Piše: Sondra Zebić
Inicijativa DDF, koja je djelovala 13,5 godina i koja je nakon dva i pol desetljeća šutnje potaknula pitanja nasilne otimačine iz Dalmacije, njeno komadanje, nacionalno potaknuta ubojstva, silovanja, paljenja i rušenja kuća Dalmatina i nasilno protjerivanje istih, (nije) prestala je postojati.
Umjesto da se skupi što veći broj ljudi koji bi pokazali i dokazali svoj otpor prema fašističkoj antidalmatinskoj ideologiji i praksi hrvatskih vlasti – bez obzira na politički predznak, oni su, ne prvi put, svojim lažnim izlikama odbili doći na sastanak udruge DDF, potaknuti lažnim fašističkim tvrdnjama koje fašisti i antidalmatinski elementi šire o ovoj organizaciji, bilo po društvenom mrežama, bilo od uha do uha. Fašistički, antidalmatinski elementi, koji usput šire rusku antivaksersku propagandu, dobro su organizirani i imaju dovoljno novca i sredstava za širenje svojih fašističkih, antidalmatinskih laži na koje neobrazovan, glup i zloban narod u Dalmaciji tako lako pada, te na taj način blokiraju svaku mogućnost daljnjeg razvoja dalmatinstva.
U ovakvoj konstelaciji postavlja se pitanje: treba li DDF priznati poraz?
Apsolutno ne! DDF je organizacija koja savršeno dobro i plemenito obavlja svoj posao. To što se u subotu 11. prosinca, na preregistracijskoj Osnivačkoj skupštini nije pojavilo više od više od nekoliko ljudi, nije problem DDF-a ni njihovih članova. Cjelokupni aktivizam DDF-a je pozitivan i kvalitetan. DDF se kao inicijativa bori za plemenitu stvar. Inicijativa provodi aktivnosti koje doprinose općem dobru Dalmacije i svim njenim stanovnicima u područjima zaštite i promicanja ljudskih prava, zaštite i promicanja jednakosti i ravnopravnosti, borba protiv diskriminacije, izobrazba mladih za aktivno sudjelovanje u društvu, razvoj demokratske političke kulture u Dalmaciji, zaštite i promicanja prava marginaliziranih društvenih skupina i tako dalje.
U čemu je problem?
Problem je u zlobi i dvoličnosti, neobrazovanosti i tuposti stanovnika Dalmacija koji su podložni utjecaju fašističke, antidalmatinske propagande, a koji se, istovremeno, NE ŽELE boriti za opće dobro sebe, svoje uže i šire obitelji, a kamo li za dobrobit jedne regije. Problem je u tome što oni koji su podložni antidalmatinskim, fašističkim lažnim vijestima o DDF-u svojim jeftinim izlikama misle kako mogu nekoga prevariti. Nitko nije toliko glup pa da ne vidi što se realno događa.
No, postoje i dublji sociološki problemi ovog pitanja.
Prva i osnovna stvar je naslijeđena iz doba komunizma/socijalizma, kada je država svojim paternalističkim odnosom smatrala svoje građane glupima, pa su javne vlasti sve obavljale umjesto njih. Građanin je trebao samo uputiti zahtjev i to bi dobio ili ne bi dobio. Građani zbilja jesu glupi, jer ne shvaćaju kako se promijenila situacija i kako samo vlastitim zalaganjem za dobrobit mogu promijeniti situaciju na terenu. Ako ti je loše, problem nećeš riješiti zabijanjem glavom u pijesak i žaljenjem prijateljicama/prijateljima na kavi, već udruživanjem i aktivnim zalaganjem unutar te udruge. LGBTIQ+ udruge i fašističke organizacije Željke Markić su to odavno shvatili, ali svi ostali nisu.
Problem je i u tome što neki misle kako je biti član Torcide da si time ujedno i Dalmatinac. Biti član Torcide, biti navijač Hajduka nije čak ni osobno identitetsko pitanje, a kamo li identifikacija s cijelim jednim gradom, kao što je Split, a još manje s jednom regijom od 12.500 km2 i 800.000 stanovnika poput Dalmacije. Problemi Dalmacije sigurno se neće riješiti time što si član Torcide, jer na taj način podržavaš klerofašističku nasilničku ideologiju – ne samo prema drugim narodima, već i prema Dalmaciji, već isključivo udruživanjem u DDF i aktivnim radom unutar ove organizacije.
Problem je i u prevelikom konformizmu u kojem svatko za sebe govori kako će njegov problem riješiti netko drugi. Samo discipliniranjem i udruživanjem u organizacije poput DDF-a može se početi rješavati realni problemi dalmatinskog društva koji su ogromni: od političke čizme Zagreba, otimačine svih njenih dobara, nezaposlenosti, niskih plaća, masovnog iseljavanja, gaženja osnovnih ljudskih prava i sloboda, gaženja socijalnih i radničkih prava (kao dijela ljudskih prava), gaženja prava žena na svoje tijelo, gaženja manjinskih prava...
Problem su i društvene mreže i fake news portali (100%, 24 sata, Advance.hr, Bitno.net, Dalmatinski portal, Dalmacija danas, Demos media, Direktno.hr, Dnevnik.hr, Dnevno.hr, Fenix magazin, Glas Istre, Glas koncila, Glas Slavonije, HIA, HIC, HINA, HKM, HKR, HKV, HOP, Hr svijet, HRT, Hrvatska danas, Hrvatski medijski servis, indeks.hr, Jutarnji list, Kamenjar, Klik.hr, Medija servis, Morski.hr, N1, Nacional, Nacionalno, Novi list, Novine.hr, Otvoreno.hr, Politika plus, Projekt Velebit, Sloboda.hr, Slobodna Dalmacija, T-portal, Telegram, Teleskop, Večernji list...) na kojima svaki nepismeni troglodit može plaćenim objavama širiti lažne informacije s ogromnom dozom fašističke ideologije na koje medijski nepismene osobe padaju kao muhe kad ih pošpricaš sprejom. Problem društvenim mreža i fake news portala je i u tome što umrtvljuju želju za realnim aktivizmom, pa se kao aktivistima smatraju fašisti koji ‘se mole’ ispred bolnica kada žena ide na ginekološki pregled, ili prorusko-klerofašističke udruge Željke Markić, koje direktno provode Putinovu politiku zabrane pobačaja i ubijanje pripadnika LGBTIQ+. I to još nije sve – dogodila se iskrivljenja slika značenja biti Dalmatinac, pa se ono predstavlja kroz fotografije jela, a ne kroz puno važniju stvar - učlanjivanjem u DDF i aktivizmom.
Tu je još jedan problem, ali ne manje bitan: to je pitanje identiteta. U normalnim, zdravim društvima, kada je u pitanju nacionalna svijest, možeš biti samo jedno, ne možeš biti više više od toga. Ili si Andaluzijac ili Španjolac; ili si Lombardijac ili Talijan; Ili si Alzašanin ili Francuz; ili si Frizijac ili Nizozemac; ili si Velšanin ili Britanac; ili si Manitobac ili Kanađanin; ili si Luizijanac ili Amerikanac; ili si Bavarac ili Nijemac; ili si Tirolac ili Austrijanac;... Sukladno ovoj zdravoj logici: ili si Dalmatinac ili Hrvat. Jasno je kako je zbog 160 godina nasilnog suzbijanja nacionalne svijesti u Dalmaciji došlo do shizofrene identifikacijske podvojenosti, pa si i Dalmatinac/Dalmatinka i Hrvat/Hrvatica, što također umrtvljuje želju za prodalmatinskim aktivizmom, ali ako imaš tako podvojenu osobnost po pitanju nacionalne svijesti ništa te ne sprječava da se uključiš u DDF kako bi pomogao da ti i tvoj susjed, vaša djeca, vaši unuci bolje žive.
Na kraju samo da kažemo, kako nema opravdanja za nedolazak na sastanak koji je najavljen mjesec dana ranije. Činom nedolaska na Osnivačku skupštinu DDF-a pokazali ste kako se slažete i kako uživate u svemu onome što fašističke antidalmatinske vlasti u Zagrebu rade Dalmaciji već više od 30 godina: od nasilne i protupravne otimačine njenih materijalnih, rudnih, nekretninskih i financijskih dobara, preko nasilnog istjerivanja, izgladnjivanja, zatvaranja tvornica, do silovanja i ubojstava. Svojim nedolaskom dokazali ste kako nemate dostojanstva i kako još spuštate gaće pred fašizmom koji je okupirao tradicionalno slobodarsku Dalmaciju. U subotu, 11. prosinca ubili ste dalmatinstvo i više se nemate pravo nazivati Dalmatincima.
Comments