Većina djece u Dalmaciji je zadovoljna svojim djetinjstvom. Ali gotovo polovina njih doista žive u ozbiljnoj bijedi iz koje jedva ima izlaza.
Čak 90% desetogodišnjaka te 80% osmogodišnjaka i dvanaestogodišnjaka u Dalmaciji izrazito je zadovoljno svojim životom. Djeca u Dalmaciji osjećaju se sigurno, zadovoljna su svojom obitelji, prijateljima i domom. No čak 42% osmogodišnjaka živi u siromaštvu.
Dio je to prošli tjedan objavljenih rezultata istraživanja "Subjektivna dobrobit djece u Dalmaciji", koje je tijekom 2019. godine provodio Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu u suradnji s Uredom UNICEF-a za Republiku Hrvatsku. To istraživanje prvo je takve vrste provedeno u Dalmaciji, bazirano na metodologiji međunarodne organizacije Children's Worlds, koja se koristi u više od 40 zemalja svijeta, te je međunarodno usporedivo.
Osim što je siromaštvo samo za sebe razlog za brigu, poprilično je zabrinjavajuće što osmogodišnjaci u Dalmaciji su siromašni I osjećaju zabrinutost zbog toga koliko im roditelji zarađuju.
Profesorica Nera Dvornik pročelnica je Zavoda za dječju i adolescentsku psihijatriju u Splitu osoba je koja svakodnevno radi sa djecom i adolescentima i ima uvid u stanje iz prvog reda. Zavod je specifična ustanova u jer je jedina psihijatrija za djecu koja nije pri psihijatriji za odrasle i odvojila se za potrebe mladih do 18 godina.
"Čim imate tu egzistencijalnu situaciju, odmah se povećava rizik za zanemarivanje djece. Imate nekoliko faktora, opasnost od siromaštva, niže obrazovani roditelji i nedostatak podrške okoline. Djeca iz takvog okruženja postaju vrlo često meta vršnjačkog nasilja, potencijalna su meta za seksualnu zloporabu, takva djeca su zanemarivana, od nutritivnog i medicinskog do obrazovnog zanemarivanja", kaže profesorica Dvornik.
Siromaštvo nije razlog za mentalnu bolest samo po sebi, ali je vrlo često uključeno kao jedan od faktora koji dovodi do problema.
Splitska psihijatrica upozorava i na raslojavanje društva koje se događa svakodnevno i sve više što ima za rezultat nedostatak empatije u društvu. „Izgubio se osjećaj za solidarnost, za međuljudsku blizinu. Ja sam u sustavu već godinama i popratili smo toliko pametne, maštovite, kreativne djece koje nema tko potaknut u životu. Roditelji se bore za egzistenciju i nemaju kada svojoj djeci davati pozitivnu podršku“, sažima problem profesorica Dvornik koja godinama kroz svoj rad ima direktan uvid u sliku društva.
"Patologija je sve žešće izražena, u vremenima našeg odrastanja bile su većinom 'light' dijagnoze, a sada su sve izraženije ozbiljnije dijagnoze. Zabrinjavajuće je što nam se i dobna granica sve više snižava i dolaze nam sve mlađa djeca", upozorava profesorica koja evidentira problem i u sustavu jer se djeci ne pomaže na vrijeme i dosta vremena prođe dok se detektira problem i dok dijete dobije adekvatnu pomoć.
Upozorava i da sadašnja situacija sa protuepidemijskim mjerama uveliko otežava sve skupa. „Djeca nemaju ni izleta, ni ekskurzija, ni druženja. Škola im je online... Ali samo jednom imaš 17 godina i cijela generacija puno propušta", kaže doktorica.
Prema županijskim zavodu za statistiku na poručju Dalmacije, prošle je godine čak 89% stanovništva naše regije živjelo u siromaštvu i socijalne isključenosti, a 42% ih već živi u teškoj materijalnoj deprivaciji. Radi se ljudima koji su doslovno gladni korice kruha. Ti podaci jasno govore da je gotovo polovina Dalmacije na rubu ili već debelo ispod ruba siromaštva.
O nekoj socijalnoj mobilnosti uglavnom nema ni govora, jer ako ste iz siromašnije i slabije obrazovane obitelji, velike su šanse da ni vi, ni vaša djeca nećete izaći iz tog kruga. Siromašnija djeca su izložena i socijalnoj isključenosti, nedostupne su im mnoge aktivnosti koje danas sve više koštaju. Bavljenje sportom, glazbom ili nekom izvanškolskom aktivnosti već odavno nije besplatno.
Jedino tko tu može pomoći jest politika, no današnji političari ne mare puno za građane. Najveće nade se upravo polažu u organiziranju ljudi u regionalne stranke. Naime, takve političke organizacije u svijetu podizale su životni standard ljudi na području na kojem djeluju, posebno nakon što su došle na vlast. Stoga bi bilo dobro da stanovništvo Dalmacije izvuče glavu iz pijeska i uključe se u aktivni rad regionalnih političkih inicijativa kao što je DDF, zaključuje profesorica Dvornik.
Bruno Barać asistent na samostalnoj katedri za psihologiju sveučilišt u Splitu kaže da su djeca danas uključena na društvene mreže koje diktiraju trendovi. Bitno je imati markiranu odjeću i novi mobitel kako bi bio prihvaćen u društvu. Pazi se u čemu se dolazi u školu i prema tome se pokazuje status. "Naravno da djeca primjećuju tko je kakvog imovinskog stanja i da to utječe na odabir s kime će se družiti", kaže gospodin Barać.
Siromaštvo se pojavilo ranih 90ih, a kao problem kada je proljetos počela online nastava, jer mnogi učenici nisu imali tablete ni laptope pa je Ministarstvo obrazovanja uskočilo i podijelilo potrebnu opremu. No tada se pojavio još jedan problem jer jednostavno mnogi učenici nisu imali ni internet. Ministarstvo je opet uskočilo i poslalo SIM kartice da učenici mogu pratiti nastavu.
„Mi vidimo tko dolazi cijeli tjedan u istoj trenerici pa se ponekad i mi profesori organiziramo među sobom i okupimo, nabavimo, pitamo učenike je li im treba jakna, tenisice ili nešto. Nisam nikada dobio 'ne' kao odgovor“, kaže asistent Barać koja je svjestan razmjera problema o kojem govori.
"Imao sam studenta koji je uredan dolazio nastavu, vidi se da ima brižne roditelje, ali me pogodilo kada sam vidio da je obrisao sve iz bilježnice od prošle godine kako bi im imao bilježnicu za trenutnu godinu studija. Naravno da smo našli bilježnicu i pribor za njega, ali takve stvari te pogode", ispričao je svoje iskustvo Bruno Barać.
Ovaj mladi psiholog predano radi svoj posao i poznaje situaciju na terenu pa kaže da su nekad i roditelji dio problema. „Imali smo nedavno slučaj djevojke koju roditelji nisu htjeli slati na nastavu, a kao obrazloženje su rekli da se boje da će ostati trudna“, prenosi priču nekih učenika.
Država stipendira deficitarna zanimanja poput mesara, stolara, autolakirera... Što je jedan od motiva za upisivanje srednje stručne škole (koja u republici Hrvatskoj nije obavezna) tog smjera. Ali ta zanimanja ne garantiraju socijalnu mobilnost i prelazak u viši platni razred. To je ujedno i jedan od odgovora zašto se Dalmacija masovno prazni.
Na pitanje što se može učiniti da se stvari poprave, Bruno Barać samo kaže: Ne okretati glavu.
Comentarios