Ono što članovi Inicijative DDF već dugo govore danas je dobilo potvrdu u vidu izvješća Europskog sindikalnog institua.
Naime, Republika Hrvatska je jedina među novim članicama Europske Unije u kojoj se plaće nisu vratile na razinu prije ekonomske krize krajem prošlog i početkom ovog desetljeća. Dok su u Bugarskoj plaće od ekonomske krize krajem prošlog i početkom ovog desetljeća narasle za čak 54,5 posto, u Rumunjskoj za 30 posto, u Poljskoj za 15,3 posto, a u Češkoj za 11 posto, Republika Hrvatska je jedina nova zemlja članica Europske Unije u kojoj ne samo da nisu narasle, nego se čak nisu niti vratile na razinu prije te krize. Za razliku od Dalmacije, plaće su djelomično rasle u Slavoniji, Hrvatskoj, Primorsko-goranskoj regiji i Istri.
Iako primarni razlog iseljavanja iz Dalmacije nisu samo gospodarski i socijalni odnosi, već ogroman utjecaj crkve na politiku, gospodarska kretanja i ekonomiju te gaženje ljudskih prava i sloboda, izvješće ESI-ja jasno govori kako je jedan od razloga iseljavanja ipak niske plaće, a a tu su i nesigurni oblici rada, zatim zlostavljanje radnika.
Situacija u Dalmaciji je najalarmantnija. Regija koja se do 30. Svibnja 1990. Ponosila s najvišim plaćama u Jugoslaviji, sada je regija s najnižim plaćama i s najvišim postotkom iseljavanja.
Dok su u Bugarskoj plaće od 2015. na ovamo narasle za čak 55%, u Rumunjskoj za 30%, u Poljskoj za 15%, Slovačkoj i Sloveniji za 12%, a u Češkoj za 11$%, u RH plaće su stagnirale, a u Dalmaciji još dodatno padale. Podsjetimo plaće su rasle i u državama koje nisu članice EU. Pa su tako u Moldovi plaće rasle za 35%, Albaniji 25%, Gruziji 22%, Ukrajini 18%, Albaniji 15%...
Prema najnovijim procjenama, Repubika Hrvatska nakon 28 godina kapitalizma ima 11 multimilijunaša težih od 100 milijuna eura, a onih čija se bogatstvo mjeri od 10 milijuna do 100 milijuna eura - oko 590. Istovremeno u Dalmaciji nema niti jednog multimilijunaša, a onih čije se bogatstvo mjeri od 10 do 100 milijuna € ima 50ak. Zanimljivo, nitko od njih nije porijeklom iz Dalmacije. Njih 35 porijeklom je iz Hercegovine, a 15 ih je iz Slavonije, a dvoje iz Zagreba.
U situaciji kada prosječni dalmatinski radnik ne može proživjeti od jedne prosječne plaće, a kamoli od minimalca, koja je najčešća plaća u Dalmaciji, DDF nudi rješenje koje je moguće provesti. Osim regionalizacije i decentralizacije, kao glavnog cilja njihovog programa, DDF predlaže i podizanje privrede na noge. A da bi se to učinilo država treba izvršiti fiskalnu decentralizaciju, gdje će regionalne i lokalne porezne uprave smanjiti preze i ostale namete, pogotovo one za plaće. No, to neće dovesti do rješenja problema. Uz to treba regionalizirati sve tvrtke i prekinuti neoliberalni model kapanja prema dolje, te radikalan ekonomski zaokret i potpuna promjena ekonomske politike iz neoliberalne u socijaldemokratku, odnosno od one koji služi pojedincima u onu koja služi društvu.
Još jedna bitna stvar je i ta da banke moraju biti u vlasništvu regije, odnosno lokalne samouprave i treba pomagati razvoj regije, odnosno lokalne samouprave. Na taj način bi se lakše ostvario gospodarski razvoj određenog kraja, te bi se koliko-toliko suporio odlazak ljudi iz Dalmacije u treće zemlje.
Comments