Piše: Monia Stefanelli
U novinarskoj teoriji postoji fraza kako su lokalni mediji oni koji najviše služe građanima – imaju neposredni kontakt s problemima svojih mještana i kritiziraju propuste lokalne samouprave. U Dalmaciji to nije slučaj.
Analiza neovisne agencije CCO pokazala je kako su lokalni mediji u Dalmaciji prije propagandno glasilo vladajuće stranke, nego alat koji služi interesu svojih sugrađana. Od 68 informativnih portala u ovoj regiji, samo je 1 (slovima: jedan) u proteklih godinu dana donosio kritične stavova kad je u pitanju Dalmacija i rad izvršnih tijela vlasti u Republici Hrvatskoj, skretali su pažnju na negativne društvene pojave.
Internet je danas najpristupačniji i najbrži izvor informacija. Već godinama unazad, internet je umnogome prevladao sposobnosti televizije i radija, a posebno tiska. Tako ni samo pokretanje vlastitog portala nije zahtjevan posao kao ni okupljanje nekoliko ljudi koji će napisati pokoji tekst, pravovremeno pratiti rad lokalnih javnih poduzeća, bez kritičkog osvrta prihvatiti riječi lokalnih malih bogova i za to od istih dobiti određenu svotu novca na ime toga što “informiraju” svoje sugrađane. Međutim, nešto objektivnije lokalno novinarstvo, kojim mediji neće biti pod okriljem i zaštitom lokalnih šerifa, sasvim je drugačiji i profesionalniji izazov.
Putem weba CCO je mapirao i analizirao sve informativne registrirane i neregistrirane portale koji djeluju u Dalmaciji, a koji svoj sadržaj plasiraju na hrvatskom jeziku. Rezultat analize – 98,53% medija u proteklih godinu dana nije imalo nikakve zamjerke na rad lokalne samouprave, županijskih vlasti i državnih pokrajinske vlade i nisu bili otvoreni za drugačija mišljenja od onih stranke na vlasti.
Treba uzeti u obzir kako ovaj broj portala u Dalmaciji nije konačan, već je njihovo pretraživanje moguće putem pretraživačkih platformi “Google”, “Yahoo!”, “MSN”, “Opera” i “Saphari”.
Gotovo dvije trećine dalmatinskih općina bez lokalnih online medija
Hrvatski dio Dalmacije podijeljen je na 6 dijelova (4 županije, dio otoka Paga pod Ličko-senjskom županijom, otok Rab pod Primorsko-goranskom županijom) i 133 gradova i općina.
Prema analizi, u čak 80 gradova i općina ne postoje registrirani online mediji. U samo jednom gradu djeluje kritički medij. Odnosno, od ukupno 133 grada i općine u Dalmaciji, samo 1 se može pohvaliti kritički nastrojenim portalima. Najviše portala registrirano je u Splitu okrugu, a najmanje u
Imotskom.
Kako se portali, prema prostornoj pokrivenosti, mogu podijeliti na nacionalne, regionalne i lokalne, postoje oni koji su registrirani u najvećem gradu jednog okruga pa formalno ili neformalno prate događaje i u drugim, manjim sredinama iz okoline, u kojima nema registriranih medija.
Primeri dobre prakse i sve prepreke profesionalizma
Obzirom na to kako je samo jedan portal bio kritičan, on je i jedini poštovao Kodeks novinara Republike Hrvatske, dok svi ostali nisu. Pojedini su pribjegavali tabloidizaciji, govoru mržnje ili širenjem lažnih vijesti, odnosno lažnih vijesti. Eklatantni primjer za to je metkovic.hr kojeg je CCO prošle godine uhvatio u širenju lažnih informacija u vezi s migrantima u tom gradu i u vezi s coronavirusom, a koji nerijetko skreće pažnju s realnih problema građana u Dalmaciji.
S druge strane, postoje portali koji, poštujući novinarski kodeks, kvazi profesionalno pristupaju izvješćivanju s lokalnih područja.
Tako je portalu radija “KL” prije desetak godina uručena nagrada za najbolji godišnji uređivački koncept, a onda su ga ugasili. Glavni i odgovorni urednik ovog lokalnog portala, Ante Franjkić kaže kako nije lako „pohvatati“ sve priče i probleme građana, pogotovo što se oni nemaju kome drugom obratiti. Ističe se kako se lokalni mediji suočavaju sa nizom problema, prije svega financijskih.
„Poprilično je teško izboriti se za svoje mjesto na tržištu oglašavanja i pronaći model funkcioniranja koji bi doveo do samoodrživosti i istovremeno očuvanja novinarskog integriteta. Tu je i pitanje dostupnosti informacija, evidentno je kako neki mediji mnogo lakše dobivaju odgovore od nadležnih, u onim rijetkim situacijama kada se odluče upitati nešto. Međutim, treba istaći i to kako u Splitu nije, na primer, kao u Zadru u kojem gradonačelnik otvoreno kaže kako je suradnicima naredila nek ne odgovaraju na pitanje novinarima”, navodi Franjkić.
“Dubrovački dnevnik” je jedan od rijetkih portala koje je CCO mapirao kao medij koji se pridržava Kodeksa, ali se i dalje radi o režimskom mediju.
“Kao i cjelokupno društvo, tako se i mediji – neki svojom voljom, a neki silom prilika – dijele se u dva tabora: na tzv. režimske i realne medije. Dubrovački je od svog osnivanja svrstavan u ove prve, ma tko da je bio na vlasti, a za sve ove godine koliko postojimo, promijenilo se nekoliko vladajućih garnitura kako u državi, tako i u Dubrovniku. Odmah moram reći: to je podjela koju mi ne zagovaramo, niti se sa njom identificiramo,” kaže nam Franjkić.
Ipak, dodaje, ovo “etiketiranje” nije dovelo Dubrovački u problem da dođe do sugovornika koji će pod punim imenom i prezimenom dati izjavu ili iznijeti svoj stav o određenom pitanju. U većim urbanim sredinama, kako kaže, ovaj problem možda nije toliko izražen, ali u manjim i te kako je.
“U normalnim društvima, svi izbjegavaju režimske medije i oni s vremenom propadaju. Činjenica jest kako su u SAD-u neki mediji ‘demokratski’, a neki ‘republikanski’, ali novinari i cjelokupno osoblje ne smije biti član niti jedne stranke. U RH, pogotovo u malim sredinama svi se znaju, svi su međusobno povezani, uvjetovani ili strahom za svoje radno mjesto ili mogućnošću gubitka privilegija, ili jednostavno ne žele biti „crna ovca“, a neki su čak uvjetovani prijetnjama po život, dovode se u vezu s režimskim medijima jer bi neko, valjda, mogao pomisliti, ako završiš u nerežimskom mediju, da si opozicijski orijentiran”, navodi Franjkić.
U područjima bez kritičkih medija najviše glasova HDZ-u
Na parlamentarnim izborima 2020. godine HDZ je u Dalmaciji, od izašlih 48% birača osvojila gotovo 60% glasova. Procentualno gledano, HDZ je najviše glasova osvojio u Zadarskoj, Šibenskoj i Dubrovačkoj županiji.
U Zadarskoj županiji egzistira ukupno 12 registriranih portala, od čega niti jedan nije imao kritičke osvrte ili su dali glas opoziciji tijekom zadnjeg izbornog ciklusa (2016.-2020.). Statistički, Zadarska županija se tako svrstala u područje koje, na osnovu broja portala, ima najmanje onih koji poštuju Kodeks.
Zanimljiv je podatak kako su svi ti mediji bili izrazito pro HDZ-ovski orijentirani ili su podržavali neku drugu profašističku opciju, dok su gazili po Dalmaciji, njenoj povijesti i njenim prirodnim bogatstvima ili su ih proglašavali za hrvatske.
Isto se događalo i u drugim područjima Dalmacije u kojima egzistira režimski medijski prostor, dakle prostor bez kritičkog mišljenja a s dosta lažnih informacija.
Portali zloupotrebljavaju ideju lokalnog novinarstva
Iako može djelovati zabrinjavajuće činjenica kako u 60% dalmatinskih gradova i općina nema registriranih online medija, političko-medijski sustav u Dalmaciji je takav da je bolje što ih nema. Zadnje analize agencije CCO pokazuju kako postoji velika grupa portala koji su samo nominalno lokalni, a suštinski služe kao propagandne platforme vladajuće stranke. Na njima se mogu naći neke osnovne, šture informacije o problemima na lokalnoj razini, koje su odabrane tako da ne iritiraju vlast, ali i tople ljudske priče i reciklirani tekstovi za potrebe lokalnih natječaje za sufinanciranje”, navodi Jelena Rogoz, glavna osoba u neovisnoj agenciji CCO.
Naglašava kako takvi portal zapravo zloupotrebljavaju ideju lokalnog novinarstva.
“Publika im ukaže inicijalno povjerenje jer želi biti informirana o događanjima u svom mjestu, o problemima i potencijalnim rješenjima, a na kraju se sve u najboljem slučaju svodi na promo-objave, a u najgorem na predatorske kampanje protiv neistomišljenika ili političkih protivnika vlasti,” kaže Rogoz.
Do urušavanja lokalne medijske scene u Dalmaciji, dovela je katastrofalna privatizacija medija, smatra Rogoz, a time je opala kvaliteta tekstova i objektivnost istih. A bez kvalitetne medijske scene nema ni demokracije.
Rogoz ističe kako oni već godinama rade na rješenjima kako bi poboljšali lokalnu medijsku scenu u Dalmaciji. Dodaje kako je AEM (agencija za elektroničke medije) upućena u sve probleme s kojima se suočavaju lokalni mediji u Dalmaciji i ističe kako su oni “višeslojni”. Zašto AEM ne rješava ove probleme, to samo HDZ zna.
“Veliki problem lokalnih medija je nedostupnost informacija, odnosno lokalne institucije im često ne daju informacije, zatim ih diskriminiraju samo zato što se ne slažu s uređivačkom politikom tih medija. Tu su naravno i prijetnje kako kroz online društvene mreže, tako i uživo. Ali mislim kako je najznačajniji problem taj što je mali broj novinara koji želi raditi na lokalnim temama, pa je samim tim i kapacitet tih medija ugrožen i sužen”, kaže Rogoz.
Bavljenje lokalnim novinarstvom ne isključuje ni mogućnost životne ugroženosti, dok napadači na novinare prolaze bez kaznene odgovornosti pokazuju razni primjeri. Tako je novinaru jednog lokalnog portala u Šibeniku, Marku Čupiću zapalili kuću. Sud u Šibeniku osudio je napadača i u I. i u II. postupku da bi Vrhovni sud u Zagrebu ukinuo osuđujuću presudu za ovo kazneno djelo, vrativši predmet općinskom sudu u Šibeniku na ponovno suđenje.
Comments