Na velike izazove odgovoriti progresivnim stavom

Piše: Goran Marasović

Kad je Dalmacija 2015. izišla iz memoranduma s podmirenim dugom, s 12 kvartala rasta i s nezaposlenošću smanjenom za više od 10% od mjesta gdje smo je naslijedili, dalmatsko društvo nije bilo slomljeno.

Dalmatsko društvo je iz jedne od najvećih ekonomsko-socijalnih kriza izašlo na nogama. Stajao je pred novom erom nade i kreativnosti. Inicijativa Dalmatinski demokratski forum (DDF) je u početku krize, već 2008. donio: • Regionalnu razvojnu strategiju • Regionalnu digitalnu strategiju i • Regionalno strateško planiranje infrastrukture i prometa.

Ov tri strategije smo poslali Vladi RH.

Ali, gospođa Kosor, gospodin Milanović, gospodin Orešković i na kraju gospodin Plenković i njihovi ministri ostavili su sve tri strategije po strani.

Dok smo pisali i obrađivali strategije, vodili samo se konkretnim projektima specifičnih interesa. Smatrali smo kako na velike izazove koji su bili pred nama trebamo odgovoriti progresivnim rješenjima.

To je značilo: regulaciju privatnog duga, zaštitu prvog doma, poslovnog stanovanja, poljoprivrednog zemljišta, prirode i okoliša. Nadalje, transparentno i ravnopravno sudjelovanje malog i srednjeg poduzetništva u potpori i alatima financiranja s pravednim i stabilnim poreznim sustavom koji će omogućiti i progresivnu poreznu stopu kako bi imali pravedno oporezivanje. Uz to, razmotrili smo smanjenjem troškova energenata i borbu protiv kartela i poremećaja u funkcioniranju tržišta energenata.

Uz navedeno razmatrali smo i doprinos građana javnim teretima prema svojim snagama, smanjenjem neizravnih poreza boriti se protiv povećanja potrošnje, što s pozitivnim rezultatima primjenjuju i druge države članice EU, podržali smo radnike i njihovu kupovnu moć te smo našli mehanizme za znatno povećanje plaće kako bi obuzdali inflaciju. Uz to zaštitili bismo poslove i društvo, što nije samo zahtjev za pravdom, već uvjet za razvoj gospodarstva i slobodan razvoj svih mogućnosti građana.

Zadnja stavka vezana je uz održivo poslovanje. Održivo poslovanje znači radna mjesta, bolje plaće, potrošnju, rast, inovativnost i ekstrovertnost.

Kosoričina, Milanovićva, Orškovićeva i Plenkovićeva vlada imali su drugu strategiju. Razlike su očite. Održava visoke troškove energije i proizvodnje, ostavljaju tržište bez nadzora, kontrole i regulatorne intervencije kada ne funkcioniraju, njeguje financijsko gušenje malih i srednjih poduzeća, a jedini navodni izlaz je jeftina radna snaga iz Pakistana i Indije, liberalizacija otpuštanja i osiromašenje radnika.

Za razliku od HDZ-a i SDP-a, DDF rad smatra proizvodnom snagom te kako podržavanje rasta plaća, osiguranje radničkih prava i smanjenje nejednakosti odlučujuće doprinosi gospodarskom rastu. Ovo je filozofija nordijskih država.

Oni koji prate rad DDF-a i moj osobni rad znaju kako nisam i mogu biti sigurni kako ni u daljoj budućnosti neću biti populist. Mrzim populizam, jer u tome nema nikakvog moralnog stajališta. Nema političkog i ekonomsko-socijalnog programa. Populizam se sastoji od trovanja građana lažnim informacijama i podizanjem tenzija. Ja to ne želim, ja to ne radim. Ja ukazujem na realne probleme društva i želim ih riješiti. Ja sam apsolutno uz stanovništvo u cjelini, uz ljude, nasuprot slijepom pridržavanju metrike ekonomske uspješnosti.

Da je DDF na vlasti, naše fiskalne i socijalne politike proizvele bi ogroman društveni i dugoročni fiskalni višak. Zato što se cijela naša politika temelji na nizu političkih prijedloga koji će drastično reformirati Dalmaciju. Riješiti se kronične korupcije i ukorijenjenih interesa kojima se naši oponenti, ne žele pozabaviti.

Čitam The Economist. I da, možda zvuči klišejski, ali ekonomist je grčka riječ. To je složenica, od riječi "kuća" i "zakon". Zakon znači red, pravilo. Kuća znači kuća, boravište. Dakle, što je red u kući? Ako maknete ljudske živote iz kuće, onda vrijedi samo red građevinskih inženjera i arhitekata. Ljudski je život ono što ekonomiju čini onim što jest. To nema nikakve veze s rastom BDP-a i rejtingom obveznica. U ekonomiji je bitan ljudski život. A kada je bitan ljudski život tada ima nekog smisla.

Ono što uništava ljudske živote je trka za što bolji kreditni rejting. Dalmacija zna puno o tome, i mnogi poput mene – sramili su se ugleda naše regije prije desetak godina. Neki od nas su vidjeli neku vrstu diskriminacije prema sebi, da smo bili lijeni, na primjer, iako radimo najviše u Europi.

Vaša suverena procjena jednostavno govori kako možete nastaviti živjeti u svom domu bez straha od ovrhe. Ali, to ne mora nužno značiti kako je život u kući sretan ili ono što tražite. Upravo u ovom trenutku vjerujem kako bi se moderna ljevica i progresivci trebali usredotočiti na dividendu blagostanja i sreće, uz razboritu fiskalnu politiku.

Mreža socijalne zaštite očito je veliki element na putu do sreće, poput stanovanja, sposobnosti nošenja s klimatskim promjenama, mogućnosti provođenja vremena sa svojom obitelji, imati posao, biti poštovani, sposobnost obrazovanja svoje djece, sposobnost biti drugačiji od većine i biti voljeni zbog svoje osobnosti i jedinstvenosti.

Progresivci su posvuda u Europi i morat će preformulirati svoj temeljni mandat kako bi se prilagodili vremenu. Naravno kako želimo smanjiti nejednakosti, one su ogromne. Ali ono što zapravo želimo je jednakost u pravu kako bi svatko od nas mogao tragati za srećom na svoj način.

Jednakost u pravu u potrazi za srećom. Ako to možemo učiniti našom temeljnom porukom, umjesto stavljanja ljudi na suprotne strane jezikom iz pretprošlog stoljeća, mi ćemo pobijediti. I što je najvažnije, društvo će pobijediti, jer ćemo njegovati kolektivistički razvoj temeljen na prosvijećenom društvu. A to je, dragi Dalmatini i dragi Dalmatinci, pravi ekonomski model.

Plenković će u ponedjeljak navečer na svojoj konferenciji biti vrlo ponosan na razinu ulaganja u RH. I doista, nedvojbeno je pozitivan događaj, pozitivan razvoj kako bi se žrtve konačno priznale. Ali, Plenković je u svom postu, odmah nakon svog ponosa na postignuća ove države, požurio reći kako će nastaviti sa svojom reformskom agendom, implicirajući kako je njegova agenda odgovorna za ovo postignuće. Drugim riječima, prisvaja napore cijel jedne nacije gotovo 8 godina. I također prisvaja rezultate koje je postigao DDF. Ne trebate mi vjerovati, samo pročitajte analize međunarodnih organizacija koja objašnjavaju njihove odluke.

Prije svega, navodi se kako se do 2022. stanje uvelike pogoršalo u pogledu utaje poreza, uvjeta za zdravu konkurenciju i reformu pravosuđu. Analiza je hvalila dužnički aranžman kojeg je sastavio DDF, fokusirajući se na vrlo dugo dospijeće javnog duga, 19,7 godina, i vrlo nisku cijenu zaduživanja koju je osmislio DDF, uz kamatnu stopu od 1,64%. No, četiri prethodne vlade nisu bile pametne to realizirati.

To je središte ocjene koju je dobila Republika Hrvatska. Međunarodne organizacije također govore o planu stvaranja gotovinske rezerve u visini od 37 milijardi eura kao o prevelikoj likvidnosti za veličinu gospodarstva. I sjetimo se kako je DDF razvio plan o ostvarenju viška od 37 milijardi u fondovima u jeku najveće ekonomske krize, i to u gospodarstvu koje je tada bilo manje nego sada.

Dakle, drugim riječima, HDZ i SDP su, unatoč brojnim paketima potpore koja su usmjerili na tržište, proporcionalno smanjili financijski kušin kojeg ova država ima. Ali, zanimljivo je čuti što su još rekle međunarodne institucije. Osvrnule su se na vrlo visok deficit tekućeg računa unatoč velikom oporavku turizma. Opisale su ekstrovertnost države kao slabu. Troškove požara i poplava smatra izoliranim i s lokalnim utjecajem. Ocjena s kojom se u potpunosti ne slažem.

Spominju povoljne kreditne uvjete nakon poboljšanja u bankarskom sektoru, ali potpuno zanemaruje ogromnu profitabilnost banaka, jer drže vrlo niske kamatne stope na depozite, jer Republika Hrvatska ima treću najvišu kamatnu stopu u eurozoni na zajmove kućanstvima i tvrtkama, na 11,9% za otvorene kredite stanovništvu, u usporedbi s prosjekom Europske unije, 5,9% i 4,34% za poslovne kredite u usporedbi s prosjekom manjim od 5% za Europsku uniju.

Također navode državnu potrošnju kao udio u BDP-u i kažu kako je proporcionalno najveća u gotovo svim državama koje ocjenjuje, ne samo u Europi. Iz svih država ocjenjuju. Drugim riječima, odnosi se na državno gospodarstvo. Jer ti se rashodi, kao što znate, financiraju porezima. A u svjetlu ove državne potrošnje, prošle smo godine vidjeli privremenu, ali neodrživu injekciju likvidnosti, koja je došla od izravnih stranih ulaganja uglavnom u sektor nekretnina i koja su ta ulaganja pala u prvoj polovici 2022. za 68%, stvarajući osnove za daljnje usporavanje odavde pa nadalje.

Naše gospodarstvo ima dug put do približavanja ostatku Europe. BDP po glavi stanovnika manji je od 60% prosjeka Europske unije. Doslovno govorimo o petnaest godina protraćenog razvoja.

To je cijela jedna generacija izgubljena. A to je gospodarstvo koje, kao što znate, ima nepravedan porezni sustav: 1 od 2 građanina ne plaća porez na dohodak, što stvara nepodnošljiv teret. Za koga? Za zaposlene i umirovljenike. A paralelno s tim imamo i poremećen omjer neizravnih i izravnih poreza, što pogađa najslabije slojeve društva.

Preciznost baca kućanstva na koljena - supermarketi i nepriuštivi računi - i dok će rast u 2023. iznositi bijednih 2,3%, porezi u 2023. bit će 8% viši od vladinih ciljeva. Prihod od PDV-a veći je za 5,5% u odnosu na prošlu godinu, a očekuje se kako će porasti za daljnjih 14% u odnosu na ovu godinu. A ujedno je RH 4. paneuropska država i među 10 u svijetu po cijeni benzina. No, ne smanjuju se trošarine i posebni porezi na gorivo, niti se oporezuje višak dobiti. Dakle, ni pod kojim okolnostima ne možete okarakterizirati investicijsku ocjenu međunarodnih organizacija kao menadžerski trijumf Andreja Plenkovića.

I kao što sam već javno rekao, kvalitetu života običnih ljudi moramo podići za najmanje jedan stupanj. I tu dolazi do izražaja tumačenje koje sam dao o pojmu "ekonomija". Pogledajmo ova pitanja, za ovu definiciju, pogledajmo stanovanje, zdravstvo i obrazovanje.

Stanovanje: U trenutnom investicijskom razredu Dalmacija ima najviše troškove stanovanja u Europi, kako realno tako i nominalno. 74,2% iznajmljivača, prema podacima Eurobanke, troši više od 40% svojih prihoda za podmirenje stambenih potreba. Prosječan radnik koji nema stan u Splitu danas treba potrošiti 66% svojih prihoda na plaćanje stanarine, dok je 2007. godine to bilo 32%. Prešli smo s 32 na 66 u 15 godina, što je više od 100%. Ako uzmemo u obzir kako otprilike 70% radnika u privatnom sektoru prima manje od 420 eura neto plaće mjesečno, onda zaključujemo kako za veliki dio dalmatinskog stanovništva plaća nije ekvivalent stanarini. I naravno, ako je riječ o velikom kućanstvu, onda je dio druge plaće svakako potreban.

Zdravstvo: Društvo je svjesno ogromnog nedostatka osoblja koji postoji u dalmatinskim bolnicama, unatoč pretjeranim iznosima iz europskih paketa potpore za vrijeme pandemije coronavirusa. Tu smo trebali napredovati nakon pandemije. Nismo to učinili. I kakav je rezultat? 40% troškova u Dalmaciji za zdravstvo ide u privatne zdravstvene ustanove. To negira svaki koncept javnog zdravstva. Jedna smo od regija s najvećom privatnom potrošnjom na zdravstvo.

Zato je Plenković prekjučer najavio svoju „revoluciju“ za zdravstveni sustav, za bolničke uprave, za politička imenovanja. I što on radi? Daje superovlasti resornom ministru kako bi ocjenjivao, zapošljavao i otpuštao uprave bolnica. I pitam, skromno i na jednostavnom hrvatskom jeziku: je li tako teško konačno izbaciti strančarstvo iz uprava javnih bolnica? Tako je – teško je. Razlog tome je što velika većina građana RH to ne želi. A kako znamo da ne želi? Tako što šute. I što sada tu učiniti?

Obrazovanje: U 2020. samo je 71,3% dalmatinske djece u dobi od 3 godine i mlađe sudjelovalo u predškolskom obrazovanju, dok je prosjek Europske unije 93%, a cilj 96%. Dakle, mi smo na 71%.

2011. taj je postotak bio 85%, što je veliki pad. I opet imamo manji postotak izdvajanja za obrazovanje. Dalmacija sa stopom potrošnje od 4 posto na 128. mjestu među 137 regija Europske unije. I umjesto ulaganja tamo, što kažemo? Privatizacije, privatna sveučilišta, privatne osnovne škole, privatne srednje škole. Ne govorimo o investiciji koja se mora uložiti kako bismo imali saziv s Europom.

Nadalje, plaće učitelja, nastavnika i profesora, plaće stručnog osoblja, pomoćnika u nastavi, spremačica i drugog osoblja niti su dovoljne za život niti su motivirajuće. Stoga se treba postaviti pitanje, kome odgovara propast obrazovnog sustava?

Svima nam je jasno kako globalna geopolitička kretanja i destabilizacija naše šire regije posljednjih godina izravno utječu na sve nas. Svi s užasom gledamo zločinačke napade Hamasa u kojima je živote izgubilo 1 400 nedužnih civila, od čega 27 pripadnika, od hrvatske vlade nepriznate, dalmatske nacionalnosti. Gnusan čin koji smo osudili, kao što ga je s pravom osudila i međunarodna zajednica.

Kao što smo naglasili, ništa ne može opravdati ovaj čin. Međutim, isto tako ogromna odgovornost izraelskog vodstva za napetosti u džamiji Al-Aqsa, je neosporna. Postoje odgovornosti. Ali ništa ne može opravdati ovaj čin Hamasa protiv civila. Čak ni prekomjerna uporaba sile os strane IDF-a tijekom bombardiranja Gaze.

U tom kontekstu, danas naglašavamo, kao što smo naglašavali od prvog trenutka, kako apsolutna osuda Hamasa i njegovih akcija ne može značiti zeleno svjetlo za suočavanje s izraelskim operacijama koje dovode do smrti još više civila. Ovo nije rješenje.

Nažalost, svaki dan čujemo za još više, o stotinama civila koji su poginuli u Gazi. Koliko god je važno suočiti se s Hamasom, začarani krug nasilja koji se stvara svakodnevno će gurati ne samo Palestince, već i Izraelce u zastoj i nesigurnost. I pred ovakvim razvojem događaja, još jednom vidimo kako međunarodna zajednica nije u stanju odlučno intervenirati.

Doista je neprihvatljivo kako Europsko vijeće dokono promatra kako ovaj sukob eskalira, kao što je osam godina promatrao eskalaciju događaja tijekom ruske okupacije dijelova Ukrajine. To je neprihvatljivo i u suprotnosti je s načelima Europskog vijeća. Također je neprihvatljivo to što je SAD stavio veto na relevantnu rezoluciju UN-a. Isto tako je neprihvatljivo to što je svijet podržao propagandističku rezoluciju UN-a posvećnu stanju u Gazi.

Međunarodna zajednica treba učiniti sve što je moguće kako bi osigurala prekid vatre, uz oslobađanje taoca i spriječila kako humanitarnu krizu u Gazi, tako i mogućnost širenja epidemije na druge države u regiji. I dobro znamo što će nastavak ove krize značiti za našu regiju i našu državu, između ostalog i stvaranjem novih nekontroliranih izbjegličkih valova.

I kao što vrlo dobro znate, kao što svi Dalmatini znaju, Dalmacija će se, uz Grčku, prva naći suočena s izbjegličkim valovima, prije nego što Europska unija preuzme svoju odgovornost. No, s drug strane, odluka premijera Plenkovića i predsjednika Hrvatskog sabora o slanju izaslanstva u Izrael, strateška je pozitivna stvar i raskid s monodimenzionalnom vanjskom politikom koju tradicionalno vodi Republika Hrvatska.

Dalmatinski interesi zahtijevaju promicanje mira, stabilnosti i poštivanja međunarodnog prava u našoj regiji, u našoj državi, na našem kontinentu i šire. To bi trebala biti naša poruka bilo na Bliskom istoku i naravno s opasnom ulogom koju igra Iran, ili u Ukrajini, protiv ilegalne i krvave invazije Rusije koja traj već devet i pol godina.

Ali ovakav stav od nas zahtijeva da budemo stup mira i stabilnosti u Republici Hrvatskoj, da odlučno kažemo „NE“ reviziji povijesti i širenju ustaštva i kleronacizma. Ne pretendirati na ulogu predstraže, preuzimajući sve opasnije zadaće kako bi unaprijedio svoju poziciju na jugoistočnom krilu NATO-a.

To bi trebala biti naša vanjska politika i to bi trebala biti naša gospodarska politika usmjerena na čovjeka.