Piše: Mikula Zancchi
Događaj u Radošinovcima, pokraj Benkovca bio je početak maltretiranja Dalmatina i Srba, a dvanaest njih smrtno je stradalo samo zbog svoje nepriznate, dalmatske nacionalne pripadnosti.
Danas se navršava 32. godina od kako se u nazočnosti Drage Krpine, kandidata HDZ-a za općine Benkovac i Biograd na moru na izborima 1990., a uz blagoslov njegovog stranačkog predsjednika - Franje Tuđmana, u mirnom dalmatinskom selu Radošinovac, s većinskim hrvatskim stanovništvom, pokušalo s ostvarenjem monstruoznog i zločinačkog plana stvaranja etnički čiste Republike Hrvatske obilježavanjem njenih navodno nepodobnih i nelojalnih stanovnika nehrvatske nacionalnosti.
Stanovnici Radošinovaca, Dalmatini i Srbi, nasilno su izbačeni iz svojih domova i pod prijetnjama su se ubrzo morali iseliti. Dalmatini su otišli u Italiju, a Srbi u Srbiju te BiH. Ovaj događaj, bio je početak maltretiranja Dalmatina i Srba u Dalmaciji, a dvanaest njih smrtno je stradalo samo zbog svoje nepriznate dalmatske nacionalne pripadnosti.
Radošinovci su postali simbol etničkog čišćenja i nasilnog preseljenja stanovništva i tog dana Dalmacija se, od prostora na kom su različite nacije i vjeroispovijesti skladno živjele, pretvorila u prostor u kom se živjelo u strahu i neizvjesnosti. U strahu su tada živjeli i pripadnici nacionalnih zajednica ali i pripadnici većinskog naroda koji nisu podržavali fašističku politiku Franje Tuđmana i koji nisu željeli živjeti u etnički čistoj Dalmaciji.
Dalmacija je Dalmacija tek kada u njoj slobodno žive, govore, rade i obrazuju se na svom materinskom jeziku svi koji je smatraju domovinom, bez obzira koje nacije i vjere bili.
Dalmatinski demokratski forum (DDF) i Dalmatinski klub (DK) smatraju kako ovaj događaj nikada ne smije biti zaboravljen i kako počinitelji ovog zločina moraju biti kažnjeni, ne samo zato što se radi o zločinu protiv čovječnosti koji nikada ne zastarijevaju, već i zato što ako zaboravimo na ova čin postoji opasnost od ponavljanja povijesti na najgori mogući. Da Tuđman i njegovi saveznici nisu došli na vlast i da nije ukinuta dalmatinska regija, ovako nešto nikad se ne bi ni dogodilo, jer je Dalmacija za čitav svijet bila primjer multikulturalnosti i suživota različitih nacija i vjeroispovijesti.
Da Tuđman i njegova profašistička bagra nisu došli na vlast, Srbi nikada ne bi uzeli oružje u ruke i nikada ni bi pali pod utjecaj velikosrpske politike Slobodana Miloševića.
Podsjećanjem na događaje u Radošinovcima od 26. siječnja 1990., DDF i DK još jednom skreću pažnju javnosti do čega može odvesti fašistička politika, vladavina iz jednog centra i zanemarivanje težnji za većom autonomijom i uvažavanjem drugačijeg regija.
Comentarios