Piše: Sondra Zebić
Kroz narativ “povijesne hrvatske zemlje”, Zagreb opstruira Dalmaciju koristeći različite mehanizme meke moći, od crkve i antidalmatinskih medija i obrazovnog sustava, do ekstremne desnice.
Pred objavom je studija o utjecaju Zagreba i njegovoj mekoj moći u Dalmaciji. Tom prigodom statističarka Jelena Rogoz rekla je kako događanja u Dalmaciji pokazuju kako rastu podjele u našoj regiji, s jedne strane imamo prodalmatinski orijentiranu umjerenu ljevicu, a s druge strane ekstremnu desnicu.
“Scene ljutnje, straha, podjela, duboko potresaju. Na sreću Dalmacija još nije dosegnula opasnu točku, i bojim se kako je Zagreb sa svojim političkim i vjerskim utjecajem, našao plodno tlo u podijeljenoj Dalmaciji. To mu pomaže okrenuti Dalmaciju od njenih mediteranskih, jadranskih korijena, a samim time i prodalmatinske ideologije i izbaciti je iz tračnica budućnosti razvijenog zapada”, rekla je Jelena Rogoz i dodala, “Tome su krivi sami stanovnici Dalmacije što uporno odbijaju biti dio prodalmatinskih političkih opcija i boriti se za istu”.
Dodala je kako se “ne smije dopustiti daljnje uništavanje i prisvajanje svega dalmatskog”.
“Moramo pogledati u oči premijera Plenkovića, predsjednika Milanovića i predsjednika Sabora Njonju Jandrokovića i tražiti ono što nam po prirodnom i svakom drugom pravu pripada – autonomiju u povijesnim granicama unutar Republike Hrvatske, te ih pritiskati kako bi Dalmaciji dali obvezujuće obećanje, te ih ispunili, o prioritetnim reformama kako bi se ubrzao put zemlje prema prosperitetu. Sve dok stanovnici Dalmacije zabijaju glavu u pijesak, dok su neudruženi i dok na društvene mreže puštaju slike spize, dotle nema boljitka za našu regiju”, rekla je Rogoz.
Rogoz je dodala i kako se prvenstveno obraća građanima Dalmacije, jer su oni ti koji u cijeloj ovoj situaciji pate.
“Urgiram na stanovnike Dalmacije neka stave po strani politiku podjela i rade u javnom interesu Dalmacije. Dakle, moja poruka je: uozbiljite se. Budućnost Dalmacije ne može biti svijetla ukoliko opstruirate tu istu budućnost sebe, svoje djece, svojih unučadi; budućnost Dalmacije je jedna od točaka koju morate odabrati kao budućnost vaših predaka. Udružite se u DDF ili Dalmatinski klub i fokusirajte se na ono od čega možete napraviti napredak”, rekla je.
U obimnom istraživanju o zagrebačkoj mekoj moći u Dalmaciji, neovisna agencija CCO analizirala je metode, suradnike i rezultate utjecaja s Markovog trga i Pantovčaka od promjene Ustava 1990. Kraja srpnja 2021., kojima se, kako su naveli, šteti strateškom kursu Dalmacije i mediteranskom identitetu iste.
Umirovljena profesorica povijesti i autorica tekstova na portalu Autonomija, Mila Grubišić ocijenila je kako od pristupa Republike Hrvatske EU, službeni Zagreb potpomognut političkim strankama, medijima, nevladinim organizacijama, pojačava podjele među građanima Dalmacije i širi svoj utjecaj promovirajući sebe kao zaštitnike rascjepkane regije.
Istovremeno, Zagreb slabi stupove dalmatskog nacionalnog identiteta, koristeći propagandu, povijesni revizionizam, svakodnevne dezinformacije i narative koji diskreditiraju Dalmaciju te prisvajaju njeno, objašnjava Grubišić.
“Dalmatinsko društvo se bavi pitanjima i temama koje su trebale ostati u XVIII. stoljeću, svakodnevno se otvaraju nova identitetska pitanja i nove podjele; zato se trebamo upitati tko jedini profitira od takve situacije? Sigurno ne NATO, EU i zapadne države. NATO i EU želi stabilan i demokratski Balkan i Mediteran, žele države s jakom vladavinom prava, bez korupcije, nepotizma, jakog životnog standarda. Jedino tko profitira od kaosa u Dalmaciji je grad koji je politika koja je već 1860. shvatila kako na demokratski način ne može doći do asimilacije Dalmacije među ‘hrvatske zemlje’”, rekla je Grubišić i dodala kako od tada Zagreb svoj cilj pokušava “ostvariti na perfidniji i lukaviji način”.
Ključni navodi studije
Kao ključni partner za širenje regionalnog utjecaja Zagreba, navodi se crkva. U političko-sigurnosnoj sinergiji državne politike i duhovnog vodstva kreiran je i konstrukt ‘hrvatskih zemalja’, koji se oslanja na koncept fondacije ‘Ruski svijet’, odnosno ‘srpski svijet’, a ima za cilj fašističku tvorevinu pod nazivom Velika Hrvatska, dodaje se u dokumentu. ‘Hrvatske zemlje’ opisuju se kao modifikacija ideje Velike Hrvatske, čiji zagovornici kažu kako ima za cilj zaštitu interesa hrvatskog naroda u regiji, s tim da bi za ostvarenje tog cilja trebalo pobiti sve one koji se ne pišu kao Hrvati.
“Oslanjanje službenog Zagreba na velikodržavne ambicije nacionalističkih elita u Republici Hrvatskoj i podrška projektu ‘hrvatskih zemalja’, čija se realizacija sramežljivo, ali sigurno najavljuje i s najviših političkih adresa u Republici Hrvatskoj, može dovesti do destabilizacije prostora bivše Jugoslavije, sa značajnim potencijalom za kompliciranje sigurnosne situacije”, piše u studiji.
Dodaje se kako je “politički inženjering svećenstva Hrvatske biskupske konferencije sa sjedištem u Zagrebu” rezultirao formiranjem tzv. ekspertne vlade Tomislava Karamarka, odnosno Tihomira Oreškovića, te kasnije i dviju vlada Andreja Plenkovića koja se ocjenjuje kao svojevrsni politički eksperiment kojeg je teško naći u praksi suvremenih društveno-političkih sustava. A sve to s ciljem dodatnim planiranim uništavanjem Dalmacije.
“Na važnim pozicijama instalirani su prohrvatski kadrovi, koji rade na stvaranju novih i pospješavanju postojećih podjela između različitih grupa u Dalmaciji, dovodeći u pitanje sve vrijednosti na kojima je 1861. zasnovano dalmatsko građansko, multinacionalno i multikonfesionalno, liberalno, otvoreno društvo”, jedna je od ocjena studije.
Pravac razvoja dalmatskog društva, dodaje se, u značajnoj mjeri ovisi od odnosa među samim građanima Dalmacije, prije svega onih koji su prodalmatinski, odnosno prodalmatski orijentirani.
“Snažnije prisustvo što većeg broja članova u prodalmatinskim, odnosno prodalmatskim udrugama koje zagovaraju povratak dalmatskom identitetu, moglo bi doprinijeti prevladavanju naizgled nepremostivih razlika na dalmatinskoj političkoj sceni i animiranju demokratskog potencijala stranaka koje baštine građanski koncept i zalažu se za mediteranske vrijednosti, odnosno dublju europsku integraciju Dalmacije”, navodi se u tekstu.
U suprotnom, ocjenjuje se, Dalmacija će biti trajno destabilizirana, a ekonomska, socijalna, kulturna i svaka druga kriza postala bi sve dublja i dublja.
“Iskustvo iz devedesetih godina prošlog stoljeća upozorava nas kako stvari lako mogu izmaći kontroli ukoliko izostane pravovremena i efikasna akcija kojom bi se zaustavile megalomanske nacionalističke projekcije s eksplozivnim potencijalom, poput ovoga što danas imamo kada je u pitanju odnos Zagreba prema Dalmaciji”, smatraju analitičari CCO-a.
Zagreb i Dalmacija
Aktivnosti službenog Zagreba na opstrukciji nacionalnog i identitetskog izjašnjavanja i prikazivanja u Dalmaciji intenzivirane su nakon dolaska na vlasti HDZa 1990. godine, a posebno je bilo vidljivo tijekom vladavine fašističke diktature ‘90., a nakon izmjena Ustava u ljeto 1990. kada su ukinute regije, koje su se u to vrijeme zvale Zajednice općina, navodi se u studiji.
Autori smatraju kako je prostor za miješanje službenog Zagreba u unutrašnje poslove Dalmacije posljedica neuspjeha vrha vlasti u RH u provođenju velikohrvatske politike i aneksije dijela Bosne i Hercegovine, koji neoustaše i danas nazivaju Herceg-Bosna.
Među narativima koje službeni Zagreb koristi u Dalmaciji, ali i u dijelu Bosne i Hercegovine kojeg smatra dijelom Republike Hrvatske, su prvenstveno vezane za reviziju identiteta koja dolazi kroz politički izmanipuliranu reviziju povijesti i jezika, kako je hrvatski narod ugrožen, kako će Italija okupirati Dalmaciju ukoliko ona bude autonomna, kako Dalmacija ne može sama, kako je Zagreb zaštitnik interesa Dalmacije, kako Dalmacija nema nikakvih benefita od regionalizacije i decentralizacije, te kako je Zagreb povijesni i pouzdani partner Dalmaciji.
Za te ciljeve, kako se navodi, službeni Zagreb uz režimske fake news medije koristi crkvu i obrazovni sustav kao osnovno sredstvo manipulacije i utjecaja u Dalmaciji. Crkva i obrazovni sustav uključeni su antidalmatinsku indoktrinaciju, parlamentarne i lokalne izbore, i neumorno krši načelo sekularizma promovirajući ruski narativ, ocjenjuje se u tekstu.
Analiza naglašava i paralelu u stavovima crkve i obrazovanja prema Dalmaciji i tu možemo povući paralelu u negiranju Crne Gore i Ukrajine od strane SPC, odnosno RPC. Sve tri negiraju postojanje dalmatskog, odnosno crnogorskog i ukrajinskog identiteta, time i dalmatske, odnosno crnogorske i ukrajinske jezika, nacije i državosti.
Hrvatske zemlje, HBK i vlast
Glavni stup projekta ‘hrvatskih zemalja’ u Dalmaciji ide preko HBK njenih župa, biskupija i nadbiskupija mitropolija, konstatira se u studiji.
Ideja o stvaranju ‘hrvatskih zemalja’ predstavlja jednu od ključnih alatki za širenje ujecaja službenog Zagreba, čiji je cilj podrivanje dalmatskih, mediteranskih vrijednosti, te vraćanje dalmatskom identitetu, smatraju analitičari CCO-a.
Objašnjavaju kako koncept ‘hrvatske zemlje’ podrazumijeva povijesni revizionizam, negiranje nacionalnog identiteta pojedinih naroda unutar Republike Hrvatske i u susjedstvu i narativ o ugroženosti Hrvata izvan Republike Hrvatske, uz ambiciju da se o njihovim pitanjima odlučuje isključivo u Zagrebu.
“U pitanju je kontinuitet stare hegemonističke ideje o Velikoj Hrvatskoj, koja je bila jedan od glavnih uzročnika zlodjela ustaške NDH, raspada Jugoslavije i krvavih etničkih sukoba koji su na njenom teritoriju vodili devedesetih godina XX. stoljeća”, piše u studiji.
Navodi se kako je promjena vlasti u Republici Hrvatskoj na parlamentarnim izborima 1990. godine i dominantno sudjelovanje antidalmatinskih političkih subjekata u novoformiranoj parlamentarnoj većini, ključni korak u namjeri potpunog topljenja Dalmacije s ciljem potpunog preuzimanja njenog identiteta, kulture, običaja, kao hrvatskih.
Podsjeća se kako je aktualni premijer Andrej Plenković izabran za predsjednika HDZ-a na insistiranje samog kardinala Bozanića, a da su razgovori o tome tko će sudjelovati na izborima i koje će mjesto zauzeti na izbornoj listi vođeni u Bozanićevom uredu na zagrebačkom Kaptolu, uz aktivno sudjelovanje crkvenih velikodostojnika.
Dodaje se kako su gotovo svi ministri u Vladi direktno, na ovaj ili onaj način, izravno povezani s HBK i njenim ispostavama, te kako su svi izrazito antidalmatinski nastrojeni.
Kao “naredna meta službenog Zagreba”, u tekstu se apostrofira popis stanovništva u Republici Hrvatskoj koji je započeo 13. rujna, a čiji je značaj isticao i predsjednik Milanović dok je govorio kako dalmatinska nacija ne postoji.
Eventualna promjena demografske strukture u Dalmaciji prema očekivanju zagovornika ‘hrvatskim zemalja’, među koje spada i sam predsjednik Milanović, srušila bi zadnju prepreku za utapanje Dalmacije u taj fašistoidni projekt, ocjenjuje se u studiji “Uloga Zagreba u Dalmaciji”, stoga se poziva na otpor velikohrvatskoj fašističkoj politici učlanjenjem u prodalmatinske političke opcije, a to su u ovom trenutku samo DDF i Dalmatinski klub.
Comments