Samo postojanje tvornice za preradu ribe u Kaštelima, već je samo po sebi zabrinjavajuće, a nedavni požar koji je izbiio u istoj otvorilo je dosta pitanja.
Dok Kaštelani građanskim aktivizmom pokušavaju riješe problem zraka, vode i kanalizacije, nakon što ih država i HDZ koji diktatorski vlada gradom već godinama ignorira, nova potencijalna ekološka kriza tek ih očekuje. Na teritoriju grada Kaštela, otpočela izgradnja tvornice automobilskih guma i to bez ikakve studije o njenom uticaju na okoliš.
I dok lokalna samouprava ne poduzima nikakve konkretne poteze da bi spriječila daljna zagađenje vode, istovremeno, Kaštela su postala dio mešunarodnog projekata u cilju otvaranja plovnih puteva, promocije turizma i prekogranične suradnje. U sklopu projekta Grad radi izmuljavanje zagađenog područja Željezare i Jugovinila, da bi zatim, taj isti mulj skladištio na lokaciji bez adekvatnih tehničko-tehnoloških uvjeta. Iako je u pitanju toksični otpad, zbog kemijsko-industrijskih spojeva i nikad dovršene kanalizacijske mreže, ali i teških metala, sve to se deponira u neposrednoj blizini naselja i obradivog zemljišta ili se ispušta direktno u more.
Studija je tek nedavno urađena i za 4. rujna najavljena je javna rasprava na tu temu. Međutim, ishod je već svima očekivan i poznat. Sve i da proizvodnja guma bude vršena po najvišim ekološkim standardima, Kaštelani strahuju i od posrednog zagađenja zbog transporta.
Planirana je godišnja proizvodnja od 1 milijuna guma godišnje. Da bi se one distribuirale, prostom matematikom se dolazi do računice da je za to potrebno 25 kamiona dnevno koji će samo tijkom jednog dana proizvesti 35 tona ugljik–dioksida. Već ovim sasvim izvjesno koliko će najveća investicija u Dalmaciji utjecati na okoliš i zdravlje građana Kaštela.
Specijalistica dječje pulmologije, doktorica Slavica Dragišić-Ivulić, strahuje kako će sve to uticati na zdravlje njenih sugrađana.
“Što će se sve događati, teško je reći, ali poslije svega ovoga što nam političari priređuju zadnjih trideset godina, bojim se da će i tu biti problema i da ćemo još više biti nemoćni da išta učinimo. Imat ćemo sigurno pogoršanje zdravstvenog stanja ne samo kod djece nego i kod odraslih ljudi.”, kaže Dragišić-Ivulić, koja već godinama unazad sa svojim sugrađanima vodi bitku sa još jednom lokalnom tvornicom. Na obodu sela već osam godina nalazi se fabrika etil alkohola, iz koje preplavljuju veoma neprijatni mirisi. "Neće stradati samo lokalno područje, već je više od 300,000 stanovnika šireg područja Splita u opasnosti. Opasnost nije ništa manja od one koje smo imali zbog vranjičkog Salonita."
“Imamo bezbroj pisanih dokumenata u kojima se obraćamo institucijama na svim nivoima. Oni su kao izlazili na teren, ali ništa se nije promijenilo. Ja mnoge te ljude znam iz Gradske uprave, inspekcije i dalje. Znamo se odlično, ali treba ih biti sram za ovo što prepuštaju slučaju.”, kaže nam Dragišić-Ivulić.
Istaknula je da neugodni i teški mirisi u Kaštelima, znatno rijeđi, ali da ih to neće spriječiti u namjeri da traže odštetu. Drugi razlog je i briga mještana gdje se i na koji način odlažu otpadne vode iz pogona, kao i briga da će zagađena voda podzemnim putem dospjeti do lokalnih vodovodnih cijevi.
Problem sa otpadnim vodama Kaštelani imaju i u samom Kaštelanskom zaljevu. u kom je more toliko zagađena da se, prema Zavodu za javno zdravstvo “ne smije koristiti ni za jednu namjenu”.
U njega se ispuštaju sve otpadne vode iz industrije, ali i kanalizacija. Pored smrada i obrušavanja zemljišta, nečistoća iz mora dolazi do sjevernih obala Splita te ostaje na njegovim obalama, što je dodatan ekološki problem.
Comments