Socijalno pravedan poredak

Članovi DDFa već godinama činimo sve da objasnimo ljudima u Dalmaciji prednosti i mane regionalizacije i decentralizacije Republike Hrvatske. Iako ima više prednosti nego mana, stanovnci Dalmacije se boje shvatiti da bi u devoluiranoj RH živjeli bolje, jer bi novac koji se zarađuje u Dalmaciji gotovo u potpunosti ostajao u Dalmaciji.

Ljudi se boje regionalizacije i decentralizacije jer su im oni nedostojni Dalmacije iz velikih stranaka koje drže monopol na političkoj sceni uplašili govoreći da davanje autonomije regijama znači otcjepljenje. Ljudi u svojoj neobrazovanosti su pali na tu notornu laž. Ljudi se boje regionalizacije i decentralizacije zbog iskustva Dalmatinske Akcije. Nito ne želi biti protupravno zatočen u kazamatu i biti isprebijan na mrtvo ime.

Jedna od misija DDFa je konstantno podučavanje i upozoravanje građana Dalmacije da više nebi padali na laži koje im se serviraju i da se više ne bi bojali. Uz to, naša misija je i uspostava boljeg i kvalitetnijeg radnog i socijalnog sustava u Dalmaciji. Sustava koji će zadovoljiti, ako ne sve njene stanovnike ono bar veliku većinu. To znači i izgradnju drugačijeg socijalnog sustava u Dalmaciji. Sustava koji se bazira na socijaldemokratskoj etici, ne na neoliberalističkom konceptu kakav imamo danas.

Iako smo odlučili izgraditi sustav po načelu dostojanstva, poštenja i poštovanja, oni bliski desnici i ljevici razbijaju socijalnu državu koja je uspostavljena u godinama nakon II. sv. rata. Na žalost, rade to zajedno s SDPom, strankom koja se busa u prsa da je socijaldemokratska.

Prije dvadesetak godina nitko u Dalmaciji nije ni čuo za pučku kuhinju i socijalne trgovine. Sada pod vladavinom HDZa i SDPa, to je svakodnevna pojava. Sve je više gladnih u Dalmaciji koji su primorani kopati po kantama, hraniti se u pučkoj kuhinji i spavati u prihvatilištima za beskućnike. To je sramota.

Sramota je na što je nekada najbogatija regija na Mediteranu i na Balkanu spala. No, to nije sramota Dalmacije, to je sramota onih koji su na prevarantski način preuzeli vlast u Dalmaciji, koji isisavaju novac iz nje da bi je usisali u koruptivne poslove po Slavoniji.

Mi u DDFu želimo izgraditi Dalmaciju bez pučkih kuhinja i socijalnih trgovina. Želimo živjeti u Dalmaciji u kojoj će svaki njen građanin raditi i dostojanstveno živjeti od svoga rada. To nam je obaveza. To nam je obaveza prema Dalmaciji i prema Dalmatincima, jer je Dalmacija zaslužila bolje.

Jednom kada počmemo implementirati naše politike rada i socijalne skrbi primijenit ćemo 16 pogodnosti namjenjenima za više od 680.000 ljudi koji u Dalmacii žive ispod razine siromaštva, jer želimo da ljudi u Dalmaciji žive bolje. Uz to, zalagat ćemo se za promjene radnog zakonodavstva i Zakona o tržištu rada kako bi svi nezaposleni mogli imati financijsku potporu koja im pripada i s kojom mogu dostojanstveno živjeti do pronalaska novog posla.

HDZ i SDP guraju Dalmaciju u beskrajno siromaštvo, ne ostavljajući joj ništa što bi zaštitilo naše najsiromašnije i najugroženije od njihove nesmotrene neoliberalističke ideologije. Dok se mnoge države nakon velike krize 2007.-2015. okreću prema socijalnoj državi, RH se i dalje gura u ralje tog najozloglašenijeg ekonomskog sutava. Takvu praksu odlučno treba zaustaviti.

Već sam ranije govorila o dva sustava socijalnog osiguranja – ona HDZovih i SDPovih vlada izgrađena je na stigmi i strahu, dok mi svoju temeljimo na socijaldemokratskoj etici: dostojanstvu, pravičnosti i poštovanju. A na mnogo načina, kako upravljate socijalnim osiguranjem, tako upravljate i državom i dokaz je o vrsti države kakvom želite biti.

Mi u DDFu želimo da radno i socijalno osiguranje bude takvo da se Dalmacija može nazvati sretnom regijom.

Jednom kada krenemo u realizaciju naših projekata u oblasti rada i socijalne skrbi korjenito ćemo mijenjati prirodu tog sektora. Ljudi moraju znati da žive u državi čije su institucije njima na usluzi, ne da građani budu na usluzi institucijama. Nedostatke u oblasti radnog odnosa i tržišta rada treba prilagoditi ljudima, ne da se ljudi prilagođavaju tržištu rada. To je bitna odlika koja će otvoriti nova radna mjesta i svrstati Dalmaciju uz bok najrespektabilnijih država svijeta: Švedsku, Norvešku, Dansku, Finsku i Island.

Nadalje, trebamo se boriti protiv pošati monopola kako bi zaštitili male tvrtke i kupce od naglih skokova cijena, trebamo se boriti protiv dumpinga. Trebamo preuzeti nadzor nad radom monopola i njihovim cjelokupnim establishmentom u oblasti rada i socijalnih prava kako bi zaštitili i radnike i potrošače.

Ako me pitate, mislim li da bismo trebali zahtijevati da najbogatiji počnu plaćati svoj pravični dio poreza, kako bismo mogli imati regiju koja radi za sve njene građane? Da. Upravo u to vjerujem. Stoga ćemo se zalagati za povećanjem broja platnih razreda u porezu na dohodak sa sadašnja dva na njih sedam, jer nije pravedno da onaj tko prima 4.000 kn plaće bude u istom poreznom razredu s onim tko prima 12.000 kn. Želimo ukinuti minimalnu plaću i izjednačiti je s neoporezivim dijelom plaće, kao što to imaju nordijske države i Kanada.

Želimo otvarati nova radna mjesta bazirana na zelenoj ekonomiji. Preko zelene ekonomije možemo zaposliti na tisuće ljudi, od nekvalificiranih do visoko kvalificiranih kadrova i razviti se kao regija. Zelena ekonomija je ekonomija sadašnjice i tko danas ne uskoči u taj brzi vlak ostat će na peronu zauvijek, jer novi vlak neće tako skoro doći.

Uz zelenu ekonmiju, Dalmacija se uz tradicijske poslove treba bazirati na vrhunskim novim industrijama, prvenstveno IT industriji koja uz zelenu ekonomiju drži gro investicija danas. Uz sve to, otvaranje novih tradicijskih industrija ili sanacija već postojećih, također je dio plana DDFa za smanjenje broja nezaposlenih. Turizam, trgovina i javne usluge moraju biti usputne, ne primarne gospodarske grane.

Stajemo uz bok ljudskih prava i sloboda, želimo dalmatinske gradove vidjeti kao kozmopolitanske gradove kojima prolaze ljudi raznih nacija, vjeroispovijesti i seksualnih preferenci. I to ne samo za vrijeme turističke sezone. Dalmacije mora biti otvorena za sve ljude iz cijelog svijeta, no prednost zapošljavanja u Dalmaciji moraju imati njeni originalni stanovnici. Ne može se i ne smije se više događati da prednost zapošljavanja u Dalmaciji ima netko drugi, dok su Dalmatini/Dalmatinci bez posla.

U sustavu mirovinskog osiguranja, oštro se protivimo odlasku u mirovinu s 65 godina starosti, a posebno sa 67 godina starosti. Odlazak u mirovinu mora se vratiti na 60 godina starosti, bez obzira na godine staža, kako bismo otvorili radna mjesta za mlađe osobe. No, onaj tko želi raditi i nakon navršenih 60 godina starosti to mu se mora omogućiti.

Visina mirovine mora biti toliko visoka da ljudi od nje mogu dostojanstveno provesti svoje zlatne godine. A visina mirovine mora ovisiti o visini plaće zaposlenih. Međugeneracijska solidarnost mora ponovno zaživjeti, a zaživjeti će samo tako ako svi mi budemo imali dovoljno visoke plaće kojima ćemo moći više nego danas uplaćivati u mirovinske fondove.

Stoga se zalažemo za podizanje neoporezivog dijela plaće na minimalnih 5000 kn i iskorjenjivanje sive ekonomije i plaćanje radnika na crno. Dakle, jedini način da naši građani žive dostojanstveno je izgradnja socijalno pravednog poretka