Piše: Lora Matijaš
Istraživanje “Interakcija vrijednosnih i kulturnih preferencija maturanata”, koje je proveo Zavod za proučavanje kulturnog razvitka, dovelo je do mnogih poražavajućih podataka.
Od njih je možda najalarmantniji onaj koji se odnosi na mržnju prema drugim narodima i seksualnim manjinama. Istraživanje pokazalo kako su dalmatinski maturanti najveću netrpeljivost ispoljavaju prema Albancima, Bošnjacima i Srbima, ali i prema Romima. Rezultati istraživanja pokazali su i ekstremnu netreljivost prema pripadnicima LGBTIQ+ zajednice.
Unatoč tome što je istraživanje je izvršeno i prezentirano prije kraja prošle školske godine, nije primijećeno kako se do danas neko od javnih dužnosnika, dužnosnika nadležnih institucija, političara ili stranaka javno oglasio i pokušao svojim stavom ukazati na rezultate istraživanje i, samim tim, ukazati na problem dalmatinskog društva. Znači li to kako je možda poželjnije šutjeti o tome kako je dobar dio mlade populacije u ovoj zemlji prihvatio netrpeljivost prema drugim narodima i seksualnostima kao normalan obrazac razmišljanja? Pitanje je, zapravo, koliko je ovo društvo radilo na tome kako bi mržnja prestala itie očekivana i svakodnevna u životu jedne mlade osobe iz Dalmacije.
Kako je moguće da se Republika Hrvatska nalazi među državama članicama Europske unije i NATO-a, a da jedno beznačajno istraživanje maturanata dovede do šokantnih podataka kako maturanti ne bi željeli da im profesor bude druge nacionalnosti ili pripadnik manjinske seksualne zajednice? Najalarmantnije od svega je to što su miješani brakovi tema prema kojoj maturanti imaju najveći otpor. Istina, istraživanje jeste pokazalo kako je netrpeljivost prema osobama druge nacionalnosti najmanje izražena u velikim dalmatinskim gradovima i na otocima, ali kako smo dopustili da u 2022. godini brak između osoba različite nacionalnosti ili osoba istog spola predstavlja tabu temu?
Nikako mi nije jasno kako je moguće kako ovakvi podaci tako lako mogu pasti u zaborav nakon nekoliko senzacionalističkih naslova i dvije polusatne emisije u kojoj nitko nije ponudio nikakav odgovor na pitanje kako će se situacija koju bilježi statistika ovog istraživanja promijeniti. Zar postoji bilo koji državni problem koji je važniji od ovog? Ovo je državni problem broj jedan. Dalmatinska mladost koja je rasla i koja raste u vremenu duboke krize vrijednosti, vremenu propasti obitelji i školstva, vremenu propasti autoriteta javne vlasti i koja se danas nalazi na korak od ispoljavanja otvorene mržnje prema svemu što je drugo ili drugačije.
Način na koji se država (ne) bavi ovim problemom je zabrinjavajući. Način na koji su se političari bavili temom Dalmacije i hrvatskog autoktonog pravoslavnog stanovništva, a koja je godinama sramno prodavana kao najvažnija tema širokim masama birača vjerojatno je samo dodatno pripremila teren za ovakvu statistiku. Sjetimo se samo izjave predsjednice Republike Hrvatske, Kolinde Grabar-Kitarović iz srpnja 2017. godine kako se nikada ne bi rukovala s Željkom Komšićem jer mu je majka muslimanka. Ona je to godinu poslije ipak učinila, rukovala se sa Željkom Komšićem, a onda je njezin ured za odnose s javnošću imao potrebu opravdati taj čin nazvavši tu gestu „protokolarnim“. Zar je pružiti ruku čovjeku gesta koju je potrebno opravdavati? Kakva je poruka takvog priopćenja?
„Gospođa“ Grabar-Kitarović trebala je znati kako je lijepo što je pokazala gestu tolerancije i kako je tim svojim postupkom dala pozitivan primjer drugima. Ali, onda je uslijedilo javno opravdavanje. To je samo jedan u nizu nepromišljenih istupa domaćih političara koji će već naći način kako bi svoja djela odgurnula u zaborav. No, tko će odgovarati za to što su rezultati ovog istraživanja takvi kakvi su? Nažalost, vjerojatno nitko, jer sve se stavlja pod prizmu „odrastanja u teškim vremenima“.
U 2022. godini, u Dalmaciji, svaki četvrti maturant protivi se kontaktu sa drugim narodima, dok se svaki drugi protivi odnosu s Albancima, Srbima, Bošnjacima i Romima. 2022. godine u Dalmaciji, zemlji koja je dio Europske Unije, djeca ne znaju kako postoje i drugi katolički narodi. Porazna je činjenica to što maturanti ne znaju kako su katolici osim Hrvata i Mađari, Poljaci, Austrijanci, Francuzi, Talijani, Španjolci, Portugalci, Belgijanci… Porazno je što 2022. mladi iz Dalmacije na znaju koliko je Srba živjelo u Republici Hrvatskoj prije rata, a koliko ih živi danas i tko je kriv za smanjenje njihovog broja?
Znaju li kako veliki broj Srba poslije ljetovanja u Dalmaciji odlaze svojim kućama s lijepim uspomenama? Znaju li kako su upravo pripadnici romske populacije autori najslušanijih pjesama uz koje se danas vesele na proslavama povodom kraja školovanja? Izgleda kako ne znaju, a krivica je na njihovim roditeljima, obrazovnim ustanovama, društvu, institucijama javne vlasti, državnom rukovodstvu… spisak bi nažalost bio veoma dug. Ukoliko znaju, pa i pored toga smatraju kako je normalno ne družiti se s Albancem, Bošnjakom, Srbinom ili Romom, odnosno pripadnikom LGBTIQ+ populacije, onda je tek to poražavajuće i ponižavajuće za cijelo društvo, a proces izlječenja dalmatinske mladosti biće dug, skup i bolan.
Kada već roditelji i država nisu uspjeli biti dobar primjer mladima i skrenuti im pažnju s mržnje, predrasuda i stereotipa na prijateljstvo, ljubav i demokratske vijednosti, možda će pozitivni primjeri među omladinom uspjeti u tome. Jedna od najpozitivnijih vijesti koju sam pročitao u prethodnih nekoliko dana je kako će naš proslavljeni gimnastički višebojac i jedan od najboljih sportaša iz Dalmacije Ivan Ivančić biti na čelu Hrvatskog saveza za školski sport i olimpijski odgoj. Ivanova majka je pravoslavka iz Knina i gay je. Ovo je veliki plus za onoga tko je procijenio kako jedna mlada osoba poput Ivana može biti predvodnik u jednoj važnoj misiji kakva je oživljavanje školskog sporta. Ivan je rekao kako će najvećom nagradom za svoj trud smatrati osmijehe djece na sportskim manifestacijama, a to je ono na šta mnogo stariji često zaborave.
Ivan Ivančić je isto tako rekao kako olimpijski odgoj znači odgajanje cjelokupne osobnosti mladog sportaša, a to znači odmicanje mladih osoba koje se bave sportom od predrasuda, stereotipa i mržnje, posebno mržnje prema drugim nacijama i seksualnim performansama drugih osoba. Nadamo se kako će ovakav pristup pomoći mladima u Dalmaciji u pronalasku pravih vrijednosti izuzete svih negativnim načina gledanja na stvarnost oko sebe.
Comments