piše: dr. psych Nera Dvornik
U uglednom stručnom časopisu Journal of Personality and Social Psychology objavljena je 2012. studija koja je još jednom potvrdila istraživanja iz 1970. prema kojoj su najgrlatiji protivnici LGBT prava i LGBT osoba zapravo su i sami homoseksualci, koji si to odbijaju priznati.
Ponovljenu studiju zajednički su proveli stručnjaci sa Sveučilišta Rochester i Sveučilišta Essex u Velikoj Britaniji te Sveučilišta Santa u SAD-u, a zaključili su sljedeće: “Homofobija je najizraženija kod osoba s nepriznatom privlačnošću prema istom spolu te nešto manje kod osoba koje su odrasle s autoritarnim roditeljima koji su zabranjivali takve žudnje, a koja dovodi do raznih psihičkih smetnji kod homofobnih osoba.”
Psihološke studije potvrđuju vezu između homofobije i latentnu homoseksualnost
“Pojedinci koji se identificiraju kao heteroseksualni, ali u psihološkim testovima pokazuju snažnu privlačnost prema istom spolu osjećaju ugroženost od gay osoba jer ih podsjećaju na slične tendencije u sebi”, objasnila je Netta Weinstein, predavačica na Sveučilištu u Essexu i glavna autorica studije.
“U mnogim slučajevima to su ljudi koji ratuju sami sa sobom i okreću taj unutarnji sukob prema van”, dodao je koautor Richard Ryan, profesor psihologije sa Sveučilišta Rochester.
To, naravno, znači kako su gotovo svi homofobi latentni homoseksualci, i znači kako je to jedino znanstveno objašnjenja za nečijih anti-LGBT stavova. Psihijatar Božo Petrov i sociolog Nikola Grmoja, lideri profašističke stranke Most koji su ovih dana lansirali odvratnu homofobnu kampanju u javnosti, to bi sigurno trebali znati.
Od Freuda do danas
Austrijski neuropsihijatar i otac psihoanalize, Sigmund Freud već je krajem XIX. stoljeća došao do zaključka kako su homofobi zapravo latentni homoseksualci. Naime, Freud je istraživajući ljudsku psihu i ljudsku seksualnost došao do zaključka kako je 1/3 odrasle populacije heteroseksualna, 1/3 biseksualna, a 1/3 homoseksualna. No, pojavio se problem. Ako je 33% populacije gay, zašto je samo najmanji dio populacije vidljiv. Tada je krenuo s istraživanjem veće populacije onih koji su žestoko protiv homoseksualaca i došao do zaključka kako su svi homofobi zapravo latentni homoseksualci koji sebi ne žele priznati svoju seksualnost.
Dok je svijetom buktio II. sv. rat, američki biolog i seksolog Alfred Kinsey istraživao je seksualnost, prvo kod životinja a kasnije i kod ljudi. Kinsey je, istražujući ljudsku seksualnost došao do istog zaključka kako je 33% populacije gay, 33% biseksualno, a 33% heteroseksualno sve kroz njegovu ljestvicu od čiste heteroseksualnosti preko prijelaza do čiste homoseksualnosti. Kinseya su optuživali kako njegove stručne knjige vrve netočnim podacima jer se on, dok je vršio istraživanje za studiju družio isključivo s gay osobama. No, Kinsey te optužbe odbacuje moleći kritičare neka malo bolje pročitaju knjigu i dublje proniknu u brojke.
I njega je mučila činjenica kako mnogi muškarci imaju izrazito negativne stavove prema drugim muškarcima koji vole druge muškarce. Kinsey je došao do zaključka kako takvi muškarci sebi, iz samo njima znanih razloga, ne žele priznati da su i oni gay. Zanimljiva je činjenica kako se takvi muškarci često kreću u društvu visoko maskuliniziranih muškaraca, odlaze na sportska natjecanja koja odišu homoerotikom (nogomet, američki nogomet, rugby, košarka, baseball, hokej...), te često zalaze u barove koji su isto tako nabijeni testosteronima.
Početkom 1970. psihijatrijske, psihološke, psihoanalitičke i psihoterapeutske organizacije pod okriljem Svjetske zdravstvene organizacije krenuli su s programom istraživanja homoseksualnosti i homofobije, te je 1976. došli do zajedničkog zaključka kako homoseksualnost nije psihička ni bilo koja druga vrsta bolesti, ali homofobija jest. Studija iz 1976. otkrila je ono što je 70ak godina ranije otkrio sam Sigmund Freud - homofobi su osobe koji sami sebi ne žele ili ne mogu priznati vlastitu homoseksualnost.
U tom istraživanju sudjelovali su i psihijatri i psiholozi te klinike i institucije koje se bave mentalnim zdravljem iz Republike Hrvatske te su njihova zapažanja potpuno ista kao i zapažanja njihovih kolega u drugim dijelovima svijeta.
Zaključcima organizacija u sastavu Svjetske zdravstvene organizacije, UN dali su preporuku svojim državama članicama da provedu dekriminalizaciju homoseksualnosti kada se za to steknu uvjeti, te da prestanu sa psihijatrijskim i bilo kojim drugim liječenjem homoseksualnosti, ali da krenu s liječenjem homofobije.
Danas se homoseksualnost istražuje na biokemijskoj, molekularnoj i genetskoj razini, a sve više znanstvenih studija pokazuje kako je homofobija stanje koje dovodi do čestih neuropsihijatrijskih oboljenja koje se sasvim uspješno može liječiti psihoterapijom.
Orbanov bliski suradnik uhvaćen na gej orgijama u Bruxellesu
Primjera zapjenjenih homofoba koji su razotkriveni kao homoseksualci ne nedostaje pa ćemo podsjetiti na neke političare i vjerske lidere za koje se pokazalo da su širenjem mržnje i netrpeljivosti prema LGBT osobama zapravo izražavali svoju internaliziranu homofobiju, odnosno autohomofobiju.
Najsvježiji primjer je skandal koji je krajem prošle godine pukao u Bruxellesu, kada je bliski suradnik i eurozastupnik stranke Viktora Orbana uhvaćen na gay orgijama.
Kako je objavio belgijski list Derniere Heure, policija je prekinula zabavu na kojoj je sudjelovalo 25 osoba. Konzumirali su alkohol i drogu, a bilo je i grupnog seksa, navodi list o partiju na kojem su bili isključivo muškarci. Kada je policija upala, više sudionika je bilo nago, a jedan je pokušao pobjeći kroz prozor i pritom se ozlijedio.
Bio je to Jozsef Szajer, jedan od najpoznatijih i najistaknutijih političara Fidesza, kojeg je osnovao zajedno s Viktorom Orbánom. Szajer je podržavao i artikulirao homofobne politike Fidesza, da bi se otkrilo da se zapravo borio protiv vlastite seksualne orijentacije, pritom zagorčavajući živote normalnih LGBT osoba.
Nakon otkrića belgijskih medija Szájer je podnio ostavku na mjesto zastupnika u Europskom parlamentu i u priopćenju se ispričao obitelji, kolegama i biračima te poručio da žali što je prekršio belgijske mjere protiv coronavirusa. O vlastitoj homoseksualnosti se, ipak, nije očitovao, iako je doslovno uhvaćen in flagranti na gay orgijama.
Republikanski političari uhvaćeni u gej skandalima
Szajerov je samo najnoviji u dugom nizu sličnih skandala.
Prije nekoliko godina tako zastupnik u Senatu američke savezne države Ohio Wesley Goodman podnio je ostavku nakon što se saznalo da je imao spolni odnos s muškarcem, i to u svom uredu.
Ostavku je dao i bivši senator države Oklahoma Ralph Shortey nakon što je optužen za maloljetnu prostituciju zbog navodnog traženja seksa od 17-godišnjeg mladića. Shortey je kasnije odlučio da se izjasni krivim za optužbu za trgovinu djecom.
I Goodman i Shortey su oženjeni muškarci, koji su bili jasni politički protivnici LGBT zajednice dok su bili na političkim funkcijama. Nakon što je Shortey uhićen, Associated Press primijetio je da je “rutinski” glasovao za prijedloge zakona protiv LGBT prava. Goodman je, pak, bio mnogo glasniji u svojoj homofobiji, hvaleći se da “dosljedno promovira svoju vjeru i konzervativne vrijednosti”. Na Twitteru se predstavljao kao “kršćanin, Amerikanac, konzervativac i republikanac.”
Vodio antigay kampanju dok je na Grindru tražio muškarce za seks
Imali smo i slučaj portorikanskog konzervativnog senatora Roberta Aranga. Dotični se isticao po svojim antigay stavovima: kad je 2007. godine zakonodavna komisija počela razmatrati promjene koje bi omogućile civilno partnerstvo istospolnim parovima, Roberto Arango bio je najglasniji predvodnik protivnika.
Uz podršku vjerskih organizacija i Arangovo lobiranje, odustalo se od uvođenja civilnih partnerstva za istospolne parove, ali je zato ubrzo izglasan ustavni amandman u kojem se zabranjuje zakonsko priznavanje bilo kakvih veza koje ne uključuju jednog muškarca i jednu ženu. Arango je, naravno, glasao za to, kao i ostalih 19 članova Senata (dvoje je glasalo protiv), ali je Donji dom blokirao takav zakon.
Stoga i nije bilo previše iznenađujuće što su mediji na Grindru, aplikaciji dizajniranoj za gej muškarce, otkrili golišave fotografije homofobnog senatora. Arango je podnio ostavku, optužujući svoje političke protivnike za zavjeru. Priznao je da je riječ o njegovim fotografijama, koje je sam postavio na Grindr, ali uz prilično smiješno objašnjenje: “U zadnje vrijeme sam na dijeti. Kako sam gubio na težini, fotografirao sam se. Ne sjećam se da sam napravio tu konkretnu fotografiju sebe, ali neću ni reći da nisam. Da se sjećam da sam je napravio, rekao bih vam.”
Inače, fotografija koju Arango spominje prikazuje ga četveronoške, kako zainteresiranima na Grindru prezentira svoju stražnjicu.
Republikanski zastupnik platio 18-godišnjaku susret u hotelskoj sobi
Neuvjerljiv demanti medijima je ponudio i republikanski zastupnik iz Indiane Phil Hinkle nakon što se saznalo da je preko stranice za upoznavanje Craigslist dogovorio sastanak s 18-godišnjakom u hotelskoj sobi. U prepisci s mladićem Hinkle je napisao da želi “dobar provod” te mu je platio 80 dolara da se sastanu.
Kada je priča pukla u javnosti, političar, koji se u svojoj karijeri često pozivao na Krista te je u braku sa ženom 41 godinu, lokalnim je medijima ponudio klimavo objašnjenje: “Samo smo pričali, o bejzbolu i pogledu kroz prozor.” Na pitanje novinara je li možda homoseksualac Hinkle je čvrsto rekao da nije, ali je odbio reći je li i prije aranžirao slične susrete.
Bivši republikanski senator Larry Craig iz Idahoa svojedobno je, pak, uhićen u javnom WC-u zbog snubljenja. Craig, koji je glasao protiv svakog zakona u kojem se tražila zakonska zaštita LGBT osoba, cijelu je stvar proglasio nesporazumom. Naime, policajac u civilu je pogrešno protumačio njegovo ponašanje, jer Craig, kako je kazao, ima “široke noge”, pa se eto činilo da nudi stražnjicu, a on je samo mokrio. Ipak, politička mu je karijera bila gotova, a njegovom objašnjenju nitko nije povjerovao.
Poznati pastor voli muškarce i crystal meth
Još više je primjera vjerskih leadera koji su širili homofobiju i za koje se onda pokazalo da su homoseksualci.
Najpoznatiji je slučaj pastora fundamentalističke megacrkve Teda Haggarda, koji je u američkoj javnosti bio poznat kao glasan protivnik homoseksualaca.
Nakon što je seksualni radnik Mike Jones razotkrio da mu je Haggard bio klijent, pastor se u javnosti obranio na sljedeći način: “Nazvao sam ga da kupim drogu, koju sam onda bacio. Bio sam u iskušenju, ali je nisam uzeo.”
Droga koju Haggard spominje je metamfetamin, poznat kao crystal meth, inače vrlo opasan opijat, pa se Haggardovo objašnjenje uklapa u stav da je bolje biti narkoman nego gej. Doduše, pastoru Haggardu nitko nije povjerovao, stoga je smijenjen sa svih dužnosti i odbacila ga je njegova pastva, posve u skladu s njenim kršćanskim duhom opraštanja. O njemu je snimljen i dokumentarac u produkciji HBO-a, a kasnije je i glumio u reality showu o samom sebi. I dalje tvrdi da nije homoseksualac, naravno.
Godinama se hvalio da “liječi” homoseksualnost, uhvaćen s mladićem kojeg je našao na portalu Rentboy
Među kršćanskim aktivistima koji se ističu u svojim homofobnim stavovima jedan od najpoznatijih bio je George Rekers. On je napisao i nekoliko knjiga u kojima zagovara liječenje homoseksualnosti, što je pokušao provesti u praksi. Rezultat je bio samoubojstvo Kirka Murphyja, dječaka kojeg je Rekers sedamdesetih “liječio” zato što se volio igrati barbikama.
Onda su novine u Miamiju uhvatile Rekersa na aerodromu, kako se vraća s odmora u društvu prelijepog mladića. Uskoro se ispostavilo da je Rekers mladića unajmio preko seks-portala Rentboy. U svom profilu na toj stranici mladić je opisao da ima “glatku, slatku i usku guzu”, kao i “savršen veliki penis”. Rekers je, pak, tvrdio da je imao operaciju leđa i da je mladića unajmio da mu nosi prtljag. Njegovo objašnjenje je još manje uvjerljivo s obzirom na objavljene fotografije njega i mladića, na kojima se jasno vidi da baš Rekers vuče sve kofere na aerodromu.
Za kraj napominjemo da ima još mnogo ovakvih primjera, no navedeni u članku vrlo jasno ilustriraju da je jedan od uzroka negativnog stava prema LGBT ljudima tajna homoseksualnost protivnika LGBT prava.
Comments