Socijalna demokracija je politička, društvena i ekonomska ideologija koja podupire ekonomske i socijalne intervencije za promicanje društvene pravde u okviru demokratske politike.
Protokoli i norme kojima se to ostvaruje uključuju: predanost reprezentativnoj i participativnoj demokraciji; mjere za preraspodjelu dohotka i regulaciju gospodarstva u općem interesu; i odredbe države blagostanja. Socijalna demokracija tako nastoji stvoriti uvjete da kapitalizam dovede do većih demokratskih, egalitarnih i solidarističkih ishoda; i često je povezan s skupom socioekonomske politike koja je postala istaknuta u sjevernoj i zapadnoj Europi - osobito nordijskom modelu u nordijskim zemljama - tijekom druge polovice 20. stoljeća.
Socijalna demokracija potječe iz političke ideologije koja se zalaže za evolucijsku i mirnu tranziciju od kapitalizma do socijalizma koristeći uspostavljene političke procese suprotno revolucionarnom pristupu tranziciji povezanoj s tvrdokornim marksizmom. U ranom poslijeratnom razdoblju u Zapadnoj Europi, socijaldemokratske stranke odbacile su staljinistički politički i ekonomski model, koji se obvezuje ili na alternativni put socijalizmu ili na kompromis između kapitalizma i socijalizma. U tom su razdoblju socijaldemokrati prihvatili mješovito gospodarstvo utemeljeno na prevlasti privatne imovine, a samo manjina osnovnih komunalnih usluga i javnih usluga u javnom vlasništvu.
Kao rezultat toga, socijaldemokracija je postala povezana s kejnzijanskom ekonomijom, državnim intervencionizmom i socijalnom državom, a napuštajući prethodni cilj zamjene kapitalističkog, neoliberalističkog, sustava (tržišta faktora, privatnog vlasništva i radničkih plaća) s kvalitativno različitim socijalističkim gospodarskim sustavom.
Suvremenu socijalnu demokraciju karakterizira predanost politici usmjerenim na suzbijanje nejednakosti, ugnjetavanja nerazvijenih skupina i siromaštva, uključujući podršku za univerzalno dostupne javne usluge kao što su skrb za starije osobe, skrb o djeci, obrazovanje, zdravstvena zaštita i naknada radnika. Socijaldemokratski pokret također ima snažne veze s radničkim pokretom i sindikatima i podržava kolektivna prava pregovaranja za radnike, kao i mjere za proširenje demokratskog odlučivanja izvan politike u gospodarsku sferu u obliku odlučivanja za zaposlenike i drugih gospodarskih dionika.
Nakon II. sv. rata, nova međunarodna organizacija koja predstavlja socijalnu demokraciju i demokratski socijalizam, Socijalistička internacionalia 1951. godine, u svojoj Frankfurtskoj deklaraciji, osudila je kako kapitalizam tako i boljševički komunizam - kritizirajući ga u člancima 7, 8, 9 i 10 govoreći:
7. U međuvremenu, kako socijalizam napreduje širom svijeta, pojavile su se nove sile prijeteći pokretu ka slobodi i društvenoj pravdi. Od boljševičke revolucije u Rusiji, komunizam je podijelio Međunarodni radnički pokret i vratio realizaciju socijalizma u mnogim zemljama desetljećimaunatrag.
8. Komunizam lažno tvrdi da je udio u socijalističkoj tradiciji. Zapravo, ta je tradicija iskrivila izvan prepoznavanja. Ona je izgradila krutu teologiju koja nije u skladu s kritičkim duhom marksizma.
9. Tamo gdje socijalisti žele postići slobodu i pravednost navodnim uklanjanjem eksploatacije kojim dijeli ljude pod kapitalizam, komunisti nastoje izoštriti te podjele samo kako bi uspostavili diktaturu jedne stranke.
10. Međunarodni komunizam je instrument novog imperijalizma. Gdje god dostigla moć, uništio je slobodu ili šansu dobivanja slobode. Temelji se na militarističkoj birokraciji i terorističkoj policiji. Proizvodnjom sjajan kontrast bogatstva i privilegija stvorio je novi klasno društvo. Prisilni rad igra važnu ulogu u gospodarskoj organizaciji.
Uspon Keynesianizma u zapadnom svijetu tijekom Hladnog rata utjecao je na razvoj socijalne demokracije. Stav socijaldemokrata prema kapitalizmu se promijenio kao posljedica uspon kejnezijanizma. Kapitalizam je bio prihvatljiv socijaldemokima samo ako bi se mogla spriječiti tipična kriza kapitalizma i ukoliko bi se mogla spriječiti masovna nezaposlenost: vjerovali su da keynesijanizam može pružiti to.
Socijalni demokrati su prihvatili tržište zbog razloga učinkovitosti i podržali Keynesianizam, jer bi se očekivalo da pomiruje demokraciju i kapitalizam.
Prema izvješću Ujedinjenih naroda o najsretnijim nacijama na svijetu, najsretnije nacije koncentrirane su u Sjevernoj Europi, gdje se primjenjuje nordijski model socijalne demokracije, s Danskom na vrhu popisa. Nordijske zemlje rangirane su na najvišim pokazateljima realnog BDP-a po glavi stanovnika, zdravom i dugom životnom vijek, pravom na vlasništvo na što mogu računati, percipirana sloboda izbora života, velikodušnosti, te potpune oslobođenosti od korupcije i nepotizma.
Ciljevi nordijskog modela, sada idu na međunarodne ciljeve u odnosu na načela na kojima se temelji Europska unija, naime načela slobode, jednakosti, solidarnosti, demokracije, poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda i poštivanje vladavine prava. Kao rezultat toga, danas se žarište Francuske revolucije - "Liberté, Egalité, Fraternité" - promovira kao bitne socijalističke vrijednosti.
コメント