piše: Jelena Rogoz
Već duže vrijeme nameče se pitanje: "Kako smo uništili mlade generacije?" Istraživanje „Interakcija o političkoj i društvenoj pismenosti maturanata“, koje je provela neovisna agencija CCO iz Splita, dovelo je do mnogih poražavajućih podataka.
Od njih je možda najalarmantniji onaj koji se odnosi na mržnju prema drugim narodima. Istraživanje pokazalo kako maturanti u Dalmaciji najveću netrpeljivost ispoljavaju prema Srbima - 75%, Dalmatinima/Dalmatincima - 65%, Židovima - 60%, Albancima - 55% i prema Romima - 50%. Mladi građani Dalmacije, netrpeljivost ispoljavaju i prema pripadnicima drugih vjerskih konfesija, ljudima druge boje kože, pripadnicima LGBTIQ+ populacije i ženama.
Istraživanje je izvršeno u svibnju, ali nisam primijetila kako se neko od javnih dužnosnika, nadležnih institucija, političara ili stranaka javno oglasio i pokušao svojim stavom uvidjeti istraživanje i, samim tim, ukazati na problem. Jedino tko je javno progovorio o ovoj temi bila je inicijativa DDF.
Znači li to kako je možda poželjnije šutjeti o tome da je dobar dio mlade populacije u ovoj regiji prihvatio neofašizam kao normalan obrazac razmišljanja i ponašanja? Pitanje je, zapravo, koliko je ovo društvo radilo na tome kako bi mržnja prestala biti normalna, očekivana i svakodnevna pojava u životu jedne mlade osobe iz Dalmaciji.
Kako je moguće da Dalmacija koja je svojim većim dijelom, kroz Republiku Hrvatsku, dio Europske Unije, a da istraživanje javnom mnijenja maturanata dovede do podatka koji kazuje kako ne žele profesora druge nacionalnosti ili pripadnika LGBTIQ+ zajednice? Najalarmantnije od svega je to što su miješani brakovi tema prema kojoj maturanti imaju najveći otpor. Istina, istraživanje je pokazalo da je netrpeljivost prema osobama druge nacionalnosti najmanje izražena u većim sredinama, ali kako smo došli do toga da u 2021. godini brak između osoba različite nacionalnosti ili različitih vjerskih zajednica predstavljaju tabu temu?
Još je više poražavajuće što manje od 60% maturanata zna što je Ustav, a manje od 20% ih zna koji koji ga akteri i kako mogu promijeniti. Znaju koja stranka ima najviše zastupnika u Saboru, a 76% njih ne zna što je trodioba vlasti, pokazuju to rezultati istraživanja o političkoj pismenosti učenika i učenika završnih razreda srednjih škola.
Više od 60% maturanata vjeruje da je pobjeda ostvarena u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu, a na tom tragu, 37% ih smatra da Republika Hrvatska nije izvršila agresiju na BiH, a 100% njih misli kako je Republika Srbija izvršila agresiju na RH. Da se hrvatskim braniteljima trebaju ispuniti apsolutno svi njihovi zahtjevi, smatra 40% učenika, dok Hrvate kao najveće žrtve ratova devedesetih vidi svaki drugi ispitanik.
Više od 60% ispitanika Stjepana Mesića i Ivicu Račana vide kao izdajnike RH, za oca domovine uzimaju Franju Tuđmana - njih 57%, a da je Ante Gotovina pozitivan lik smatra 52% dalmatinskih maturanata.
Kada je riječ o Drugom svjetskom ratu, samo trećina učenika pobjedu u antifašističkoj borbi smatra temeljem državne suverenosti RH, no treba reći da je svaki drugi ispitanik neodlučan po tom pitanju.
Nešto manje od trećine učenika smatra NDH fašističkom tvorevinom, a njih više od polovice je neodlučno ili se ne želi opredijeliti po tom pitanju. A po pitanju karaktera SFRJ, više od polovice ispitanika smatra da je ona bila komunistička diktatura. S druge strane, svaki drugi učenik vidi tu istu SFRJ kao politički moćniju i neovisniju od volje velikih sila u odnosu na današnju Republiku Hrvatsku.
60% ispitanika ne zna za Dalmaciju iako žive u njoj, a njih 100% ne zna da je Dalmacija imala punu autonomiju sve do 1921. kada je ušla u sastav Kraljevine SHS. Sukladno tome, nitko od ispitanika nije znao kako je Zadar bio glavni grad Dalmacije. Njih 17% čulo je za dalmatski jezik, no svi su mislili kako je to arhaični izraz za čakavštinu. Nitko nije znao da je jezik zabranjen banskim dekretom Banovine Hrvatske 1939. godine. Sukladno tome, nitko od ispitanika nije znao kako izgledaju državni simboli Dalmacije.
I 50 godina nakon što je psihijatrijska i psihološka struka u Republici Hrvatskoj izbacila homoseksualnost s liste psihičkih i drugih sličnih bolesti, zamjetan postotak ispitanika smatra kako je ta vrsta seksualne orijentacije neka vrsta psihičkog poremećaja ili psihičke bolesti, njih čak 30%. Sličan postotak smatra da bi im trebalo zabraniti javne istupe kako ne bi loše utjecala na mlade. Velik postotak mladih, njih 35% smatra kako bi trebalo izražavanje homoseksualne orijentacije zadržati isključivo u privatnoj sferi, 10% misli da im se treba zabraniti rad s djecom, a stav gdje se učenici najviše razmimoilaze vidimo kod pitanja posvajanja djece, što podržava 20% dalmatinskih učenika završnih razreda, dok 40% njih ne.
Nikako nije jasno kako je moguće da ovakvi podaci tako lako padnu u zaborav nakon nekoliko senzacionalističkih naslova i dvije polusatne emisije na režimskim televizijama u kojima nitko ne nudi nikakav odgovor na to kako će se situacija koju bilježi ova hororična statistika – promijeniti. Zar postoji bilo koji problem u Dalmaciji koji je važniji od ovog? Ovo je uz nezaposlenost, siromaštvo, beskuništvo, masovno iseljavanje i lažne vijesti regionalni problem broj jedan. Dalmatinska mladost koja je rasla i raste u vrijeme apsolutne krize svih moralnih i intelektualnih vrijednosti danas se nalazi na korak od otvorenog ispoljavanja nasilja iz mržnje.
Način na koji se dužnosnici ne/bave ovim problemom zabrinjavajući je. Način na koji su se političari bavili temom Slavonije, a koja je godinama sramno prodavana kao najvažnija tema širokim masama vjerojatno je samo dodatno pripremila teren za ovakvu statistiku. Sjetimo se samo izjave predsjednika Milanovia iz kako se ne bi rukovao s nekim tko je autonomaš. Zar je pružiti ruku čovjeku loša gesta? Gospodin Milanović bi trebao znati kako je lijepo svojim postupkom dati pozitivan primjer drugima. To je samo jedan u nizu spretno promišljenih istupa domaćih političara kojima ostavlja trag na mentalnoj slici stanovništva, pogotovo kod mlađe populacije.
U Dalmaciji 2021. godine, svaki četvrti maturant protivi se kontaktu sa drugim narodima, dok se svaki drugi protivi odnosu sa Srbima, Dalmatinima/Dalmatincima, Židovima, Albancima ili Romima. Znaju li ti mladi ljudi koliko je Srba živjelo u Republici Hrvatskoj prije rata? Znaju li kako veliki broj mladih Albanaca prihvatili Dalmaciju i Republiku Hrvatsku kao svoju novu domovinu? Znaju li da su upravo pripadnici romske populacije autori najslušanijih pjesama uz koje se ovih dana vesele na proslavama povodom kraja srednjoškolskog obrazovanja? Znaju li da je Dalmacija njihova originalna domovina, domovina njihovih majki i očeva? Izgleda kako ne znaju, a krivica je na njihovim roditeljima, obrazovnom sustavu, društvu, crkvi i državnom rukovodstvu, spisak bi nažalost bio predug, koje mlade ljude filuju lažnim informacijama te ih drži u lažima i zabludama. Ukoliko znaju, pa i pored toga smatraju da je normalno ne družiti se s Albancem, Romom, Srbinom ili pripadnikom LGBT populacije, onda je tek to poražavajuće, a proces izliječenja mladosti bit će dug i mukotrpan. Najgore od svega, što će oni svoju djecu zadojiti istom tom bolešću mržnje i laži.
Kada već roditelji, institucije, društvo i država nisu uspjeli biti dobar jmladima i skrenuti im pažnju s mržnje, predrasuda i stereotipa, možda će pozitivni primjeri među njihovim vršnjacima učiniti ih boljim ljudima.
Comments