Ono što DDF smatra neophodnim je sveobuhvatna javna rasprava i pronalaženje rješenja koja bi trebala da unaprediti položaj djece i adolescenata
Nijedna reforma ne može pratiti rapidne promjene koje je digitalna revolucija donijela. U eri za koju govore da će obrisati dvije trećine postojećih radnih mjesta, Dalmacija se suočava s istim izazovima kao i druge zemlje koji se mogu podvesti pod jedno pitanje: Kako pripremiti djecu za budućnost koja je stigla?
Ne postoji reforma obrazovanja koja će efikasno odgovoriti na zahtjeve tržišta koje se tako brzo mijenja. Već tijekom posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća međunarodne organizacije, poput UNESCOa, UNICEFa, i brojnih drugih, započele su procese koji su na globalnom nivou otvorili brojne debate. „Kakvo nam obrazovanje treba i u kakvom društvu“ XXI. stoljeća želimo živjeti?", bilo je suštinsko pitanje na koje je rijetko koja država dala kompletan odgovor.
U međuvremenu, brojne generacije završavale su obrazovni proces raspolažući vještinama koje su bile neadekvatne, zastarjele i prevaziđene zahtjevima tržišta.
Dakle, nije se uspjelo u pripremi učenike za njihove buduće ekonomske uloge u društvu.
Opet, obrazovanje kao najznačajniji puls svake zajednice i društva ne bi se trebalo svoditi samo na utilitarnu vrijednost. Ono u svojoj cjelovitosti, to dalje znači, u svom obrazovno-odgojnom kontekstu, djecu treba pripremiti za mnogo komplesnije uloge kakve ih očekuju. Oni su budući znanstvenici, rukovoditelji, roditelji, pedagozi. Jednom rječju, stupovi obitelji i društva.
Tako su se škole našle na raskršću kao ključna mjesta u kojima se obavlja priprema učenika za život poslije. Međutim, one nisu jedini akter u ovako važnom procesu.
Naprotiv!
Društvo u cjelini je na ispitu. To, kako vidimo sebe kao zajednicu i na koji način želimo sudjelovati u pripremi budućnosti, najvažnija su pitanja na koja ne smijemo dati polovičan, ili, ne daj bože, loš odgovor.
Zato nam je potrebna, iznad svega, najšira moguća javna rasprava koja bi uključila: učenike, jer oni su najvažniji u odgojno-obrazovnom procesu i neophodno je čuti što je to što njima treba i na koji način tijekom procesa edukacije; roditelje, koji su posebno (ali ne i jedino) odgovorni za budućnost svoje djece; učitelje i profesore, čija je uloga posebno važna i vrlo osjetljiva jer se u njihove ruke s punim povjerenjem predaju djeca od svojih najranijih godina; kao i sve ostale bitne aktere u društvu koji takođe trebaju preuzeti odgovornost skoro podjednako kakvu imaju roditelji i nastavnici.
Najmlađi, u periodima kada se osobnost formira, trebaju rasti u zdravom društvu.
Što to znači?
Ukoliko se detektiralo da „škole XXI stoljeća“ učenike trebaju učiti kritičkom promišljanju, uspješnom rješavanju problema i suradnji, onda društvo treba pružiti model u kojem će sustav vrijednosti biti osnova. Promoviranje vrjednosnog sustava koji bi trebao poduprijeti izgradnju identiteta i stvoriti prostor za zdravu i efikasnu utakmicu u kojoj će najbolji biti primjer i uzor.
Gdje smo danas?
UNICEF je u prosincu 2019. godine objavio „Analizu situacije djece i adolescenata u Republici Hrvatskoj“. Kroz pregled osnovnih informacija o državi, pravima djeteta, životu djece u prvom desetljeću djetinjstva i adolescenciji u RH, poprilično precizna mjerenja ukazala su na sve ono što smo opisno i znali:
„Usljed teških ekonomskih uvjeta, mnoga domaćinstva u RH, posebn na području dalmatinskih županija se nalaze ispod ruba egzistencije, imajući u vidu da je za prosječnu potrošačku košaricu potrebno izdvojiti 2,44 prosječne mjesečne plaće. Razumijevanje dinamike siromaštva u tom području ima suštinski značaj za razumijevanje položaja djece, jer ono predstavlja jedan od ključnih strukturnih uzroka uskraćivanja dječijih prava,“ između ostalog, navodi se u Analizi.
Ne može se reći da se ne radi na pronalaženju sustavnih rješenja kroz razna socijalna i druga davanja. Međutim, jesu li ona sveobuhvatna i dobro planirana? Obzirom na reakciju rodilja i majki, takođe, moramo istaknuti da svako sustavno rješenje mora proći ozbiljnu i najširu moguću raspravu.
Imamo sjajne pedagoge, pravnike, sociologe, učitelje, profesore…konačno djecu i njihove roditelje. Sve njih moramo uključiti u procese donošenja ovih rješenja i odluka. Te rasprave moraju biti javne i dostupne apsolutno svima. Samo tako će oni koji donose odluke moći vidjeti problem i osigurati najbolje moguće rješenje.
Ovo je, tek, jedan od mnogih problema. Ali je u osnovi uživanja svih prava djeteta. Nemamo prostora dotaknuti brojne izazove sa kojima se naše društvo susreće poput nasilja u školama, statuse i potrebe djece s posebnim potrebama, i brojne druge.
Posebno je važno istaći da je izgradnja identiteta od velikog značaja. Stoga je prilagođavanje nastavnih programa potrebama djece koja pripadaju najvećem postotku populacije u Dalmaciji, a većina se prvo izjašnjavaju kao Dalmatinci, pa tek onda Hrvati, od izuzetne važnosti.
Podjednako je bitno osigurati iste sadržaje djeci koja dolaze iz obitelji nacionalnih manjina, uključujući i odavno nepriznatu dalmatsku nacionalnost. Uvažavajući pritom sve različitosti koje čine posebnim pripadnike drugih naroda koji žive na teritoriju Dalmacije, jer su njeni državljani.
I, ukoliko bi se u jednoj rečenici moglo zaključiti: ono što DDF smatra neophodnim je sveobuhvatna javna rasprava i pronalaženje proračunskih rješenja koja bi trebala unaprijediti položaj djece i adolescenata.
Za početak.
Comments