Imamo nekakav čudan osjećaj da bi izbori 2020. mogli biti različiti od bilo kojih drugih u do sada - i to ne samo zato što će još jednom pobijediti HDZ, već zato što će pitanje koje je trebalo biti fokus izbora 2015./16. godine biti neizbježno 2020. To je: Kako stvoriti "Petu Republiku"?
Poznavajući hrvatske političare i režimske medije, budućnost je već ovdje. Ali, jednostavno nije ravnomjerno raspoređena. Pa, budućnost je zbilja ovdje. Ali, kako bi bilo kad bi se počela distribuirati na svakog od nas.
No, hrvatske institucije i političke stranke nisu se prilagodile budućnosti. One i dalje žive u prošlosti trujući ljude II. sv. ratom umjesto da rade na budućnosti i Petoj Republici, oni se koškaju između sebe kako bi pobrali što jeftinije političke poene, dok istovremeno zajedno mljackaju janjetinu u saborskoj menzi, te se iza kulisa političke pozornice dogovaraju o sljedečoj političkoj sceni.
Peta Republika trebala bi instalirati cijeli niz novih isprepletenih pravila, pravnih, moralnih, etičkih i privatnih pitanja zbog promjena u ekonomskoj i socijalnoj slici, sve većim zahtjevima za regionalizacijom i decentralizacijom, gušenjem ljudskim prava i sloboda, valu iseljeništva, tehnologiji, demografiji, okolišu, globalizaciji, lažnim vijestima i lažnim informacijama koji nas bombardiraju iz Rusije koji su dosegnuli kritičnu razinu.
Zbog političkih igara, Republika Hrvatska, a posebno Dalmacija, koja najviše pati pod čizmom Zagreba, vidno zaostaje za ostatkom svijeta. Dok se Uganda priprema za bežične sustave 5G - pete generacije metabolizam poslovanja, zabave, obrazovanja i zdravstvene skrbi dramatično će u toj afričkoj državi ubrzati, počevši od 2020. Maroko je nedavno dobilo željezničku liniju koja prevozi putnike brzinom od 340 km/h. Ukrajinski predsjednik Petro Poroshenko daje snažnu potporu novom sustavu decentralizacije u Ukrajini što će omogućiti brži i ravnomjerniji razvoj svih dijelova Ukrajine, ne samo Kijeva kao glavnog grada.
Istovremeno, u RH niti jedan vlak ne vozi brže od 50 km/h; bolnice se raspadaju, a unatoč smanjenju broja stanovništva liste čekanja su sve duže; u školama je vjeronauk obvezatni predmet gdje se uči da su žene niža bića te da je homoseksualnost bolest; „gradovi“, općine i županije jedva preživljavaju, jer su stvorene isključivo kao uhljebnički birački bazeni; ne proizvodi se apsolutno ništa, dok trgovački centri i banke niču kao gljive poslije kiše, a neoustaše i neopartizani zarobljeni u svojim mentalnim rovovima pucaju jedni na druge.
Republika Hrvatska je, dakle, zrela za Petu Republiku.
Peta Republika je više od tehnologije. To je prilika da se Republika Hrvatska iskaže u promjenama Ustava koji će suzbiti političku korupciju, politički nepotizam, srediti stanje u školstvu, zdravstvu, pravosuđu; regionalizirati i decentralizirati državu na način da se stvore jake regije prema granicama iz 1918. koje će imati svoje zakonodavne, izvršne i sudske ovlasti; koja će doslovno provoditi ono što na papiru piše; koja će se suočiti sa zaostalošću i siromaštvom, koja će promjenama fiskalnog sustava ostvariti malo i srednje poduzetništvo, te početi proizvoditi dodanu vrijednost koju će izbacivati na međunarodno tržište i na taj način zaustaviti iseljavanje.
Nažalost, fiskalni alati za izgradnju Pete Republike oslabljeni su poreznim gubicima u pljački, a kasnije i u krizi 2007. (koja je isključivo rezultat pljačke Ive Sanadera i Vlade od 2003.-2011., kao i privatizacijske pljačke iz 90ih). Republički deficit trebao bi se smanjiti, no neslužbene vijesti iz Banskih dvora kažu da će do 2019. godine još porasti obzirom da drugu godinu za redom BDP pada.
Ako se 2020. bude išlo na razvoj Pete Republike, što neće, to bi značilo da će ona biti građena usred viših kamatnih stopa s više duga, a s manje fiskalnog streljiva za poticanje gospodarstva. To znači, da bi, u ovakvoj situaciji, Peta Republika morala podići poreze i socijalnu nesigurnost da bi država kao takva preživjela. Je li to razlog pokušaja spajanja I. i II. mirovinskog stupa?
Sve u svemu, Peta Republika je neizbježna. Hoće li se početi događati dogoditi 2020., 2024. ili 2028. samo je pitanje vremena. Ono što je bitno jest da ona zahtijeva rješavanje svake od gorućih pitanja koje danas mući RH: od korumpiranih i nesposobnih političara, preko rješavanja problema najcentraliziranije države u Europi i jedne od tri najcentraliziranije na svijetu te rješavanje problema lažnih vijesti i lažnih informacija koje pristižu iz Rusije do tehnološkog razvoja i klimatskih promjena - i kako oni stupaju u interakciju.
Comments