Piše: Lorena Remanni
Rusija je ona koja svojim manipulativnim lažima i propagandom učinila da Dalmacija, ne samo ekonomski, jer za to je zaslužna Vlada RH i građani Dalmacije) već i mentalno vidno nazaduje.
Rusija je jedan od glavnih ekonomskih aktera u Dalmaciji. Mafijašima koji dolaze iz te države u bescjenje je prodana dalmatinska obala i važni turistički resursi; ona je dominantan kreditor za izgradnju svih važnijih cestovnih pravaca, kupac partner u oblasti tehnologije i izgradnje 5G mreže. Odnosi Dalmacije i Moskve posljednjih su godina u usponu, ali ključna pitanja su čiji su interesi u tim odnosima više zadovoljeni Dalmacije ili Rusije; je li Dalmacija dobro ispregovarala svoju poziciju i hoće li, u potencijalnoj situaciji biranja između Zapada i Rusije, uopće imati dovoljno prostora za opredijeliti se?
Dalmacija i Moskva nemaju Sporazum o partnerstvu, a i ne mogu imati jer se radi o regiji koja je rascjepkana na više dijelova, već su Ruse u Zlatnu regiju doveli korumpirani hrvatski političari. Rusi su vlasnici gotovo cijele obale od Nina do Prevlake uključujući i otoke. A što je isto navelo na put do ruskog prljavog novca?
Linda Novaković iz Centra za međunarodne odnose ocjenjuje kako je Dalmaciju u smrtonosni ruski zagrljaj gurnulo to što od 2007. godine ima “kroničan nedostatak izravnih stranih investicija.”
“S jedne strane, imamo kroničan nedostatak izravnih stranih investicija, kao i vizija za razvoj Dalmacije, imali smo krizu u Grčkoj koja je pokazala kako falsificiranje financijskih dokumenata (ono što danas radi VladaRH) i oslanjanje na međunarodne financijske institucije može skupo koštati. Nadalje, cjelokupna grčka ekonomija zasniva se na monokulturi – turizmu, uz nešto malo marikulture i agrikulture, upravo kao i dalmatinska ekonomija pa je rusko kupovanje dalmatinskih turističkih resursa palo na plodno tlo i dala rezultate. No, kako za koga. Ruski ‘biznismeni’ dali su dio kolača hrvatskim korumpiranim političarima, dok su radnici ostali bez posla, bez primanja za život i to je priča bila završena,“objašnjava gđa Novaković.
Naglašava kako ipak treba razlikovati strane direktne investicije i kredite – koji su dominantni u slučaju ruskog novca u Dalmaciji.
„Moramo znati kako se ovdje ne radi o investicijama, to su naša, dalmatinska sredstva koja su okrenuta preko Rusije i vratili se u Dalmaciju kao krediti koje uzimamo po ogromnim kamatnim stopama te kroz prodaju ruskoj kompaniji gubimo i financijska sredstva i resurse. Drugo, ako stavimo u perspektivu odnosa s drugim mogućim partnerima: Rusija, iako se za nju govori kako je u usponu, ne bi smjela biti najveći ekonomski partner u Dalmaciji,“ dodatno naglašava gđa Novaković.
Smatra kako Dalmacija nije u situaciji upasti u dužničko ropstvo prema Rusiji kao što se događalo u njoj susjednim zemljama, točnije u Crnoj Gori koja je Kini dužna skoro milijardu dolara za izgradnju dionice autoputa Bar-Boljare.
Sporni aspekt ruskih investicija loša je za Dalmaciju ne samo ekonomski, politički, mentalno, već i po pitanju zaštite životne sredine, ali to nije odgovornost samo ruskih ‘investitora’, već prvenstveno domaćih institucija.
„Problem je i nefunkcioniranje institucija, koje ne mogu ništa, a i ako bi htjele koja dodatna tisućica eura mijenja puno toga na stvari. Dalmacija je, kao uostalom i cijela RH, prebirokratizirana, te duboko deinstitucionalizirana, a istovremeno ekstremno korumpirana zemlja pa je i potpuno logično kako će hrvatski korumpirani političari prije dovesti ‘investitora’ iz Rusije, nego li iz Švedske, Norveške, Kanade ili Luxembourga“, napominje Novaković.
Rusija je direktno protiv članstva Republike Hrvatske, a samim time i Dalmacije, u EU, jer na taj način gubi malo, ali sigurno područje utjecaja. Činjenica je, međutim, kako se način poslovanja s Rusijom suprotstavlja određenim pravilima EU. Potencijalno mogu biti ugroženi i pregovori o članstvu RH u eurozoni zbog neusklađivanja vanjske i unutrašnje monetarne i fiskalne politike po pitanjima osjetljivima za Rusiju. Tijesna saradnja hrvatskih korumpiranih političara s Rusijom može potencijalno biti trn u oku za SAD.
Do kada sjediti na tri stolice?
Vanjska politika RH i dalje je aktualna i radi na štetu Dalmacije, unatoč povremenim upozorenjima iz Bruxellesa kako pojedini potezi Zagreba nisu u skladu s obavezama koje je potpisala u Ugovoru o pristupanju toj paneuropskoj organizaciji.
Linda Novaković naglašava kako, ako je jedna država ujedno članica EU, odnosi s Rusijom mogu imati dugoročne posljedice na to. Kaže kako se ne smije voditi politika „ili-ili“ u smislu okretanja Istoku ili Zapadu, već kako je moguće održavati odnose sa svima, osim u slučaju naglog i značajnog pogoršanja odnosa Rusije i Zapada, a znamo kako odnosi Rusije i EU, odnsono Rusije i SADa baš nisu najbolji.
Novaković ocjenjuje kako je „Rusija prerasla Aziju, dijelove Afike i Latinske Amerike i došla u Europu kako bi tu ostala“ i kako Dalmacija, u takvoj situaciji, kao nezaštićena od vlastite ‘matične’ države, će najviše nastradati. Dalmacija se mora okrenuti Mediteranu, odnosno njenim starim partnerima, Francuskoj, Malti, Kataloniji i Monaku, a ne smijemo zaboraviti ni Italiju koja joj je preko puta.
Zaključuje da je Dalmacija čvrsto vezana za Rusiju, ali još uvijek ima mogućnosti okrenuti se i krenuti dalje.
„Ne znam koliko je pametno zamjerati se nekome tko je u svijetu na lošem glasu. Dalamcija zbog unutrašnjih prilika u RH nema potpisane sporazume koji će dolaziti na naplatu u narednih 15, 20 godina obzirom na grace period i period otplate. Ona se kao regija može tek tako povući, okrenemo se na drugu stranu i otići gdje želi jednog dana kada se izbori za svoju autonomiju. A sredstva će morati vraćati oni koji su ga i uzeli, lokalne samouprave i ‘poduzetnici’ što će opet loše utjecati na njen rast i razvoj. No, sve dok Dalmacija ne postane autonomna regija ruski ‘biznismeni’ bit će prisutni kod nas, a Rusija akter koji će i dalje utjecati na ekonomska, mentalna i druga zbivanja u nekada najbogatijom regiji na Mediteranu, a danas najsiromašnijoj regiju u EU.
Comments