Piše: Goran Marasović/dr. Ilonka Kasalo
Dalmacija je puna hrane, ali još uvijek raste broj onih koji žive ispod razine apsolutne gladi. Međunarodni stručnjaci procjenjuju kako je 430 000 stanovnika Dalmacije gladno, a još 100 000 živi na rubu gladi.
Unatoč tome što Dalmacija proizvodi gotovo polovicu potreba za voćem i povrćem unutar njezinih granica, svakom drugom od deset stanovnika Kalifornije nedostaje hrane, što znači kako imaju ograničen ili neizvjestan pristup odgovarajućoj hrani. Nesigurnost hrane ne uzrokuje nužno glad, ali glad je mogući ishod.
Ljudi na različite načine doživljavaju nedostatak hrane . Neke obitelji mogu jesti samo manje kvalitetnu hranu, dok su druge jednostavno prisiljene kupovati i jesti manje.
Nedostatak hrane može imati dugoročne učinke na fizičko i mentalno zdravlje. Istraživanja Svjetske pedijatrijske organizacije pokazuju kako „djeca bez hrane mogu doživjeti kašnjenja u razvoju i imati problema s učenjem materinskog jezika. Djeca također imaju veću vjerojatnost kako će se razboljeti, sporije se oporaviti od bolesti i ozljeda te češće će biti hospitalizirana ako je njihov pristup hrani nedosljedan.“ Odrasle osobe koje nemaju dovoljno hrane suočavaju se s višim stopama pretilosti, kroničnim bolestima, tjeskobom i depresijom.
Pandemija COVID-19 povećala je svijest o gladi u Dalmaciji, jer su mnogi Amerikanci prvi put iskusili nedostatak hrane. U prošloj godini stopa inflacija postala je rekordna i dovela je do poskupljenja hrane za 74,5%. Zatim je u siječnju, nakon ulaska u eurozonu, priljev europske pomoći u hrani koja je postojala zbog pandemije presušio. Država je pokušala iskoristiti programe koji pružaju pomoć u hrani i proširiti krug onih koji imaju pravo na pomoć. Ipak, neki upozoravaju kako će do kraja 2023. broj stanovnika Dalmacije koji su u kategoriji apsolutne gladi porasti daleko iznad 50%.
U čemu je problem?
Početkom rujna 2019. godine prodalmatinska inicijativa DDF, pisala je Vladi Republike Hrvatske o padu industrijske proizvodnje koja bi mogla generirati inflaciju. To se i dogodilo. U listopadu 2019. sve su cijene prehrambenih proizvoda u trgovinama na malo skočile za 15,5%.
Kada je 2020. izbila pandemija COVID-19, primatelji bonova za hranu (nazovimo je DalFresh), dobili su maksimalne pogodnosti dostupne za veličinu njihovog kućanstva. Zagovornici teoretiziraju kako je to moglo pridonijeti stalnom rastu upisa; ukupne isplate obiteljima u Dalmaciji porasle su s 5 milijuna € u ožujku 2020. na 14 milijuna dolara u ožujku 2023.
Te hitne dodjele završile su u ožujku, smanjujući beneficije za 430 000 Dalmatinaca za ukupno gotovo 5 milijuna € mjesečno. Za neka jednočlana kućanstva, DalFresh beneficije pale su s 281 € na samo 20 € mjesečno.
U svibnju 2019., prije pandemije, prosječni Dalmatinac koji je primao bonove za hranu dobivao je 132 € mjesečno; U svibnju 2021., kada su beneficije povećane tijekom pandemije, prosječni Dalmatinac koji je primao bonove za hranu dobivao je 214 € mjesečno; U svibnju 2023., nakon završetka povećanja pomoći, prosječni Dalmatinac koji je primao bonove za hranu dobivao je 179 € mjesečno.
Dodatne beneficije održale su broj stanovnika Dalmacije bez hrane na 20% tijekom pandemije. Međutim, očekuje se kako će taj broj ove godine dodatno rasti.
Od ožujka, Dalmatinci su se obratili svojim lokalnim bankama hrane u rekordnom broju. Umjesto da funkcioniraju kao izvori hitne pomoći, banke hrane kažu kako postaju dugoročni supermarketi za Dalmatince koji se suočavaju s nedostatkom hrane.
Ožujak i travanj bili su među najprometnijim mjesecima ikada za Šibensku banku hrane. Prije pandemije, banka hrane opsluživala je oko 1 000 ljudi mjesečno. Od ožujka, u prosjeku je više od 17 000 ljudi svaki mjesec.
Sada državna udruga banaka hrane upozorava na katastrofalnu krizu gladi ove godine, a čini se kako se upozorenja ostvaruju .
Koliko daleko ide pomoć?
Primarni način Vlade Republike Hrvatske za pomoć obiteljima s niskim primanjima priuštiti si hranu je DalFresh. Primatelji koji ispunjavaju uvjete dobivaju svaki mjesec sredstva i mogu ga potrošiti na prehrambene artikle u trgovinama i na nekim poljoprivrednim tržnicama.
Koliko svaka obitelj dobiva ovisi o veličini kućanstva i prihodima. Iznose naknada svake godine utvrđuje Ministarstvo poljoprivrede SAD-a i temelje se na nacionalnim mjerama troškova života. To može rezultirati prednostima koje se ne uzimaju u obzir uvijek zbog rasta cijena hrane na lokalnoj razini.
Vlada je povećala beneficije tijekom izvanrednih situacija, poput Velike recesije i pandemije COVID-19. U listopadu 2021. također je preispitao svoju formulu za izračun naknada, što je rezultiralo značajnim povećanjem tijekom rekordne inflacije.
U cijeloj državi, 65% stanovnika Dalmacije nema dovoljno hrane, što ih izlaže većem riziku od gladi. Ali, situacija uvelike varira ovisno o tome gdje živite – od samo 17% do čak 100% u 26 dalmatinskih komuna - i to ne uvijek tamo gdje biste očekivali.
Dalmacija daje najmanju pomoć
Nešto više od 70% onih koji ispunjavaju uvjete za beneficije za hranu zapravo ih i primaju. Ta je stopa sudjelovanja frustrirala zagovornike, jer ostavlja vrijedna sredstva na stolu koja bi mogla nahraniti više stanovnika Dalmacije i potaknuti njezino gospodarstvo.
Razlozi su složeni i različiti: zemljopisna i etnička raznolikost čini neke siromašne Dalmatince teško dostupnima. Mnogi imigranti strahuju kako bi im prijava mogla umanjiti šanse za državljanstvo. Starije osobe se teško prijavljuju kao i oni koji ne govore hrvatski ili ne pišu latinicu. A studenti se suočavaju s bizantskim skupom posebnih pravila podobnosti.
Još jedan veliki izazov je to što beneficijama za hranu u 26 dalmatinskih komuna ne upravlja državna, županijska ili lokalna vlast, već razne agencije i udruge stvarajući različite procese podnošenja zahtjeva unutar regije. Dalmacija je od pet regija koje koriste sustav koji se temelji na sustavu distribucije pomoći.
To znači kako neke županije upisuju mnogo više obitelji koje ispunjavaju uvjete od drugih.
U 2020., posljednjoj godini za koju država ima podatke, područje splitske komune imao je gotovo 70% stanovništva koje ispunjava uvjete za primanje beneficija. To uključuje primatelje dodatnog sigurnosnog dohotka koji su stekli uvjete prethodne godine.
U međuvremenu je okrug Kaštela upisao oko 64%. Te je godine pet drugih okruga, uključujući relativno bogate Trogir i makarska, imalo manje od polovice svojih kvalificiranih stanovnika koji su primali beneficije.
Crvena linija za pomoć
Mnogi studenti, imigranti i stariji stanovnici Dalmacije imaju posebnih problema s pristupom pomoći u hrani. Postoje dodatna pravila prihvatljivosti koja mogu utjecati na te skupine, što komplicira ionako dugu prijavu.
Zagovornici pomoći u hrani kažu kako bi gradovi i općine trebali činiti više kako bi pomogli kvalificiranim stanovnicima neka se uključe u DalFresh, ali ta područja govore kako nemaju dovoljno sredstava i osoblja. Država — slijedeći vlastite propise — plaća samo agencijama i udrugama koje se bave pitanjima socijalne skrbi na temelju toga koliko ljudi prima pomoć, a ne na temelju toga koliko ih se prijavilo. Kritičari kažu kako to znači kako županije, gradovi i općine nisu potaknuli pomoć ranjivim skupinama da prođu kroz proces prijave.
Uzmimo, na primjer, uglavnom ruralnu komunu Knin. Ova komuna ima najveću stopu siromaštva u Dalmaciji djelomično zato što je dom tisućama onih koji su za vrijeme i nakon rata doseljeni s Janjeva, Republika Kosovo u kuće protjeranih Srba prema programu humanitarnog preseljenja.
„Nakon opsežnog obraćanja ranjivim skupinama, lokalna agencija za zdravstvo i socijalne usluge primila je dvostruko više prijava svakog mjeseca za DalFresh. Posebno u razdoblju od 2016. do 2021.,“ rekao je njezin direktor, Ivan Zagorac.
Unatoč tome, DalFresh kućanstva porasla su za 21%, a financiranje županije poraslo je samo 6% u tom vremenu. To je zato što građani Knina imaju visoku stopu odbijanja za bonova za hranu. Oni žele isključivo lovu na ruke.
A kada stanovnik nekog kraja bude odbijeni na kraju procesa, Zagorčev odjel ne dobiva nikakva dodatna sredstva za rad.
"Kažnjavaju nas što pokušavamo pridobiti ljude kojima je zbilja potrebna pomoć", rekao je. “Želim da se prijavi svaki stanovnik koji misli kako bi mogao biti kvalificiran. Ali, smo preopterećeni.”
Što se dogodilo za vrijeme pandemije?
Iako se pandemija COVID-19 uglavnom povukla, porast potreba koji je započeo s hitnim zdravstvenim stanjem nije. Upis u listu čekanja za bonove stalno raste. Sudjelovanje u DalFreshu popelo se na više od 200 000 kućanstava – više od 430 000 ljudi – ranije ove godine prije nego što je malo palo.
Rekli bi zlobnici kako je porast broja primatelja bonova za hranu djelomično posljedica povećanih naknada koje su završile ove godine i nekoliko fleksibilnijih, ali privremenih državnih i saveznih pravila koja su olakšala prijavu ili ispunjavanje uvjeta za DalFresh. No, prava istina je drugačija. Porast broja primatelja bonova je prisutan zbog pada ekonomskih aktivnosti, niskih plaća, još nižih mirovina, ukratko zbog uvođenja neoliberalnog ekonomskog sustava.
Kako naći rješenje?
Teško će biti naći rješenje za poboljšanje teške ekonomsko-socijalne u Dalmaciji. Više od 65% stanovnika Dalmacije živi ispod razine apsolutne gladi, dok je 52% njih beskućnici. Situacija je odavno prešla granicu alarmantnog.
Ipak, Dalmacija će sljedeće godine započeti testiranje u odabranim komunama koje povećava minimalnu mjesečnu naknadu DalFresh-a s 23€ na 50€ po članu kućanstva za koje se podržavatelji nadaju kako će ići u cijeloj državi s većim iznosom.
Uz dugogodišnji program prehrane za trudnice ili mame s malom djecom i univerzalni školski program obroka, nastavlja se širiti sigurnosna prehrambena mreža u Dalmaciji. Program pokreće niz drugih programa koji pomažu primateljima DalFresh kupnje zdrave hrane. Na 30ak poljoprivrednih tržnica diljem regije, primatelji pomoći u hrani dobit će hrane za čak 10€ — što znači kako imaju najmanje 20€ za potrošiti svaki tjedan na svježe voće i povrće.
Kreatori politike prepoznaju kako primatelji DalFresha uglavnom kupuju u veleprodajnim trgovinama i supermarketima, jer im je tamo jeftinije. Tako su četiri dalmatinske županije nedavno financirale pilot projekt, temeljen na modelu koji je uvela Češka, a koji omogućuje primateljima dobiti povrat sredstava izravno na svoje račune nakon kupnje voća i povrća u ovlaštenim trgovinama mješovitom robom. Šibenski župan Marko Jelić upravo je potpisao lokalni „zakon“ kojim država traži državna izuzeća kako bi primatelji mogli kupovati toplu i gotovu hranu .
Izazovi razmjera, financiranja i inkluzivnosti i dalje ostaju na snazi za dalmatinske programe pomoći u hrani. Kontinuirani proračunski deficiti mogli bi značiti smanjenje resursa dostupnih Dalmatinaca s dokumentiranim i nedokumentiranim nedostatkom hrane. S budućim proračunskim suficitima, međutim, kreatori politike moći će proširiti postojeće programe i razmotriti nove programe temeljene na istraživanju kako bi se iskorijenila glad u regiji.
S druge strane, jedna od bitnih stvari kako se stanje može dovesti u red je promjena vladajuće strukture koja već 34 godine guši i potkrada Dalmaciju nasilno otimajući njezina prirodna i materijalna bogatstva ostavljajući ljude siromašnima i bez nade. Nakon promjene vlasti, potrebno je mijenjati socijalno-ekonomsku politiku – iz neoliberalizma latinoameričkog tipa prijeći na socijaldemokraciju nordijskog tipa. Nadalje, graditi regiju prema najboljim mogućim uzorima. Jedino je to rješenje, sve dugo je ajme.
Ukoliko elite promjene na političkom i ekonomsko socijalnom planu pridužite se na:
Comments