Piše: Marino Ivanišević
„Budi dobra, budi dobra do ožujka 2024., poslije ćemo lako“, trgnuo se Andrej Pleković kad je video novi prijedlog Europske deklaracije o statusu Dalmaciji koji predviđa njezino predstavništvo pri EU u Bruxellesu.
Istovremeno, Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, Gordan Grlić-Radman obećao je stranačkom pobratimu i predsjedniku nove Dalmatinske Akcije (upravo one koju je osnovao SDP, a koja je poslije počela surađivati s talijanskim neofašistima) Tomislavu Matijaševiću kako će se to dogoditi početkom iduće godine, ali će u lipnju otići u Bruxelles kako bi otvorio predstavništvo HDZ-a za dijasporu. Kao da Dalmacija ima ikakve veze s HDZ-om i kao da staje u tri slova. Ovo je još jedan u nizu dokaza kako se u Dalmaciji ne drži ni do pobratimstva ni do kumstva, što nas je dovelo do toga da smo potpuno ostali bez identiteta. Ali, za to su krivi sami stanovnici Dalmacije i nitko više.
Tako Vlada Republike Hrvatske, zahvaljujući poslovičnoj dalmatinskoj neinventivnošću i izostanku dišpeta, ima više razumijevanja za Slavoniju i Liku, koja obiluje neradnicima, nego za Dalmaciju koja uplaćuje 65% svih sredstava koja se godišnje slije u državni proračun. Tako Osijek ima predstavništvo pri EU u Bruxellesu od početka 2010., Istra se navikla na europske klimatske promjene od početka 2000., iako oba područja EU imaju skupa manje stanovnika od četvrtine Dalmacije. Pismo iz Vatikanske kurije koje od veljače 2015. skuplja prašinu po ladicama troje najfotografiranijih, iako ne najfotogeničnijih „ljudi“ u Republici Hrvatskoj. Papa Frane je u najkraćem mjesecu u godini po svakom kalendaru – mjesecu s tri sveta mučenika, od kojih e najpoznatiji sveti Valentin, i jednim bogoprimcem optužio Republiku Hrvatsku, točnije trojicu najbolje plaćenih državnih službenika, jer još uvijek nije započela devolucije RH u kojoj će Dalmacija imati poseban status, a sve zbog izjave Tomislava Karamarka kako bi devolucija RH i „ured Dalmacije u Bruxellesu mogla naštetiti suverenitetu i teritorijalnom integritetu Republike Hrvatske“. Papa Frane je na kraju svoga pisma Vladi RH napisao kako Sveto pismo zapovijeda: „Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga“.
Ni Manu Chao, ni Nina, ni Adrian Rodriguez, ni Kurta ni Murta
Ako sve bude kako treba biti, datum otvaranja ureda dalmatinske misije pri EU u Bruxellesu koincidirat će s prošlogodišnjim splitskim Prideom koji je uspješno održan u svim njegovim etapama, ali je nakon toga zabilježeno nekoliko napada na pripadnike LGBTIQ+ zajednice. Sve od strane velikih katoličkih vjernika, kojima je nacistički papa Joseph Ratzinger draži od demokratskog pape Frane.
Još, tamo davne, 2009. vlada španjolske Autonomne zajednice Katalonije ponudila je Dalmaciji svoje prostorije u Bruxellesu za njezino predstavništvo bez odgode i bez naplate. Ponudi su svjedočili tadašnji koordinator DDF-a Antonio Longin (iz Zadra) i direktor Dalmatinskog instituta za europske poslove, Leonard Consuo (iz Dubrovnika). Ponuda za sustanarstvo je prihvaćena od strane ove dvije organizacije, ali je odbijena od strane Ministarstva unutrašnjih poslova RH. Ne samo zato što su od ove regije koja pretendira biti neovisna država ruke digli i Manu Chao i Nina i Adrian Rodriguez, pa emigrirali u Madrid kako bi izgradili uspješne pjevačke karijere, a katalonska riblja juha je ponizna muha u onaj dalmatinskoj. Dalmacija se, na žalost, sračunato opredijelila na to da jednog lijepog sunčanog dana bude podstanar u pri hrvatskoj misiji u Bruxellesu. Jer, ako joj Zagreb gazduje, osoblje u dalmatinskom predstavništvu će imati diplomatski status i pripadajući mu imunitet, što se na diplomatskom jeziku piše „nedodirljivost“.
Da su Dalmatinci izrazito debilni i psihički razoreni te se u tom svojstvu ne brinu za sebe i svoje govori i činjenica kako postoji izreka: „Gdje čeljad nisu bijesna, kuća nije tijesna“. Ovu izreku potvrđuje Kanton Sarajevo koji od 2007. godine predstavništvo u Bruxellesu dijeli sa talijanskom regijom Friuli – Venezia Giulia, a Istara s austrijskom saveznom zemljom Koruškom. U Bruxellesu su otvorene ispostave još četiri hrvatske županije i Hrvatske gospodarske komore, ali bitno je kako nema predstavništva Dalmacije. I zato Dalmacija propada, a purgeri ih, blago rečeno, prcaju gdje god stignu.
Apel za gluhonijeme
U Bruxellesu svoje predstavništvo ima tri stotine europskih gradova i regija. Dalmacija se nada kako će sa svojim predstavništvom u Bruxellesu biti bliže sredstvima iz europskih fondova i projekata, kad je već zagrebački gazda potkrada, pljačka, siluje, razara i uništava. U srpnju prošle godine priopćeno je iz Zagerba kako se blagajne četiriju dalmatinskih županija za prvih šest mjeseci od planiranih 10,2 milijardi € za investicije stigla samo milijarda iz državnog proračuna. Da Zagreb planski i maliciozno zakida Dalmaciju priznaju i dalmatinski župani i njihovi zamjenici. Nevolja je samo što su se odvažili priznati to u jeku godišnjih odmora.
Dalmacija puni 65% hrvatskog državnog proračuna. Vraća joj se manje od 0,5%, jer je manča uračunata. I nadnica za strah. Nadnacionalno „dalmatinstvo“ kojeg predvodi DDF postaje karakterna osobina stanovnika otoka, Ravnih Kotara, Zagore, Konavala. Na popisu 2021. kao Dalmatini izjasnilo se oko 50.000 stanovnika Dalmacije, iako je u popis uvršteno njih 0. Na ovaj način, antinarodna i antidržavna vlada RH na umjetan način pokušava pokriti svoje antidalmatinske aktivnosti.
U travnju 2002. osnovano je Nacionalno vijeće za regionalizaciju i decentralizaciju Republike Hrvatske, kao jedan od onih koji može pomoći pri izradi strategije za regionalizaciju i decentralizacije države „u skladu s europskim standardima i iskustvima razvijenih europskih država, kao i potrebom da se u RH kroz regionalizaciju i decentralizaciju nastavi proces njezine demokratizacije“. Predsjedavajući Vijeća je Splićanin Zuáne Orlandini. Član Odbora Hrvatskog sabora za proračun i dalmatinac Branko Grčić (SDP), koji više nije ministar.
„Sjednice Vijeća održavaju se po potrebi, a najmanje jednom mjesečno“, zapovijeda osnivač, Hrvatski sabor i nastavlja, „Vijeće je imalo samo jednu nezavršenu sjednicu. Njegovi članovi, blokiraju rad na strategiji o fiskalnoj regionalizaciji i decentralizacije Republike Hrvatske“.
Tirani i regije
U režimu gotovo apsolutne regionalizacije i decentralizacije od 1974. do 1990. BDP-a Zajednice općina Dalmacije zabilježio je porast, i iznosio je 28%. Najveći porast ogledao se u industrijskoj proizvodnji 30%, a poljoprivrede 25% godišnje. BDP-a Republike Hrvatske 2010. zabilježio je pad, te je iznosio -11,8%, može se iščitati iz podataka Državnog zavoda za statistiku. Prema statistici neovisne agencije CCO iz Splita, od 2001. do 2005. godine industrijska proizvodnja u Dalmaciji je rasla po godišnjoj prosječnoj stopi od 0,7%. Poljoprivredna proizvodnja u Dalmaciji analiziraju kineski luk na policama dalmatinskih samoposluga i talijanska manistra napravljena od ukrajinske pšenice.
Proces regionalizacije i decentralizacije izmiče zapovijedanju i sili. U S.F.R.J. proces regionalizacije i decentralizacije prostirala do mjesnih zajednica do centralne vlasti u Beogradu. Regionalizacija i decentralizacija u Republici Hrvatskoj prestaje u gradovima i općinama, kao u antičkoj Helladi. Polise, gradove-države povezivali su interesi i zajednički kult. Svaki polis imao je svog boga zaštitnika. U Zadru je to kriminalac Kalmeta. U Dubrovniku sveti Vlaho. U Splitu klečavci na antičkom trgu. U Šibeniku Petinni nasilnici i batinaši. U Sinju glavati Bulj. Svi su razjedinjeni i svako je drugačiji, ali u biti svi vjeruju u istu veliku vrhovnu boginju – najekstremnije centraliziranu kleronacističku Veliku Hrvatsku.
Comments