Piše: dr. psych Nera Dvornik
Kako stoje stvari sa statusom Dalmacije? Loše. Vrlo loše.
Kako to sada izgleda, to je barem svima jasno, pitanje rješavanja statusa Dalmacije neće se naći pred zastupnicima Zagrebačkog Sabora. On se neće naći na dnevnom redu državnog parlamenta sve dok stanovništvo ove regije ne shvati kako treba u ruke uzeti gumicu i olovku u ruke, ne izbriše ZDS i ne ispiše SF – SD.
Pitanje rješavanja statusa Dalmacije neće se naći na dnevnom redu državnog parlamenta sve dok stanovništvo ove regije ne shvati kako treba prekinuti sa zlobnom praksom zabijanja glave u pijesak i pogibanja glave pred fašističkom retorikom skovanom, bilo u zagrebačkoj propagandnoj mašineriji, bilo u onoj moskovskoj.
Dalmaciji nedostaje samodiscipline i samopoštovanja - to je jedan od razloga zašto svaka šuša može okupirati ovaj kraj. A pitanje Dalmacije je pitanje prekida okupacije Zagreba, koji ovu regiju jaši već 160 godina.
Doduše, ima onih koji su se i tada, prije 160 godina, a ima takvih i danas, borili, odnosno bore se, za oslobođenje Dalmacije od okova purgerskog fašizma. Ovi potonji su oni koji stoje iza otvaranja pitanja statusa Dalmacije. To su oni koji su spremni mijenjati ovu regiju na bolje, a to je moguće samo ako se promijene odnose na one pozitivne, jer nitko ne može mijenjati tuđi mentalitet niti ima ovlasti za to. Nikakve nove formulacije, radi se o bezobraznom ponašanju i nedostatku samopoštovanja, u odnosu na već postojeći stanje u nečijim glavama, govore, ne dolaze u obzir.
DDF nije udruga psihijatara kako bi liječili nečije teške psihičke bolesti – a jedna od tih teških psihičkih bolesti je maliciozno ignoriranje mogućnosti da za sebe i druge oko sebe učiniš nešto pozitivno zbog udobnosti svoga kauča ili šetnje po trgovačkim centrima. Ovakav stav je ono što što psihologija naziva – psihopatijom.
Kako tragikomično. Zar itko ozbiljan misli kako se čitava gungula koju DDF podiže svih ovih godina zbog liječenja nečijih teških psihičkih bolesti? Prašina se diže jer je ovakvo stanje u Dalmaciji neizdrživo. U svakoj normalnoj državi već bi izbio građanski rat da se ovo što Zagreb čini Dalmaciji događa kod njih, samo dalmatinski psihopati koji se ponašaju ka teenageri u ludnici frenetično lajkaju objave po društvenim mrežama bez da pročitaju njen puni tekst. Molim, neka mi netko objasni kako će se razriješiti ovakav status Dalmacije na ovakav način?
Očekivanje kako će netko drugi potegnuti za njih dok oni komentiraju Maju Šuput i postaju slike spize, je u najmanju ruku shizofreno, da ne kažem dijabolično. Ako vas je prestrašila nacionalistička grmljavina ultra fašiste Zorana Milanovića, pa ste se uvukli u mišje rupe, u što ne vjerujem, morate znati kako je u tom slučaju najbolji pojas za spašavanje borba za regionalizaciju i decentralizaciju RH s 5 autonomnih regija. Sad poručuju kako nema povratka na Ustav SRH iz ’74 godine. Koji bi autonomaš to želio? Ne znam ni jednog koji bi položaj Dalmacije krojio po toj ustavnoj mustri, jer su njoj potrebne mnogo veće nadležnosti - one Vojvodine prema Ustavu SFRJ iz ’74.
Mogu li to podnijeti psihopati koji uredno poslane pozivnice na skup ignoriraju? Očito mogu! Zato i jesu psihopati.
Status Dalmacije je u stanju kliničke smrti. Oni koji bi ga mogli oživjeti ne reagiraju. Njih boli briga – bitno je da se češljaju dok selo gori. Ako ne žele dovesti u sumnju svoju privrženost Dalmaciji i njenoj autonomiji, trebaju popiti svoje roze pilule i pojaviti se na svakom idućem sastanku DDF-a i graditi normalan odnos koji je zlata vrijedan za društvo u kojem je 46% stanovnika koji žive ispod razine gladi, a 92% ispod razine siromaštva; društvo u kojem je 43% beskućnika, a zaradi 65% BDP-a cijele države.
No, može li se od psihopata očekivati išta se drugo do li ignorirati tuđu patnju i bol?! Pa psihopati i jesu psihopati jer uživaju u tome, a nerijetko i u vlastitoj boli i patnji.
Mrzit ću sebe zbog ovoga što ću napisati – Marita Vastić je bila u pravu kad je 2014. rekla kako ljudi u Dalmaciji reteriraju, ne zato jer su nesposobni u borbi za njene interese, već isključivo zato što uživaju u silovanju Zagreba nad Dalmacijom. Ali, šta im drugo preostaje, nego uzmak kad u svojim teško poremećenim mozgovima ne vide prave vrijednosti. S druge strane, članovi DDF-a i dalje dosljedno ustrajavaju u obrani Dalmacije od simultanog fašističkog progona iz Zagreba i Moskve. Njihovo zalaganje za široku autonomiju Dalmacije nije slučajno. Zajednici koju predstavljaju i čije interese zastupaju bliža je autonomija, nego unitarizam; bliži je regionalizam, nego centralizam; bliža je regija, nego ovakva republika kakvu imamo. Dalmatine su Hrvati ubijali, pljačkali, silovali, raseljavali, palili im kuće, stoga je njihova zaštita veća u autonomnog regiji Dalmaciji, nego u rigidno unitarnoj i ekstremno centraliziranoj RH, pa su tu i veće mogućnosti da se zadovolje njihovi interesi.
Za razliku od Marite Vastić i DDF-a, psihopatima u Dalmaciji Zagreb je, po svemu sudeći, bliži od njihovog doma. To je, možda, dobro za njih, ali je loše za Dalmaciju.
Comments