Piše: Mirela Lovrin
Još od Tuđmana naša Dalmacija baulja u nacionalističkoj kaljuži, koja je postala utočište za svakojakih hulja i protuha.
Danas, svi oni zajedno, kao lopatom da su skupljani 30 godina, pod barjakom HDZa, na čelu s Andrejem Plenovićem, vrijedno rade na tome kako ova regija ne bi nikad više osjetila da će ovdje ikada biti bolje.
Ljudi su dovedeni do ruba kolektivnog nervnog sloma, budući da je kriza s coronavirusom u potpunosti razgolitila shizofreniju dalmatinskog i hrvatskog društva, koje je urađeno antivakserskim tabletama i pilulama raznoraznih teorija zavjere.
Kroz samo godinu dana ove pandemije, dio građana Dalmacije – ona tvrdokornija struja koja želi mračniju Dalmaciju, mračniju čak i od Tuđmanove Južne Hrvatske – uspješno se pretvorio u izobličena amorfna čudovišta koja igraju linđo oko Orlanda (Orlandov stup u Dubrovniku). Dok nadomak njih ljudi u bolničkim krevetima, s tubusima u grkljanu, sedirani u potpunosti, zajedno s liječnicima koji padaju s nogu od umora, pokušavaju natjerati svoja pluća da dišu samostalno.
S druge strane, ljudi ovdje u Dalmaciji lome mozak kako preživjeti do kraja mjeseca, 650.000 njih se smrzavaju jer nemaju za grijanje kada dođe zima, 40% njih je doslovno gladno korice kruha, a isto toliko je beskućnika. Svi skupa strahu od opskurnih ovršitelja, strujosjekača, zastrašivača, utjerivača kredita i hladnokrvnih kamatara, a za to vrijeme im se na HRT-u servira klerofašističko ispiranje mozga, koje služi čisto da se otupe sva moguća osjetila te usmjeri nezadovoljstvo i bijes prema susjednim zemljama, Židovima i masonima.
Tu je i 151 dežurni intelektukac u Saboru koji su se brže-bolje uplašili za zdravlje nepostojeće, imaginarne tradicionalne obitelji, da je slučajno ne ugroze istospolni patneri, pogotovo ako se drznu udomiti dijete. Mada, nismo baš vidjeli gdje su svi ti dušebrižnici izrazili barem zabrinutost kada muškarac s pozicije moći (profesor) brutalno siluje mladu djevojku (studenticu) na radnom mjestu (kabinet na fakultetu). Vjelrojatno se i tu radi o činu rukovanja kao u sučaju seksualno zlostavljane američke košarkašice u Gospiću.
Gdje su svi ti ustavni suci koji redovito donose protuustavne odluke, zašto se ne oglase kada su u pitanju kršenja radnog zakonodavstva od same države, a još gore od strane privatnih poslodavaca koji su instalirani milošću političkih veza? Zašto se ne oglase o kršenju odredbe iz čl. 1 Ustava RH, prema kojoj je RH, citiramo: "socijalna država".
Zašto sve ovo pišemo? Jer, fali samo još neka nova „Bespuća povijesne zbiljnosti“, pa da sve ovo krene sličiti na one nevesele devedesete, kada je ubijeno najmanje 293 Dalmatina za čija ubojstva još nitko nikada nije procesuiran.
Da se razumijemo, trideset i kusur godina kroz Dalmaciju puše uragan anticivilizacijskih i antidalmatinskih promjena, a za samo nešto više od šest godina HDZovske vlasti, Dalmacija je postala sigurno gnijezdo ratnih zločinaca, gangstera i taycoona koji su to postali privatizacijskom pljačkom. Iza Plenkovićevog ružičastog prikaza stvarnosti putem propagandno-režimske fake news mašinerije i njegovog svađanja s predsjednikom Milanovićem zapravo se krije moralna i psihopatološka razvalina u kojoj leži gomila ljudi koja je nastradala zbog jednopartijske strahovlade.
Naime, Plenkovićeva i Milanovićeve vizija Dalmacije počinje izgledati kao leš koji je u svojoj posljednjoj fazi raspada. Ovakva Dalmacija kao sastavni dio Republike Hrvatske nakrivo je izrastala nad zločinima Tuđmanove države. Od koncentracijkih logora širom "Herceg-Bosne" i za sve nehrvatsko, posebno muslimansko, stanovništvo, preko genocida u Ahmićima i Varivodama do hladnjača koje su prevozile diljem regije frižidere i televizore nakon Oluje, i hvalila se time pred očima svijeta – upravo nam se sve to danas vraća, jer se s time nismo suočili i ne želimo to učiniti. Moramo znati: Karma is a bitch!
Ništa se o tome danas ne priča, osim u nekim minornim i marginalnim krugovima.
Nacionalfašistički mainstream, u koji spada i sam predsjednik Milanović govori kako su svi protiv Hrvatske, da ćemo im vratiti kad-tad, da je sve ovo što nam se sada događa krivnja nekoga drugog i da svi oni koji nisu na nacionalnoj liniji su u stvari izdajnici i Sorosevi plaćenici. Ni Milanović ni Plenković ne žele vidjeti da je stanju u RH, pa tako i u Dalamciji kumovao upravo nacionalfašistički režim iz 1990ih kojeg oni danas predstavljaju.
Ne, nema više Tuđmana i ostalih satrapa, ali njegov duh smrti u Dalmaciji je življi nego ikada. Okultni obožavatelji i nastavljači velikohrvatske ideje radosno kliču u svojim brlozima i jazbinama. Svi čekaju ponovni dolazak novog svehrvatskog ujedinitelja, koji će okupititi rasuti Hrvatski narod, i pokrenuti još jedan, možda i posljednji val oslobađanja hrvatskih zemalja od Subotice do Janjeva i od Jadrana do Drine.
Jer, ovo društvo se nikada nije odreklo tog krvavog nasleđa iz devedesetih godina prošlog stoljeća, drevno zlo je preživjelo i nastavilo se provlačiti između svih nas, dok su aveti i bauci, tog vremena gladniji nego ikada.
Uskoro ćemo proslaviti trinaest godina Inicijative DDF. Sve ono što se događalo s inicijativom svih ovih godina rezultat je psihopatoloških pojava u mozgovima građana Dalmacije. Strah 1990ih je bio razumnjiv: ratno vrijeme s pomahnitalim i povampirenim diktatorom na čelu države, no strah i uzmak od obrane dalmatinskih vrijednosti danas je već nešto drugo.
Koliko ste se uključili u aktivan rad inicijative DDF takvo je stanje u Dalmaciji danas.
Mogu Plenković, Milanović i svi ostali s političkih propovjedaonica govoriti što god hoće, pa i to da je regionalizacija jednako destabilizaciji RH, no ako se pojedinac želi oduprijeti tom nakaradnom tomu, pristupit će DDFu skupa sa svojom ekipom i gradit će bolje sutra - samo ako to želi.
Članovi Inicijative DDF dokazali su kako nas mogu premlaćivati, rušiti profile, prozivati po društvenim mrežama, lagati o nama iza leđa, prijetiti silovanjima i ubojstvima, no ako imate pravedan cilj nastavit ćete se boriti.
Stvar je u karakteru - stvar je na vama.
Comments