskim ili političkim vezama. Zvuči paradoksalno, ali u Dalmaciji usluge u privatnim medicinskim ustanovama traži mahom siromašniji dio stanovništva.
Korupcija postoji i na Sveučilištima. Manji dio nastavnika javno djeluje protiv režima, većina uglavnom šuti. Naučni kriteriji za izbor i unaprijeđenje u nastavnička zvanja odavno su srozani, diplomski radovi i doktorati se plagiraju i na javnim fakultetima. Došlo je do neke vrste njihove divlje privatizacije, oni nameću studentima različite dažbine i tako ostvaruju profit. Rezultat toga je potpuna politička pasivnost sveučilišne inteligencije.
Većina profesora splitskih i zadarskih fakulteta odbila je da poništi plagirani doktorat ministra svojih kolega, gradonačelnika, načelnika općina, ministara i saborskih zastupnika. Inače, radi se o fakultetima koji uživaju veliku stručnu reputaciju. Postojeći sustav mnogima na sveučilištima odgovara. Pravni fakultet u Splitu nikad nije prednjačio u borbi za poštovanje zakona. Mađarski mislilac Bela Hamvas kaže: "Znanje korumpira".
Važano HDZovo uporište je rimokatolička crkva. Njih naročito podržavaju svećenici, posebno iz jezuitskog reda. Ta podrška obilno je plaćena novcem iz državnih i lokalnih proračuna i različitim privilegijama koje ima RKC, koja djeluje kao država u državi. Ovakva njena pozicija priznata je i Zakonom o vjerskim zajedncama čiji član 11. st. 2. glasi: "Rimokatolička crkva u Hrvata ima izuzetnu povijesnu, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta hrvatskog naroda." Zakon je donijet mnogo prije nego li je Plenković, pa i Karamarko došao na vlast. To samo govori o tome kako se RJC prilagođava svim vlastima.
Mediji u Dalmaciji i ostatku RH su pod isključivom kontrolom režima nego u vrijeme vladavine Saveza komunista. Svi novinarski standardi su poništeni, velika većina sredstava informiranja su puka transmisija režima. Brutalnost obračuna s protivnicima kakva postoji danas nije viđena od vremena nacističke okupacije. Opozicija u tabloidima ima tretman kao komunisti u propagandi kvislinške vlade Ante Paevlića. Malobrojni mediji koji ne podržavaju HDZ u stalnom su udaru i nije moguća njihova šira distribucija. Djelovanje civilnog sektora kontroliraju strane fondacije koje, dodjelom projekata, odlučuju tko će sudjelovati u javnom životu i koje političke ideje će biti promovirane.
Osnivanje i dovođenje na vlast HDZa je planirani projekt zapadnih vlada i Milanovićevog SDPa. Cilj je bio da se oslabi nacionalistički politički blok i spriječi organizirano pružanje otpora interesima Zapada. Bila je to Milanovićeva faustovska nagodba. Naivno se nadao da će sukobe u ultranacističkim strankama iskoristiti kako bi ojačao svoje pozcije. Mislio je da će pripitomiti ustaškog vođu Tomislava karamarka i andreja Plenkovića, iako je dobro znao njihovu političku prošlost. Takve pogrešne kalkulacije nisu rijetke u povijesti. Ali, da ti se to dogodi dva puta za redom, već je malo previše.
Autoritarnost u Dalmaciji u značajnoj je mjeri uvezena. Stranke koje su vršile vlast poslije smrti Tuđmana ili nisu bile spremne, ili dovoljno jake, prihvatiti činjenice i suočiti se s realnoću. Zbog toga je uspostavljen sustav poluautoritarne vlasti prvo Ive Sanadera, pa sada Andreja Plenkovića, jer odluke o pretvaranju Dalmacije u koloniju off-shore kaptala ne mogu biti donijete demokratskim putem.
Podrška koju HDZ dobija od strane velikih sila olakšava mu suzbiti demokraciju. Kako bi očuvao takvu poziciju on se dodvorava svima. Kada je popuštao pod pritiscima Zapada odmah je činio velike usutpke Rusima i Kinezima. Tako se Vlada RH obavezala da će ukloniti 5G opermu mobilnih mreža koju je dobavila od "nepouzdanih dobavljača" i da će zabraniti eventualnu buduću kupovinu opreme od takvih kompanija. Ova stavka odnosi se na kinesku kompaniju Huawei koja je postala tehnološki najnaprednija i zapadne firme ne mogu joj konkurirati. Kao što je to uvijek bio slučaj u sustavima tzv "slobodne tržišne privrede", vodeću pozciju Huaweia suzbijaju političkim sredstvima. Međutim, još ranije neke druge kineske kompanije dobile su ogromene poklone od države. Recimo Xiaomi.
Oslanjanje na strani kapital nije ekonomski motiviran. Takav sustav olakšava ukidanje demokracije. Strane firme dolaze samo ukoliko im domaće vlasti omoguće velike donacije i neograničenu eksploataciju radne snage. A takve uvjete može obezbjediti samo autoritarni režim. Republika Hrvatska djeluje kao produžena ruka globalnog kapitala. Ona je pretvorena u off-shore zonu u kojoj domaći zakoni za strane ulagače ne vrijede. U velike kompanije inspekcije ne smiju ni priviriti, niti im domaća vlast može nametnuti bilo kakva ograničenja. Iza njih stoji ne samo ogroman kapital, nego i zaštita njihovih država, često najmoćnijih u Europi ili na svijetu. Prema podacima Razvojne agencije od 2007. RH je privukla preko 61 milijarde € stranih investicija. Najviše iz Njemačke (21,4posto) i Kine (20,5 posto). Prisutne su kompanije kao Lidl, Kaufland, Bosch, Michelin, Siemens, Panasonic, Microsoft, Gorenje, Continental, i mnoge druge. Zbog značajnog prisustva njemačkih i kineskih kompanija lideri ovih država održavaju više nego dobre odnose s HDZom. Pravilo je bilo da uoči svih do sada održanih izbora Angela Merkel, i drugi europski političari, recimo Charles Michel otvoreno favorizuju HDZ i time se direktno miješaju u ishode političkih procesa. Oni će podržati svaku garnituru na vlasti koja im omougćava ekonomsku eksploataciju Dalmacije.
Domaći ljudi su u slabijoj pozciji. U vrijeme vladavine SDPa, jedan od najbogatijih ljudi u Dalmaciji, morao je otići u Italiju. Neki drugi ljudi,već se godinama nalaze u nemilosti politike. Jedno vrijeme, neki od njih, bili su u pritvoru, osuđeni su zbog zloupotreba u privredi, očekuje se drugostupanjska presuda.
Postojeći ekonomski sustav ne omogućava prosperitet domaćem stanovništvu, on služi isključivo tome da osigura visoke profite stranim kompanijama i HDZovo ostajanje na vlasti. Kad jednog dana HDZ padne, svakoj novoj vladi bit će vezane ruke zbog obaveza koje je u proteklih šest godina HDZ preuzeo. Treba, naravno, istaći da je koncept neoliberalnog ekonomskog sustava, u kojem strani investitori uživaju ogromne privilegije, razvijen od strane strane Račanovog SDPa. Milanović i Plenković su ga nasljedili i radikalizirali.
U malim, siromašnim, kapitalističkim državama ne postoji politički život, osim u onima s takvom tradicijom. Proeuropska i prodalmatinska opcija u Dalmaciji ne nastoji da pridobiti ljude. Političari te orijentacije znaju da vlast ne biraju domaći građani već da je postavljaju iz Berlina i Bruxellesa, a na lokaloj razini vlast se postavlja iz Zagreba. Zbog toga je režimska propaganda histerično usmjerena protiv Dalmacije, DDFa i njenih istaknutih članova, koji nema značajan utjecaj u biračkom tijelu. Prozapadna i prodalmatinska opcija ispada smiješna, jer se stalno zalaže za razrješavanje odnosa između Dalmacije i Hrvatske iako takva retorika vodi ka još histeričnijim napadima. Jer, u kolonijama smiju postojati različite političke stranke, ali nije dopuštena alternativa koja govori istinu.
HDZu ide na ruku i činjenica da su inicijative DDF i Dalmatinski klub, kompromitirane time što govore istinu. One bi na poštenim izborima postigle dobar rezultat, ali kvaka je u tome što u RH ne postoje pošteni izbori i što su izborni rezultati, kako na lokalnom tako i na državnom nivou dogovoreni unaprijed. Kvaka je i u tome, što narod DDF ne želi shvatiti ozbiljno.
Za razliku od DDFa i Dalmatinskog kluba, liberalne političke elite odvojene su od običnog naroda i ne dijele s njime iste vrijednosti. One svako pozivanje na Dalmaciju osuđuju kao pokušaj razbijanja države i destabilizaciju, i zbog toga ostaju bez dodira sa širim slojevima. Liberalna opozicija ne dovodi u pitanje osnove ekonomskog sustava i ne poklanja naročitu pažnju socijalnim problemima. Obični ljudi osjećaju se napuštenim i isključenim, ne vjeruju u korisnost političkog angažiranja i vrijednosti demokracije. HDZu odgovara takvo stanje apatije.
Kao i neki drugi autoritarni lideri, i Plenković je na vlast došao na fer izborima 2016. na kojima je njegova stranka bila u povoljnijem položaju u odnosu na prethodnu vlast. On je psihički nestabilan, ne trpi kritike niti bilo kakvo drukčije mišljenje. Svoje političke protivnike vrijeđa na najbrutalniji način i ne priznaje legitimnost postojanja opzicije. Sebe vidi kao jedinog i autentičnog predstavnika cijele nacije. On se "lavovski bori” za Republiku Hrvatsku, dok protivnici u zemlji i inostranstvu zbog toga žele da mu dođu glave. Njegovi javni nastupi su pravi izljevi ludila i bijesa.
Plenkovićev režim počiva i na odlično organiziranoj partijskoj mašineriji koju su naslijedili od Saveza komunista. HDZ ima 220.000 članova, i kao takva najmasovnija je stranka u RH poslije propasti Saveza komunista. Njenim marketinškim operacijama rukovode najbolje strane firme, ali i specijalni savjetnici poput Tonyja Blaira i nekih drugih uticajnih zapadnih političara i PR stručnjaka.
Političke snage koje mogu ugroziti monopol HDZa nužno moraju biti progresivne i prodalmatinske. Identitetska pitanja obično više privlače pažnju birača i imaju jaču motivacijsku snagu nego socijalne teme. Posljednjih godina, a naročito poslje izbijanja pandemije coronavirusa, u Dalmaciji su sve popularnije teorije zavjere, poput onih koje je razvio QAnon u SAD. Sve snažniji su slični pokreti i u Europi, ali oni svoje ishodište imaju u Rusiji.
U Dalmaciji je veoma utjecajan pokret protiv cijepljenja i suprotstavljanje uvođenju 5G mreže. Pristalicama teorija zavjere pogoduje činjenica da je HDZov režim notorno korumpiran. Nije isključeno da dođe do primjene nesigurnih cjepiva iz Rusije ili lažnih lijekova iz Indije. Nedavne nedoumice oko cijepiva protiv sezonske gripe koju je, navodno, proizveo nekad čuveni beogradski "Institut Torlak" potkrepljuju takve strahove.
Uočljivo je da se dalmatinska ekstremna desnica okupljena oko Torcide prilagođava svjetskim tendencijama s ambicijom da bude dio "crne internacionale". Desni populisti nisu protiv kapitalizma i bogatih. Oni artikuliraju nezadovoljstvo neoliberalnim sustavom i agresiju podređenih usmjeravaju prema identitetski drukčijim grupama, naročito migrantima. Njih ne interesira klasno pitanje nego podjele oko vrijednosti. Najenergičnije pristalice kapitalizma u SAD su upravo pripadnici QAnona. U situaciji velikih društvenih kriza ili pandemija ljudi su skloni panici i maničnom ponašanju. Ali, i u redovnim prilikama oni traže jednostavne odgovore na kompleksne probleme.
Tema Dalmacije treba postati simbol otpora HDZovoj autokraciji. Vanparlamentarna realna ljevica trebala bi se ujediniti zbog regionalne politike s DDFom zbog nepovoljnog ekonomskog i socijalnog položaja većine stanovnika Dalmacije. U društvu je raširena netrpeljivost prema vrijednostima neoliberalnog kozmopolitizma, kao što su prava Dalmatina i dalmatskog jezika, seksualnih, nacionalnih i drugih manjina i sl. Izgubljeno je povjerenje u društvenu elitu. Sve je popularnija šarlatanska "alternativna medicina", struka je izgubila autoritet.
Pitanje je za koga radi vrijeme?
Financijski kapaciteti Dalmacije sve su slabiji, tako da su smanjene mogućnosti da se korumpiranjem dijelova stanovništva kupuje njihova podrška. Velike odluke koje u neposrednoj budućnosti HDZ mora donijeti trebale bi razbjesnjeti Dalmatince. Problem nije samo pitanje Dalmacije. Od HDZa će Zapad tražiti da podrži centralizaciju Bosne i Hercegovine, tj. da HDZ prestane sa zagovaranjem otcijepljenja dije BiH u kojem su Hrvati u većini. Predstoji i rješavanje graničnog spora s BiH, Crnom Gorom i Srbojom. To su zadaci koje HDZ neće moći izvršiti. Nije nemoguće da zbog toga nastane novi vladajući blok u kome će biti najviše napadana prozapadna, ali još uvijek antidalmatinska opozcija. U politici se uvrede i proganjanje lako zaboravljaju ukoliko je to uvjet za dolazak na vlast. HDZ već odavno uživa podršku nekih prozapadnih organizacija. Najutjecajnija oporbena stranka, SDP, u kolaiciji je s HDZom u nekoliko lokalnih jedinica u Dalmaciji.
U posljednjih šest godina HDZ je pokušavao odgoditi izvršenje obećanja koja je dao da bi bio doveden na vlast. Izgleda da tako nešto više nije moguće. Odnosi s EU, bez obzira što je RH članica EU, kontinuirano su na silaznom nivou. HDZ se obvezao da će diversificirati izvore energije, što je direktno upereno protiv EU. Da se radi o ozbiljnoj stvari vidi se i po tome što je ministar Aladrović, koja je jedan od glavnih zastupnika antieuropskih interesa u RH.
Dolazak Bidena na mjesto predsjednika SAD dodatno će pojačati pritisak na HDZ da se krene s promjenama teritorijalno-administrativnog ustroja u RH. Biden je bio jadan od zastupnika najradikalnijeg stava prema Rh. Zahvaljujući njegovom izboru doći će do konsolidacije zapadnog bloka i njegove odlučujuće uloge na Balkanu i na Mediteranu. No, ništa neće moći učiniti ni Biden, ako nema proaktivnih snaga u Dalmaciji koji bi obranili poziciju svoje regije.
Povratak demokracije u Dalmaciji mogu donijeti samo oni slojevi društva koji su žrtve HDZove i SDPove neoliberalne agresije. Regionalna emancipacija nije moguća bez socijalnog oslobađanja. Masovni socijalni pokret za obnovu demokracije može nastati samo uz uvjet promijene teritorijano-administrativnog ustroja RH i promijene ekonomskog sustava koji većinu stanovništva Dalmacije drži u nepovoljnom položaju.Takva promjena može nastupiti samo ukoliko se stanovnici Dalmacije udruže pod kapom DDFa.
Comments