Piše: Marko Kostanić
U psihologiji masa postoji pravilo: “tko šuti taj se slaže s nekom iznesenom činjenicom, konstatacijom, tvrdnjom i slično”. Sukladno tome, onaj tko u Dalmaciji šuti i nije spreman na članstvo u prodalmatinske opcije, tak podržava antidalmatinski režim.
Prvom čovjeku rimokatoličke crkve u Hrvata, kardinalu Josipu Bozaniću, definitivno posao nije vezan uz širenje mržnje prema Dalmaciji i Dalmatinima/Dalmatincima, već briga za pastvu, odnosno za njihovo duhovno i materijalno napredovanje, a ne bavljenje politikom. No, unatoč tome veleuvaženi kardinal iskočio je iz nagibnog vlaka kao šišmiš iz pećine i uzviknuo: „Dalmacija nikada nije postojala baš kao što dalmatinska nacija i dalmatski jezik nikada nisu postojali, pa neće ni sada“.
Reagirali su iz Dalmatinskog kluba i Dalmatinskog Demokratskog Foruma koji su pozvali građane neka se u što većem broju na ovogodišnjem Popisu stanovništva prijave kao Dalmatini. Međunarodna pravna i politološka povijest ima materijalne dokaze o postojanju dalmatske nacije do ulaska Dalmacije u sastav Kraljevine SHS/Jugoslavije 1921. te podržava nastojanje Dalmatina i Dalmatinaca, odnosno Dalmatini i Dalmatinki na izjašnjavanje o svojoj nacionalnosti u tradicijskom, odnosno dalamtskom smislu.
Nije trebalo dugo na reakciju veleuvaženog kardinala. On je u pisanoj izjavi za neki proustaški časopis izjavio: „Mislio sam na to kako je odrednica Dalmatinac regionalnog karaktera i to regije koja je hrvatski Jordan, koja je izvor hrvatstva i katoličanstva u kojoj obitava 850.000 Hrvata, jer smo se svih ostalih, napokon, riješili. Mislim na 850.000 onih koji žive u Južnoj Hrvatskoj i to je svima jasno. Nisam apostrofirao ničiji nacionalni identitet niti imao namjeru bilo koga uvrijediti, ali sa stajališta crkve postoji samo hrvatska nacija na hrvatskoj zemlji. Ako se netko od stanovnika Južne Hrvatske mojom izjavom osjetio uvrijeđenim, ovim putem im se ispričavam“.
Nakon ove izjave kardinala Bozanića za proustaški tjednik, ostaje nam upitati se u kom je to trenutku shvatio kako je Republika Hrvatska zemlja isključivo dom za Hrvate? Od 1990. ili je takve osjećaje i želje gajio i ranije? Shvaća li kako Dalmacije, prije svega ije nikakva Južna Hrvatska, te kako je u njoj do 1995. živjelo čak 20 različitih nacionalnosti, točnije 21, ali Republika Hrvatska službeno ne priznaje Dalmatsku naciju. Je li mu jasno kako ni u Republici Hrvatskoj ne žive samo Hrvati već pripadnici brojnih, većih ili manjih nacionalnosti?
U normalnim, zdravim, demokratskim društvima bi nacionalna biskupska konferencija smijenila kardinala zbog svojih skandaloznih izjava ili bi ga bar pritisnula na podnošenje neopozive ostavke. Bozanić bi, nakon toliko godina vladanja hrvatskim nacionalnim ogrankom katoličke crkve morao znati kako javna riječ, pa još izgovorena od strane visokog državnog ili crkvenog dužnosnika, ima svoju težinu. Niti se smije igrati riječima, niti igrati sudbinama tih 850 000 stanovnika Dalmacije koje spominje, a još bi se manje smio igrati Dalmacijom. Ukoliko Bozanić i drugi crkvenjaci ne znaju strukturu stanovništva u vlastitoj državi, tada nema pravo ni da odlučivati o njenoj sudbini.
S druge strane, ako se ne umije izraziti, tada ne trebate javno nastupati, već ostaviti ovu vrstu javne djelatnost kakva je crkva i politika onima koji to znaju raditi i koji će biti manje proustaški nastrojeni.
Naravno, lako se uočava razlika između toga kako zvuče izjave kardinala Bozanića izrečene u svom punom sjaju, u trenucima kada nema kontrolu nad svojim govorom i ponašanjem i kako zvuči, na primer, ova “isprika” napisana vjerojatno uz kontrolu crkvenog PRa i drugih osoba iz svijeta političkog marketinga s kojima HBK surađuje. Lijepo je ispričati se, ali gospodin Bozanić bi se morao prisjetiti još nekoliko stotina izjava kojima je svojevremeno direktno vrijeđao Dalmaciju i njeno stanovništvo.
Prije nekoliko godina za Dalmatine/Dalmatince kardinal Bozanić je rekao „kako su lijeni i ne znaju zaraditi ni za sebe, a kamo li za druge“, kako su to „trutovi koji samo uzimaju pare“. Dakle, ovo nije prvi put i ne smije proći nezapaženo, te se nadam kako će građani Dalmacije naći vremena riješiti slučaj veleuvaženog monsignorea njegovu Ekselenciju kardinala Josipa Bozanića što prije. Normalnom – potpisom peticije za njegovom smjenom.
Ono što je međutim bitnije od cijele ove priče je činjenica kako Dalmatini i Dalmatinci imaju jako dobro pamćenje. Nadam se kako Dalmatini neće ni ovo zaboraviti i staviti u zapećak naredni put kada budu pozivani na mise i procesije. U psihologiji masa postoji pravilo: “tko šuti taj se slaže s nekom iznesenom činjenicom, konstatacijom, tvrdnjom i slično”. Sukladno tome, onaj tko u Dalmaciji šuti i nije spreman na članstvo u prodalmatinske opcije Dalmatinski klub ili Dalmatinski Demokratski Forum (DDF), taj podržava antidalmatinski režim. Zbog toga bi za njih, bilo dobro nek se javno oglase i kažu što misle o trideset pet godina planskog, sustavnog i nasilnog uništavanja Dalmacije u kojem veliku ulogu ima upravo Hrvatska biskupska konferencija. Ukoliko smatraju kako je nasilna asimilacija, pljačka, ubojstva, silovanje, protjerivanje nevažan i minoran čin, onda ne znam kakvom Dalmaciju smatraju i s kojom je političkom idejom izjednačavaju. Ne može se vječito svako, kad god mu je volja, očešati o Dalmaciju i njenim stanovnicima te se posprdno odnositi kako prema njoj i njenim građanima, tako i prema njenoj legitimnoj i povijesno-politološkoj težnji na ostvarenja svojih prava na nacionalnost i autonomiju koja proizlaze iz međunarodnih pravnih akata koje je ratificirao Hrvatski Sabor.
Potrebna je isprika, no ne samo zbog jedne uvrede već zbog čitave stogodišnje povijesti ponižavanja Dalmacije i njenih stanovnika, zbog povijesti nasilne otimačine, zbog povijesti nasilne asimilacije, zbog povijesti uvreda, i to ne samo kardinala Bozanića, već i cijele crkveno političke antidalmatinske elite. I ne samo isprika.
Comments