pišu: Aleksej Kišjuhas i Karlo Morosin
Ruska tajna služba podmetnula je lažnu vijest o tome kako je AIDS stvoren u američkom laboratoriju. Povjesničari su to dokazali, ruski obavještajci priznali, ali to nije smetalo kako bi se ta teorija zavjere raširila diljem sveta i doživjela kao nepobitna činjenica.
Isto kao i glasine o tome kako je coronavirus zapravo proizveden u američkom ili kineskom laboratoriju, a u koje komotno vjeruje veliki dio građana Dalmacije.
Je li ljubazni/a čitatelj/ica čula za teoriju prema kojoj je SIDA, odnosno virus HIV-a, umjetno stvorena u američkom laboratoriju? Najvjerojatnije je. A je li možda čula za to kako je u pitanju дезинформация koju je namjerno, svjesno i planski lansirao sovjetski KGB još davne 1983. godine? I to s namjerom podrivanja kredibiliteta SADa, i da u ruskom interesu potakne antiamerikanizam diljem sveta? Kao i prva dokazana lažna vest ili fake news koji potiče od ruskih obaveštajnih službi? Najvjerojatnije ne. Dobro došli u tajnu operaciju kodnog naziva – INFEKCIJA (INFEKTION).
Za one sa jeftinijim ulaznicama, sve je počelo sa širenjem nove, smrtonosne i misteriozne bolesti početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, otprilike poput covid-19 danas. I koja je ubrzo dobila naziv Sindrom stečene imunodeficijencije (SSID), odnosno SIDA na francuskom ili AIDS na engleskom jeziku. Promjenom jezika početkom devedesetih službeni naziv ove bolesti u RH je kopnica.
Ali, biješe to i usred podgrijanog Hladnog rata između vicastih Amera i Rusa. Te su braća Sovjeti promptno ugrabili svoju geopolitičku priliku oko tada najnovije pošasti. Pa onda evo medijskog mehanizma, obavještajnog uputstva, ili pak preciznog vodiča o tome Kako proizvesti teoriju zavjere:
U jednim proruskim indijskim novinama, “Patriote”, od 17. srpnja 1983. pojavljuje se vijest kako „AIDS može napasti Indiju“. Međutim, u istom tekstu je stajalo da je „jedan poznati američki naučnik i antropolog, a koji je želio ostati anoniman“ (zvuči poznato?) redakciji poslao pismo o tome kako je ova bolest zapravo nastala kao rezultat eksperimenata sa biološkim oružjem u Pentagonu ili mrskoj Americi (u jednom vojnom laboratoriju u državi Marylandu), a koje je bilo usmjereno protiv Afroamerikanaca i homoseksualaca. Usput, spomenute novine (vještog naziva) “Patriote”, zapravo je i bio osnovao KGB 1962., a s namjerom širenja dezinformacija.
Bila je to sumanuta optužba objavljena u jednim opskurnim novinama, ali je fekalija ubrzo pogodila ventilator. Ovu lažnu vest – izvorno osmišljenu u Moskvi – ubrzo prenose i sovjetski mediji u toj istoj Moskvi, kao npr. ugledne (i takođe od KGB-a kontrolirane) “Književne novine” u tabloidnom tekstu „Panika na Zapadu!“, pozivajući se na “Patriote” kao na šatro nezavisni medijski izvor. Priču zatim preuzimaju i novine širom Afrike, kao i u Kuvajtu, Bahreinu, ali i u Švedskoj, Finskoj i Velikoj Britaniji.
Istovremeno, izvjesni umirovljeni biofizičar Jacob Segal iz Istočne Njemačke piše svoj „znanstveni“ osvrt u kojem također promovira teoriju (zavjere) prema kojoj HIV/AIDS nesumnjivo nastaje u američkom laboratoriju (tek kasnije, padom Belinskog zida saznajemo kako je Segal bio znanstveni agent KGB). Njegov lažni osvrt prenijeli su mediji u više od 80 država svijeta.
Najzad, 1987. godine – jer su lažne vijesti tada putovale sporije – ova priča pristiže i u Sjedinjene Države, gdje imamo detaljnu reportažu u večernjim novostima CBS-a, televizijom s nacionalnom koncesijom. Po svom dometu, u pitanju je bila jedna od najvećih medijskih prevara na svijetu. Teorija zavjere je rođena.
Dakle, mehanizam je bio i ostao sljedeći:
(1) pronaći temu koja izaziva strah, paniku, šok i nevjericu ili podjele u društvu;
(2) objaviti o toj stvari zavjereničku dezinformaciju ili lažnu vest u nekoj trećoj zemlji;
(3) pronađi lažnog, ucijenjenog ili plaćenog znanstvenika koji će teoriju potvrditi i učini legitimnom;
(4) prenijeti je i u svojim medijima kao objektivnu informaciju;
(5) plasiraj je i po medijima u geostrateškim državama, ili samo strpljivo pričekaj nek to oni urade sami;
(6) opusti se i uživaj dok se tvoja dezinformacija globalno širi poput zaraze, a na temelju postojećih strahova i prateće panike.
OK, ali kako sve ovo znamo? Pa, tako što su dva ugledna američka povjesničara Hladnog rata, Thomas Bogart i Douglas Savage, relativno nedavno otkrili čvrste dokaze za tu operaciju nazvanu INFEKCIJA, odnosno operacija DENVER. I to među dopisima u arhivima istočnonemačkog Stasija i bugarskog KDS-a (Odbor za državnu sigurnost), o čemu su objavili i dva znanstvena rada: „Obavještajne službe Sovjetskog bloka i kampanja dezinformacija povodom AIDS“ (Obaveštajne studije, 2009) i „Operacija Denver: Dezinformacije KGB-a i Stasija povodom AIDS“ (Žurnal za studije Hladnog rata, 2019). Uz to, detaljan i izuzetno Izvješće o sovjetskom propagandnom utjecaju pojavljuje se još 1987, ali kao da ga nije imao tko pročitati i dalekovido razumjeti.
I sad, među ovim dopisima, upućenim „bugarskim drugovima“, otvoreno stoji i sljedeće:
„Provodimo niz aktivnih mjera u vezi s nedavnom pojavom nove i opasne bolesti, SIDA (engleski AIDS), i njenim naknadnim širenjem na druge zemlje, uključujući tu i one u Zapadnoj Europi. Cilj ovih mjera je stvaranje povoljno mišljenje po nas u inozemstvu, a to je kako je ova bolest rezultat tajnih eksperimenata s novom vrstom biološkog oružja SAD i Pentagona koji su izmakli kontroli.“
Jednostavno rečeno, i posve crno na bijelo, danas široko rasprostranjena ideja, lažna vest ili popularni mim o tome kako je HIV/AIDS nastao u američkom laboratoriju, zapravo je nastao isključivo u okvirima ruske obavještajne službe sa namjerom informativnog rata. Na kraju je to 1992. godine priznao i sam Yevgeni Primakov, tadašnji šef vanjskih obavještajaca, ovdje poznatiji kao diplomat i čest sugovornik Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića.
Prema jednom istraživanju, 15% Amerikanaca; 72% stanovnika Republike Hrvatske i danas vjeruju u to kako je AIDS stvoren u američkom laboratoriju, dok je ovo uvjerenje još rasprostranjenije u Africi ali i među Afroamerikancima, pa i kod Kanye Westa.
Dok ovakve iskonstruirane teorije zavjere nastavljaju ubijati, pošto su kampanje cijepljenja u Africi postale interpretirane kao namjerno sijanje virusa HIVa među stanovništvom ili kao kampanja „genocida nad crncima“. Procjenjuje se i kako je samo u Južnoj Africi indirektno stradalo i do 300.000 ljudi zbog ove geopolitičke lažne vijesti iz sovjetske kuhinje.
Ukoliko sve ovo zvuči neobično poznato, onda je to zato što je. Nije li vodeća svjetska zavjera o covid-19 ta da je i ova zaraza nastala umjetno, planski i nekako zahvaljujući Amerikancima? Kako je cijepljenje projekt smrtonosnog širenja zaraze, odnosno ugradnja čipa unutar populacije, odnosno projekta depopulacije i pračenja?
Treba li se zaista podsjetiti na činjenicu kako je aktualno-doživotni ruski predsjednik i diktator Vladimir Vladimirovič Putin svoju karijeru započeo upravo kao agent KGB-a, a zatim i kao šef FSB-a? S tim u vezi, mislimo li kako je i liberalna kampanja dezinformiranja planete odjednom prestala? Kao proruski projekat sijanja straha i nepovjerenja u ključne institucije modernog Zapada – znanost i demokraciju?
Prema pojedinim navodima, i samu reč дезинформация smislio je nitko drugi do – Josef Vissarionovich dze Jughasvilli, odnosno drug Staljin osobno. I to kako bi lažno zvučao francuski (désinformation), odnosno mrsko zapadnjački. Ali, još od Čeke, preko NKVD-a i KGB-a, i sve do FSB-a danas, ključna sintagma zapravo su spomenute – „aktivne mjere“ (активные мероприятия). I o kojima je davne 1984. godine otvoreno svjedočio bivši KGB agent Yuri Bezmenyov, a koji je „preletio“ u Sjedinjene Države:
„U pitanju je spori proces koji [u KGB-u] nazivamo aktivnim mjerama; bit je izmijeniti percepciju realnosti svakog Amerikanca, i to do nivoa u kojem, unatoč obilju informacija, nitko nije u mogućnosti doći do razumnih zaključaka koji su u interesu zaštite samih sebe, svojih obitelji, zajednica i države. Prvi stadij ovog procesa jeste demoralizacija, i on je praktično dovršen. Izloženost istinitim informacijama više ne znači ništa. Osoba koja je demoralizirana nije u mogućnosti procijeniti stvarne informacije; činjenice više ne znače ništa.“
Povjesničari, istraživački novinari, kao i KGB-ovi prebjezi, odavno su nam otkrili i nacrt i tlocrt i bokocrt za proizvodnju lažnih vijesti. Onih дезинформация koje su u interesu „stvaranja povoljnog mišljenja za nas“ kako svjedoče oni ruski dopisi bugarskoj KDSu za vrijeme Hladnog rata.
Ako je vjerovati bivšim agentima KGB-a, ta agencija troši samo oko 15-ak% svog vremena, novca i ljudstva na klasičnu „špijunažu“. Preostalih 85% resursa koristi za spori i gradualni proces ideološke subverzije, odnosno na tzv. aktivne mjere. Ove mjere obuhvaćaju i krivotvorene dokumente, razna kidnapiranja i hvatanja političara u nezavidnim situacijama radi ucjena itd., ali samu bit aktivnih mjera KGB-a zapravo čine – dezinformacije. I one nisu jeftina propaganda, već dobro i skupocjeno organizirani pothvat obmane i širenja toksičnih, viralnih laži, a na kojem je aktivno angažirano i više desetina tisuća agenata.
S druge strane, pa i zahvaljujući popkulturnom Agentu 007, mi celu tu obaveštajnu zavrzlamu radije zamišljamo kao nekakva seksi prisluškivanja i prikupljanja informacija uz prateće mućkave-i-nemešane martinije i prndačenja sa zanosnim glumicama. Ali to je Holivud, dok ništa nije dalje od stvarnosti. Cvikeraški i štreberski programeri internetskih algoritama i njihovih lažnih vesti, a ne naočiti Džejmsovi Bondovi, predstavljaju onog stvarnog neprijatelja sociopolitičke istine.
Upravo kampanja ciljanih dezinformacija čini samo središte, jezgro i srce (tame) realnih obaveštajnih službi. I od kojih ni one američke službe nisu operisane, naprotiv. Ali suština jeste bila i ostala u tzv. aktivnim merama ili u toplo-hladnom ratu – informacijama. U kojem smo svi mi zajedno kolateralna šteta ili pak civilne žrtve.
Lažne vesti i teorije zavjere o epidemijama zato nisu jedino proizvod društvenih mreža XXI. stoljeća. Sovjetske obavještajne službe širile su lažne vijesti o AIDS još osamdesetih godina prošlog stoljeća. I svi smo mi nekako čuli za njih, i to mnogo prije interneta. Proizvedene glasine kako je HIV/AIDS bio stvoren u američkom laboratoriju, kako je cijepljenje u Africi čin širenja zaraze pokazale su se kao neobično uspješne, utjecajne i – viralne, šireći se poput požara po Sredozemlju danas, a sa podjednako smrtonosnim ishodima. Identično kao i viralne glasine o tome kako je najnoviji coronavirus zapravo proizveden u američkom i/ili kineskom laboratoriju u Wuhanu, a u koje komodno vjeruje ogroman postotak stanovništva i u Republici Hrvatskoj. Brzi Internet i zlobni ekstremnodesničarski političari koji, na populizmu i lažnim informacijama, kupe jeftine političke poene cijelu su tu operaciju samo ubrzali.
Prepoznajemo li onda obrazac? Ironično, ali narativ o umjetno proizvedenim bolestima i zarazama po znanstvenim laboratorijima na zapadu i Rusiji nesklonim državama, poput Kine, je ona stvarna zavjera, i koja je dokazano zakuhana po uredima ruske sigurnosne nomenklature. Ali – iz Rusije sve dolazi s bratskom ljubavlju, zar ne? Najzad, ako netko dobro razumije sigurnosnu taktiku aktivnih mjera dezinformiranjem, i sijanjem kaosa i nepovjerenja, onda je to bivši KGB agent (i ovdje neprimjereno popularni) Vladimir Vladimirovich Putin. Što je očigledno i u aktivnostima medija poput Russia Today, Sputnik, te u djelovanju tzv. Agencije za istraživanje interneta kao „tvornice internet trolova“ iz Sankt Petersburga.
Nije taj prokleti AIDS bio ni prva, a niti posljednja lažna vijest u igri, odnosno u medijskom opticaju. Uputstva za igru su ostala ista i prije i poslije sloma velikog Sovjetskog Saveza. Neke od dokazanih dezinformacija koje je proizveo KGB istovremeno su i neke od najpopularnijih teorija zavjera danas, kao npr. kako je CIA ubila Kennedyja, ili kako bogati Amerikanci kidnapiraju djecu zbog njihovih organa (Pizzagate). Isto je i s teorijama zavjere o tome kako su u američkim laboratorijima proizvedeni i ebola i zikavirus, a koje je također posijala ona današnja KGB, po identičnom mehanizmu kao i s HIV/AIDS svojevremeno.
Otisci prstiju ruskih дезинформация prepoznaju se i od kampanja za Brexit do kampanja za američke predsjedničke izbore, samo što potajno čekaju na neko novo otvaranje sigurnosnih arhiva kao na nedvosmisleni dokaz ili corpus delicti. Suština proruske propagande u tome je da valja uskomešati mišljenje. Kreirati kaos i sveopću zbunjozu. I zatim relativizirati sve: i bolest i zdravlje, pa i život i smrt. Posijati nepovjerenje u (zapadne) medije, institucije i demokratsku politiku u cjelini.
Ili, kako je to u svom klasiku Izvori totalitarizma još 1951. godine napisala Hannah Arentd: „Idealni građanin totalitarne vlasti nije uvjereni nacist ili posvećeni komunist; već su to ljudi za koje razlika između činjenice i izmišljotine, između laži i istine, više ne postoji.“
Ruske aktivne mjere poput globalno viralne dezinformacije kako Sjedinjene Države po svojim laboratorijama tajno proizvode nove bolesti i zaraze krajnje je uspješno poslužila svojoj geopolitičkoj svrsi. Raspojasala je antiamerikanizam i gradualno urušila povjerenje u američku politiku i institucije. Uz to, i sami su Amerikanci na neki način doprinijeli tom urušavanju, od Vijetnama do Afganistana. Međutim, opasna nuspojava ovih lažnih vijesti iz ruske sigurnosne kuhinje bila je i u urušavanju globalnog povjerenja u znanost, znanje, lijekove i cjepiva. I to je ono što je zaista opasno i viralno.
Jer, virus je organizam koji nas ne uništava izvana, već iznutra. Virus je entitet koji pretvara naše vlastite stanice u naše neprijatelje. Kako o tome odvažno svjedoče novinari New York Timesa, nešto slično je bila i KGB-ova operacija INFEKCIJA. Virus lažnih vijesti ili aktivnih mjera je još prije najmanje pola stoljeća bila stvorila sovjetska vlada kako bi iznutra uništavala svoje geopolitičke neprijatelje.
Ukoliko smo i mi sami čuli za priču o HIV/AIDS, ili o covidu-19, kao o bolesti stvorenima u laboratoriju, ali i ako smo kronično iscrpljeni (dez)informacijama, te boležljivo osjećamo kao da više ne možemo vjerovati nijednom mediju – i sami smo zaraženi smo virusom дезинформация. Cijepimo se protiv tog virusa, i to – objektivnim izvještavanjem, činjenicama, istinom i znanjem.
Kako ruske dezinformacije dolaze na Balkan?
Režimski mediji su ti u kojima se može čuti, vidjeti ili pročitati masa lažnih informacija stvorenima u ruskim tvornicama laži. Samo u Republici Hrvatskoj godišnje se izbaci na portale i društvene mreže više od 680.000.000€ lažnih informacija kupljenih u ruskim agencijama ili prenesenih iz medija trećih zemalja koje su plasirale ruske obavještajne službe. Kako bilo put od Kremlja do ekrana vašeg uređaja danas je isti:
(1) Stvori se lažna informacija u uredu obavještajne službe
(2) Pušta se u agenciju Sputnik
(3a) Sputnik novinarski “obrađuje vijest” i objavljuje je u medijima trećih zemalja (3b) Sputnik je direktno plasira na Sputnik Balkan (čiji je glavni predstavnik srpski režiser Boris Malagurski najpoznatiji po seriji fake news dokumentaraca "Težina lanca")
(4a) Treće zemlje vijest objave, pa balkanski mediji kupuju vijest od njih; (4b) Balkanski mediji kupuju vijest izravno od Sputnik Balkan
(5) Vijest završava na portalima i društvenim mrežama kao dokazana ili bar dokaziva činjenica
Comments