Prvi mjesec godini obično provodimo razmišljajući o ciljevima i željama u predstojećoj, ali i o tome šta nam se ostvarilo u prošloj godini. Građanima Dalmacije 2020. godina svakako će ostati dugo urezana u sjećanju zbog svih nedaća koje su došle kao direktna ili indirektna posljedica pandemije coronavirusa I nesposobnosti Vlade RH koje, nažalost, i dalje osjećamo.
Stoga, ne bi bilo zgoreg da se pripadnici dalmatske I dalmatinske zajednice okupe, uz poštovanje propisanih epidemioloških mjera, da podrobnije analiziraju što su ih prošlogodišnji događaji naučili. Tema za razgovor stvarno ima pregršt: od upravljanja pandemijom, preko uspješnosti raznih kampanja, sastava koalicijske/kolaboracionističke Vlade, pa sve do narednih lokalnih izbora, koji će se održati u svibnju ove godine.
Jedan od najvećih problema na dalmatinsoj sceni je potreba za „razdvajanjem žita od kukolja odnosno organiziranjem svog djelovanja bez uključivanja rušilačkih elemenata. Ovaj zadatak postaje teži ako se uzmu u obzir diverzantske aktivnosti vladajuće stranke i cijele opozicije, te instaliranja satelitskih stranaka i pokreta koji direktno rade protiv interesa Dalmacije. Ilustrativan primjer može biti i ulazak marijane Puljak u Sabor ili pak, masovno glasanje za MOST.
Druga dilema se tiče toga koji bi ljudi trebali biti pokretači promjena u Dalmaciji.
S jedne strane, novi ljudi koji su proteklih godina nicali na dalmatinskoj sceni često su bili sasječeni u korijenu zbog kombinacije dva razloga. Prvo, zbog izloženosti propagandnoj mašineriji režima koja je u velikoj meri negativno oblikovala percepciju javnosti o ovim ljudima. Drugo, zbog svojih „loših poteza“ koji su anulirali dotadašnji uspjeh, dalmatinska scena vremenom je gubila na snazi.
Sa druge strane, več poznate osobe na dalmatinskoj sceni, ne žele biti lideri neke nove stranke, ali smatraju da je njihovo iskustvo neophodno kako bi došlo do političkih promjena. Doduše, činjenica je da ne postoji to iskustvo koje bi nadomjestilo percepciju o spomenutim ljudima. Za to je najvećim dijelom zaslužna spomenuta propagandna mašinerija.
Gde se vodi borba? Split nije isto što i Dalmacija
Dalmatini i Dalmatinci, a pogotovo njihov građanski dio, napravit će veliku grešku fokusirajući sve svoje napore na osvajanje najvećeg grada. Split je svakako najmnogoljudniji i najveći grad u Dalmaciji, ali daleko od toga da je i Split = Dalmacija. Našu zemlju čine i mnoga druga urbana i ruralna mjesta čijim stanovnicima nisu glavni problemi novogodišnja dekoracija ispredkazališta, estetika spomenika ili koruptivno-klijentelistički projekt Split United.
Politika se oduvijek ticala i uvijek će se ticati ljudi i njihovih potreba. Cjelokupna dalmatinska scena mora spustiti svoje djelovanje na lokalni nivo i izvan Splita. Mora se razgovarati s ljudima kako bi vidjeli koji su to problemi koji pogađaju njihovu zajednicu. Onda će ustanoviti problem pitke vode u Sinju, napuštena sela na Bukovici, ilegalnu izgradnju i razumjeti uvijek nezadovoljne poljoprivrednike uz Neretvu. U tim sredinama moraju stupiti u kontakt i stati iza lokalnih inicijativa i ljudi od ugleda i podržati ih na mikroplanu. Lokalni problemi su bliži i opipljiviji svakom stanovniku, te je pozitivan efekt proistekao iz njihovog rješavanja vidljiviji nego priča o bilo kojoj temi iz domene „visoke politike“. Žitelju prosječnog dalmatinskog sela bit će mnogo draže zalaganje za rekonstrukciju puta u njegovom mjestu od vašeg protestnog pisma upućenog Vladi RH zbog potonuća gospodarskih aktivnosti.
Ovdje također može poslužiti primjer iz šire regije. Uspjeh Draška Stanivukovića na nedavno održanim lokalnim izborima u „Republici Srpskoj“, pokazatelj je kako višegodišnji trud i razgovor s ljudima od vrata do vrata, donosi rezultat. On je pobedio Dodikov SNSD u Banjaluci i tako započeo proces promjena u inače politički nepromjenljivoj sredini.
Šta raditi? Rešenja za konkretne probleme
Nakon što su otkrili koji su to pojedinačni problemi u svakoj od lokalnih zajednica, predstavnici opozicije moraju prvo, ukazati na njih, a zatim i predložiti načine za njihovo rješavanje. Da ne bi sve ostalo na praznim riječima, neophodno je aktivno zalaganje za “obične građane“ i njihove probleme, da oni ne djeluju tako „malo” i „nebitno” političarima koji sjede u Beogradu. Pored ponuđenih rješenja za konkretne probleme, treba osposobiti lokalne inicijative i grupe građana za samostalno djelovanje. Na taj će način ti pokreti nastaviti djelovati u cilju rješavanja problema svoje zajednice i tako jačati svoj ugled i organizaciijske kapacitete za predstojeće izbore. Članovi tih inicijativa će potom pokretati svoje projekte, samoinicijativno buditi usnuli aktivizam kod lokalnog stanovništva i, u krajnjoj mjeri, biti promatrači na budućim izborima, te tako smanjiti neregularnosti.
Treba navesti pohvalne primjere institucionalne ili vaninstitucionalne borbe koje su osobe sa srpske političke scene individualno vodile, i koje su donijele opipljive rezultate. Tu je svakako uzbunjivanje Marinike Tepić o poslovanju Telekoma, zalaganje Balše Božovića da se profesorice iz Ćuprije vrate na svoj posao, kao i istraživanje analitičara Bobana Stojanovića o neregularnosti parlamentarnih izbora održanih prošlog lipnja. Svi ovi primjeri pokazuju kako trud, ma koliko bio individualan i ticao se neke naizgled marginalne stvari, i te kako može naškoditi cjelokupnom sustavu, te kako može pozitivno utjecati na nečiji ugled u zajednici.
Ali, kako – bez medija, resursa i jedinstva?
Ograničenja manevarskog prostora opozicije su mnogobrojna, a ovom prilikom izdvojio bih tri: mala zastupljenost ili negativno prikazivanje u medijima i na društvenim mrežama, neimanje financijskih resursa i rascjepkanost dalmatinske scene. Ipak, postoji nekoliko poteza koji se mogu poduzeti u narednom periodu.
Činjenica je da su pripadnici dalmatinske scene, nezastupljeni u medijima te svoje javne aktivnosti svode na objavljivanje na društvenim mrežama. Potom, povratnu informaciju o svojim idejama i stavovima dobivaju samo s društvenih mreža, uglavnom s Twittera i Facebooka koji pretežno koriste njihove pristalice. U tome leži srž problema.
Jedina prodalmatinska inicijativa -- DDF ne može premostiti ogroman jaz koji postoji i koji se produbljuje između „tri Dalmacije“: između one koja je priklonjena profašističkim strankama (od HDZa preko MOSTA i Domovinskog pokreta do Marijane Puljak), one koja je protiv fašizma i one „koju politika ne zanima“. Ovo je najznačajniji društveni rascep koji trenutno postoji u našem društvu i iz njega proizilaze sve ostale podjele. Fokusiranim djelovanjem na isključivo svoje i previše fragmentirano biračko telo, DDF ne postiže bitno ništa u vidu šire organizacije s ciljem smjenjivanja trenutne vlasti koja uništava Dalmaciju. Rezultat je manjak povjerenja građana u sposobnost članova DDFa u ionako izraženoj antidalmatinskoj klimi u Dalmaciji.
Postoji i potpuno pogrešno shvaćanje među apstinentima, da je neizlazak na izbore nešto pozitivno. Takvo razmišljanje je uspješno u tome što svaki put ogoli istinske namere nekih lažnih opozicionara, koji iskoriste prvu priliku da uđu u vlast, a s druge strane, među apstinentima postoji značajan postotak onih koji nisu glasali jer se ne mogu poistovjetiti ni s jednom od ponuđenih opcija. To se također može vidjeti na osnovu opadajućeg izbornog rejtinga svih političkih opcijau Dalmaciji. Ovo je posljedica preokupiranosti opozicije antidalmatinskim djelovanjem, koju DDF mora iskoristiti za pomoć Dalmaciji. I pozicija i Opozicija mora razumjeti da postoje ljudi koji podržavaju HDZ zato što ga vide kao „manje zlo“, a ne kao „nužno dobro“ i oni su najveća šansa za svrgavanje postojećeg antidalmatinskog režima.
Ekonomija, pandemija, borba protiv kriminala – teme koje zanimaju građane
Stoga je neophodno izaći na teren i razgovarati sa ljudima o temama koje su najbitnije za njih i srušiti postojeće mitove i predrasude. Treba spomenuti ekonomiju i objasniti im zašto „najviša prosječna plata“ nije adekvatno mjerilo za naš boljitak, kako je „nikad veća zaposlenost“ samo proizvod manipulacije pojmom „zaposlen“ i kako su strani investitori dovedeni našim novcem i resursima, da bi otvarali nekolicinu radnih mesta plaćenih minimalcem i popunjenih stranačkim kanalima.
U kontekstu globalne pandemije koja je odnijela preko milijun i pol života u svijetu, treba pričati o krahu zdravstvenog sustava koji se našao pred pucanjem jer nam godinama unazad doktori odlaze u inostranstvo, gdje su više cijenjeni nego što su u zemlji iz koje su ponikli i u kojoj su se obrazovali za ovaj, najplemenitiji poziv. Treba pričati o zataškavanju broja zaraženih, o tome kako smo bili zatvarani na nekoliko dana da bi, po njihovom proglašavanju pobjede nad bolešću, mi bili krivci za porast zaraženih usljed izbora, utakmica i drugih velikih okupljanja.
Naravno, nije zgoreg baciti pogled u arsenal protivničkog tabora. Tamo ćete vidjeti da je prva stvar koju je Plenković uradio, kada se domogao vlasti, bila organiziranje eksplozivnih i dugo očekivanih konferencija za medije na kojima se najavljivalo sve i svašta. Ta politika je dala rezultata i njegova podrška je skočila u prvim danima promjene režima, baš zato što ljudi cijene svoju sigurnost i žele da se osjećaju sigurno. Stoga, pitajte ljude kako se osjećaju po pitanju svoje sigurnosti i smiju li se na večer sami vraćati kućama.
Podjele među Dalmatincima – otuđenost birača
Fragmentacija dalmatinske scene na manje značajne aktere dovela je do nemogućnosti za bilo kakvim efektivnim djelovanjem. Previše sličnih, izlizanih priča koje ne nude izbor zasnovan na „manjem zlu“, prouzrokovale su ogromnu otuđenost kod potencijalnih članova i birača. Raspršenost dalmatinskih opcija je trenutno efikasna kao puška „sačmarica” koja svojom mnogobrojnom i sitnom municijom pogađa metu, ali na većim distancama se sačma više raspršuje i teže se dostiže cilj. Predstavnici dalmatinskih opcija trebaju napustiti metodu „sačmarice“ ujediniti se pod platformu DDFa i da djelovati kao snajper jer tako imaju veće šanse da pogoditi metu. Neophodno je grupiranje opcija u jedan tabor: „građanski“ koji će prihvatiti platformu DDFa radi promjena postojećeg režima u Dalmaciji. Ideološka podjela unutar dalmatinskog bloka nezdrava je osnova za njihovo djelovanje.
Umjesto zaključka
Dakmatinska scena treba iskoristiti vrijeme za svoju konsolidaciju i zbijanje borbenih redova. Iako su izbori učestala praksa uvijek ima vremena za stati pod kišobran DDFa i uključit se u predizbornu utakmicu koja je uveliko u toku. Režim na svojoj strani ima medije, tu podmazanu propagandnu mašineriju koja će uvjete za odigravanje same utakmice činiti još nepovoljnijom kako vrijeme bude odmicalo. Na sve to, međunarodnoj zajednici odgovara stabilnost sustava, ma koliko on bio daleko od demokracije. Dalmaciji, stoga, ne preostaje ništa drugo nego da se, poučena dobrim praksama iz susjedstva, razvrsta u jednu kolonu i krene u dugotrajnu i iscrpljujuću borbu na svim frontovima, zalažući se za prevazilaženje bazičnih problema u društvu.
Yorumlar