U trenutku u kojem živimo, u kojem gradska vlast grada Hvara, maliciozno zabranjuje ljudima ljetne šetnje bez majica ili jesti i piti na otvorenom (jer kako će drugačije vlasnik restorana koji je iskeširao dobru lovu u predizbornoj kampanji zaraditi) svijet se okreće novoj paradigmi turizma.
Očito je da vizija budućnosti Dalmacije i njenog turizma neizostavno traži prvenstveno osvrtanje na europski kontekst u kome živimo, radimo i otkud nam naši gosti i turisti dolaze. Iako brojni stručnjaci upozorovaju na alarmantnu globalnu situaciju, mi tvrdimo kako ona istovremeno otvara ogromne potencijale za Dalmaciju, ne samo za uspjeh njenog turizma, nego i kvalitetu života svih njenih žitelja. Na kraju krajeva sama riječ kriza, po etimološkom korijenu iz grčkog jezika crisis, znači odluka, prilika.
Dakle o kojim krizama ovdje govorimo? Ekonomska, ekološka, društvena, kulturna – sve su to povezane krize koje sve više potiču svjetsko stanovnistvo kako bi propitali trenutnu paradigmu razvoja baziranu na pretjeranoj urbanizaciji, kvazi modernizaciji i bezglavom ekonomskom rastu u svrhu trenutnog profita.
U gore spomenutom kontekstu naravno mijenja se ponuda, ali i potražnja turističkih proizvoda i usluga ili bolje rečeno turistička iskustva. Mnoga istraživanja na glavnim tržištima međunarodnog turizma ukazuju da su osvješteni potrošači ujedno i osvješteni turisti i gosti. Kao takvi biraju destinacije i tvrtke koje također pokazuju višu svijest i odgovornost prema planetu Zemlji.
Ključni trendovi koje pokazuju ovi osvješteni turisti su sljedeći:
1. potražnja za lokalno autentičnim mjestima koje modernizacija i globalizacija još nije homogenizirala i standardizirala;
2. traže prirodno netaknuta mjesta gdje lokalni žitelji pokazuju odgovornost prema resursima od kojih žive;
3. vole odsjedati u manjim smještajnim objektima i tzv. prirodnim holističnim odmorištima koji odišu lokalnom atmosferom i gdje su nove građevine napravljene u harmoniji s prirodom ili s arhitekturom tog kraja;
4. vole kulturna događanja i mjesta gdje se poštuje kulturna baština i gdje mogu naučiti nešto o lokalnoj kulturi, ali ne kroz standardizirane turističke predstave nego osmišljene, životne i autentične razmjene s lokalnim ljudima;
5. vole zdravu, organsku hranu koja je proizvedena lokalno;
6. vole aktivne odmore (prvenstveno opuštanje uz elektroničku glazbu veće količine alkohola)
7. ne vole biti sputani suludim zabranama
8. vole putovati u vrijeme kad nisu najveće turističke gužve.
9. žive sve aktivnosti koje im omogućavaju direktni i aktivni kontakt s prirodom od jela u prirodi do obavljanja nužde i seksa u prirodi.
Kao posljedica ovih trendova, eko-turizam, zdravstveni turizam, zabavni turizam i gay odmori postaju najbrže rastući trendovi u svjetskom turizmu. Iako su to vrlo ohrabrujući trendovi koji ukazuju da je pasivni, masovni turizam baziran samo na suncu i moru u svom odmaku, to neminovno znači da govorimo o novoj praksi i paradigmi turizma. No, iskustva nam pokazuju da 'eko' postaje vrlo česta 'zelena boja' koja je samo 'priljepljena' na praksu industrijskog turizma kao marketinški 'green washing'.
Dakle, zadatak koji nam predstoji nije samo djelomična modifikacija postojećeg, već temeljna transformacija - svjetonazora, životnih vrijednosti, ponašanja i izbora kako domaćina, poduzetnika, djelatnika, tako i svih gostiju i svih žitelja. Ovaj se pristup u stvari odnosi na sve aspekte našeg življenja i djelovanja od zdravstva, preko obrazovanja do poljoprivrede i financija. To su pristupi koji mijenjaju naše poslovne modele bazirane na novom raison d’etre, onom koji adresira potrebe planeta, društvenu dobrobit i temeljne promjene sveopće potrošnje.
Ključna poruka je da moramo ukoračiti u uski trzišni pogleda koji percipira turizam kao gospodarski sektor koji nam donosi inozemne prihode, ekonomski razvoj i sezonsko zaposlenje pridodano uz ostale ‘ozbiljnije’ profesije i djelatnosti. Istovremeno, trebamo izići iz mentaliteta koji ograničava turizam na hotele, iznajmljivanje soba, kreiranja izleta i turističkih atrakcija i klasično ugostiteljstvo. Novi trendovi kreiranja svih mogućih oblika turizma ne znači da smo promijenili naše temeljno viđenje turizma. Oni su samo daljna segmentacija koja često gleda na ljude kao isključive proizvođače i potrošače određenog turističkog proizvoda ili iskustva.
Na osnovu širokog istraživanja mnogih znanstvenih područja novu paradigmu turizma možemo nazvati transmodernom, odnosno transformativnim turizmom.
Jedan od ključnih aspekata nove turističke paradigme je dati turistu ono što on želi, kao i rad na robusnim, otpornim i partnerskim zajednicama/destinacijama koje uče i rade zajedno u privlačenju gostiju, a onda kad gosti stignu pokazuju tu lokalnu povezanost i poštovanje prema gostu i njegovim potrebama i željama, koje se onda i odražava u kvaliteti usluge, što se uvijek vrati višestruko. Takve zajednice naravno ne mogu nastati preko noći, bez povjerenja i uzajamnog djelovanja, za što treba postaviti strukture i procese koje donose i potiču dosljednost, stabilnost i uzajamno djelovanje.
Tu često pomažu DMO (Destination Management Organisations), ali pod uvjetom da ne postanu institucije koje su pod političkim utjecajem i čije je djelovanje ograničeno na puki marketing. U suprotnosti s tim, one trebaju djelovati kao partnersko tijelo između javnog, privatnog i civilnog sektora gdje se konsistentno i predano radi na suradnji svih turista. Vrlo je važna kontinuirana edukacija svih žitelja o javnim troškovima i negativnim utjecajima koje nam neodgovorni i neosviješteni turizam donosi.
Novi Zeland je tu dobar primjer. U uskoj suradnji s ostalim sektorskim ministarstvima, Novi Zeland provodi kontinuiranu strategiju održivog turizma još od početka 1990ih. Kao rezultat ovih koordiniranih aktivnosti, Novi Zeland je u samo jednom desetljeću postao jedna od top 10 svjetskih destinacija za cjelogodišnji ekoturizam.
Iako Dalmacija ima niz lokacija i mjesta koja naturisti i gay turisti doživljavaju otvorenim i prijateljskim, ta vrsta turizma ne razvija se ciljano i svako takvo mjesto uglavnom se samo isprofiliralo kao gay-friendly lokacija, potvrdjuju i u Ministarstvu turizma.
Unatoč uvjeravanjima turističkih djelatnika da su u Dalmaciji svi gosti jednaki i dobrodošli nedavni referendum o braku kao i nasilno zatvaranje nekih nudističkih plaža, swingerskih i gay plaža, kao i maltretiranje naturista i gay turista na istima, baca sjenu i sumnju u deklariranu ravnopravnost. Šalje poruku da je Dalmacija destinacija u kojoj nisu svi jednaki, te sva manje swingera, naturista i gay turista dolaze u Dalmaciju. Iznimke su rijetki cruiseri s takvim gostima.
Dalmacija, a ni Republika Hrvatska u cjelini ne čine ništa kako bi tu klijentelu duboka džepa privukli, te na taj način postala jedna od rijetkih turističkih destinacija na kojima su dobrodošli. Dok Portugal, Španjolska i Grčka ulažu znatna sredstva za privlačenje isključivo tih gostiju na svoja specifična odredišta (Mikonos, Santorini, Barcelona, Sisimbra i sl.), dotle Dalmacija zanemaruje činjenicu da je naturizam i gay turizam specifična grana osvještenog turizma budućnosti.
Bez promjene mentaliteta stanovnika Dalmacije ne možemo očekivati daljnje povećanje obima turističkog prometa, povećanje kvalitete usluge ili produljenje turističke sezone. Stav lokalnog stanovništva koji se često zasniva na otporu prema promjenama i inovacijama, a na otočnom djelu i otporu prema produljenju sezone, pa sumnjičavosti i nedostatku kulturne suradnje i partnerstva, gdje se onda često profit zasniva na povećanju cijena (radije no na inovacijama) što često čini cijene usluga u sezoni previsokima. Prema indeksu globalne konkurentnosti destinacija svijeta u kategoriji cjenovne konkurentnosti dalmatinski turizam nalazi se na 239 mjestu od ukupno 240 destinacija što su poražavajuće brojke. Stoga ni ne čudi što se turisti sve više okreću drugim destinacijama Mediterana koji su naši direktni konkurenti, a nude vrlo sličan turistički proizvod po znatno pristupačnijim cijenama.
Комментарии