Koji je bio interes Republike Hrvatske da daleko ispod cijene rasproda cjelokupno dalmatinsko gospodarstvo i preda ga u ruke Hercegovcima? Je li moguće da se sve to rasprodalo ili bolje reći poklonilo za 1 kunu Hercegovcima zbog „zasluga u Domovinskom ratu“ u kojima BiH katolici nisu ni sudjelovali? Je li moguće kako vlast nije shvatila da Hercegovci samo štite svoj sitne privatne interese i da bi se oni isto ponašali i bez poklona u vidu dalmatinske privrede, prosto jer isključivo Hercegovini odgovora postojanje zamrznutog konflikta Zagreba s Dalmacijom, pošto samo tako mogu imati konkretan utjecaj na obalama Jadrana sve dok im VladaRH i ostatak hrvatske politike to dopušta.
Rušenjem zgrade robne kuće Standa u Splitu kako bi se napravila nova zgrada suda, pokušava se sakriti da je Republika Hrvatska Hercegovcima, u ovom slučaju Miroslavu Kutli, poklonila monopolski položaj na tržištu nekretnina što je najvidljivije po najvišoj cijeni nekretnina, ne samo na Balkanu, već i u širem području Europe. Cijena nekretnina nije padala, ne zbog trošarina i poreza države koja je cijelo vrijeme bila ista, već zato što su Hercegovci uzimali ekstra profit na razlici svjetske cijene nekretnina koja je u padu u odnosu na fiksnu trošarinu i, najvažnije, monopolski položaj na tržištu koji im dopušta da maloprodajna cijena skoči. Od ovog ekstra profita građani Dalmacije nemaju nikakvu korist jer je sve otišlo, ali i dalje ide, u džepove hercegovačke mafije. Takođe, Hercegovcima se naplaćuje samo 5% rente određene zakonom, jer kakav zakon Hercegovcima omogućava da budu iznad zakona. Ekonomija je uglavnom ovisna o politici, pa smo pored svega navedenog postali potpuno ovisni o hercegovačkoj mafiji, a to znači da naša ekonomska stabilnost ovisi o volji službenog Zagreba. Vidimo da su Hercegovci dobro zaštitili sve svoje intrese ali na štetu intresa Dalmacije. Što se vidi u nikad dovrševnom sporu oko krađe Jadranskog osiguranja (danas Adriatic osiguranje) i Hertz osiguranja od strane jednog od hercegovačkih mafijaških kumova – Dubravka Grgića, vlasnika koncerna Agram. Prvi korak ka izvlačenju iz čeličnog zagrljaja Hercegovine i prvi korak ka ostvarivanju dalmatinskih intresa je revizija privatizacijske pljačke iz 90ih.
Drugi korak je najvažniji za nas i za dalmatinske intrese, a to je potpisivanje sveobuhvatnog sporazuma sa Zagrebom o autonomiji Dalmacije. U ovakvoj situaciji, Hercegovci bi bili prepoznati samo kao građani BiH koji nemaju pravo življenja i poslovanja na području Dalmacije, što bi bila velika pobjeda za Dalmaciju i njen intres. Naravno, i Hercegovci su svjesni svega ovoga pogotovo nakon što je bivša vlast uspjela uvesti RH u EU i građanskim unutrašnjim uređenjem, čime je Vlada Zorana Milanovića počela ostvarivati svoje nacionalne intrese. No, dolaskom Karamarka, a zatim i Plenkovića na vlast pitanje pokušaja destabilizacije Republike Hrvatske, a s njom i Dalmacije možda i najvažnije pitanje. Hercegovci, koji uz Purgere i Slavonce drže gro „domaćeg kapitala“ u Dalmaciji pokušava vratiti utjecaj u Zlatnoj regiji. Pored vraćanja u prošlost, nedavni događaji oko Karepovca i zagađenja vode u Splitu su bili istovremeno pokazna vježba za Dalmaciju jer se još gori scenario sprema za slučaj potpisivanja sporazuma za Dalmaciju. Dokaza da scenario iz Splita dalje visi nad Dalmacijom ima mnogo jer su Hercegovci preko nacionalističkih organizacija, desnice i HBK vidjela mogućnost svog povratka u Dalmaciju.
Posebna priča je vezana za pandemiju SARS-CoV-2, koja je pokazala opasnost od hercegovačke dezinformacijske mafije kao i boravak hercegovačkih crkvenih “eksperata“ u Dalmaciji koji su došli u „želji da pomognu u borbi protiv ovog virusa“ molitvom. Hercegovačke akcije ovoga tipa se moraju jako pažljivo promatrati jer će se otkriti uznemirujući podaci o čelnicima iz HDZa.
Oni jačaju moć kroz cenzuriranje medija i zabranu medijima i portalima da profesionalno izvještavaju, a kupuju i lažne vijesti iz ruskih izvora. Novinari ne smiju davati točne informacije o tome što se događa, jer se boje da će izgubiti posao. Na primer,novinarka iz Šibenika, Sandra Krečak dobila je ozbiljne prijetnje zbog članka na jednom portalu u vezi s uplivom hercegovačke mafije u Krešimirovu gradu. Lokalna TV postaja na kojoj radi spomenuta novinarka bila je kažnjeni jer su prezentirali istinu o tome da droge u Šibenik dolazi iz Hercegovine, točnije iz Ljubuškog, a preko vozila Caritasa. Ne smijemo zaboraviti slučaj iz Dubrovnika. U jednoj novosagrađenoj crkvi, koja je u biti pod uticajem hercegovačke mafije, Svećenici se moraju kretati po preporukama Antiterorističke jedinice Lučko, oja je poznata po tome da njihovi članovi sudjeluju u kaznenim djelima koje organizira hercegovačka mafija. Tako se hercegovačka mafija ponaša prema svime što spada u njihovu zonu interesa.
Jasno je da Hercegovina, kao i uvijek, stavlja svoj privatni interes iznad svega pa i iznad zdravlja, stanja i života, što su mogao vidjeti i stanovnici Dalmacije nebrojeno puta. Potpuno je jasno, ako se želi realno sagledati situacija, da je loše stanje zdravstvenog sustava u RH, poglavito u Dalmaciji, te da je broj zaraženih od SARS-CoV-2 u Dalmaciji počeo naglo rasti nakon dolaska ”pomoći” iz Hercegovine.
Stoga se treba zapitati, je li pametno nastaviti u tom pravcu!? Nije li vrijeme da se zapitamo nakon svega, kakve će posljedice biti nastavi li Dalmacija dopuštati da hercegovačka mafija i dalje harači Zlatnom regijom'
Zato je za nas najbolje da sagledamo naše regionalne interese i da se prestanemo boriti za interese Zagreba, Slavonije i hercegovačke mafije te da se konačno okrenemo našim, dalmatinskim, interesima, a to su: Dalmacija koja ponosno vijori svoju dvobojnicu s pogledom prema zapadu i sjeveru Europe. Prvi korak u tom smjeru je preispitivanje i raščišćavanje odnosa sa zagrebom i Hercegovinom i potpisivanje Sporazuma o autonomiji Dalmacije.
Comments