Piše: Tina Peribonio
Od 1870., a posebno od 1921. godine Dalmacija se smišljeno, planski i sustavno eksploatira, prije svega ekonomski, a drastično se destruiraju i njene kulturne tekovine i civilizacijski habitus.
Sada kad Jugoslavije više nema, kada se ne može reći kako su drugi krivi, sada se u Republici Hrvatskoj, eksploatacija nastavlja još drastičnijim i još pogubnijim metodama, ponavlja se i traje. U povijesnu svijest i pamćenje građana Dalmacije treba biti urezano kako su se režimi mijenjali, a eksploatacija ostala!
Veliki sustavi s kojima se Dalmacija pridružila 1921. godine u Jugoslaviju su skoro pa razoreni, upropašteni, zanemareni: željeznica, hidrosustav, elektrosustav, lokalna samouprava dalmatinskih gradova i općina.
Ni u jednoj europskoj državi ne postoji slučaj u kojem je centralna vlast na ovaj ili onaj način i ovako drastično eksploatirala jednu svoju regiju mijenjajući joj prirodnu fizionomiju.
Državni aparat Republike Hrvatske kao primarno sredstvo eksploatacije, izravno radi protiv Dalmacije i njenih građana i nastoji to stanje održati što je dulje moguće. Ovo sada potvrđuje odbijanje promjena u sustavu loklane samouprave i uprave iako iz Bruxellesa već pjene na tvrdoglavost zagrebačke političke elite.
Tu je, zatim, i pitanje niske kvalitete javne uprave i lokalne samouprave. Nakon raspada Jugoslavije u kojoj se Republika Slovenija uzdigla upravo zbog kvalitete javne uprave u samostalnoj Republici Hrvatskoj ovaj nivo je znatno opao. Očekivali smo kako će to biti samo privremeno, zbog rata, ali pokazalo se kako je to „prirodno stanje“. Čistka kadrova, koja se provodila od 30. svibnja 1990. do kraja rujna 1993., pokazala je su neefikasnost stranačkog zapošljavanja. Državni aparat se povećao, a efikasnost opala. Na djelu je nesposobnost efikasnog vođenja i uređenja države koja je enormno centralizirana.
U sustavu lokalne samouprave, stanje je još gore. Općine i gradovi, a i županije još nemaju svoju imovinu, a ovlasti im se daju da kapaljku! Potrebni zakoni se ne donose, a ako se i donesu oni su loši i nepovredivi, ili se to čini kasno, često su loši, a neki koji su donijeti se i ne primjenjuju. Vlada najviša stopa korupcije i stranačkog nepotizma u EU, afere sustižu jedna drugu.
Dakle, novi sustav trebao bi omogućiti dvije osnovne stvari: poseban politički status Dalmacije na osnovu posebnosti njenih obilježja i razlika od drugih regije, i drugo, zaštititi Dalmaciju od daljnje eksploatacije Hrvatske i Slavonije te loše javne uprave.
Samo je jedne rješenje za ovakvu situaciju: – Dalmacija kao autonomna regija devoluirane Republike Hrvatske.
Pitanje je, za šta se opredijeliti, za koju mjeru autonomnosti? Odgovor se nameče sam po sebi: za onu koja je potrebna kako bi Dalmacija imala adekvatan pravno-politički status i s kojom će se jednom za uvijek zaštiti od eksploatacije.
Status autonomne pokrajine degradiran je pojmovno (ustavno, zakonski), a u praksi je politički kompromitiran. Na Balkanu su potrebne jasne i nedvosmislene kategorije. U Republici Hrvatskoj, na ovom suženom prostoru i dalje postoje razlike koje je još Cvijić svojevremeno vidio u Jugoslaviji, a žestina eksploatacije, te nasilne grabeži je takva da već sama za sebe čini dovoljan razlog za zaključak kako se Dalmacija isključivo kao autonomija jedinica može zaštititi od te pošasti.
留言