Događanja je mnogo, ali sve se to vodi na isto – HDZ sa svojim satelitskim strančicama (MOST, Živi Zid, Slobodna Hrvatska, Pokrenimo Hrvatsku, Pametno...) i udrugicama poput one Željke Markić na sve moguće načine uništavaju Dalmaciju. Dalmatinci to ne mogu podnijeti, pa se iseljavaju iz Republike Hrvatske, a mediji koji su mahom u rukama HDZ-a šire laži o tome kako se ljudi „iseljavaju iz Slavonije“. Nadalje tu su i korupcijske afere, nepotizam, privatizacijske priče, pljačka državne imovine, odnosno državnih sredstava. U zadnje vrijeme popularna je afera „Dnevnice“, kako bi se zamračila još jedna smicalica u režiji HDZ-a, prodaja HEP-a.
I dok smo tražili temu za svoje nove objave najednom nam se u poštanskom sandučiću, zahvaljujući doušniku iz policijeke uprave Splitsko-dalmatinske, nađe kopija file-a o nepravilnostima u radu O.Š. „Manuš“ u Splitu; škole u kojoj sve vrvi od ad hoc mreže korupcije, iznuda, ucjena, nepotizma, pranja novca... Ovaj file je vrijedan milijarde dolara. Vjerujete mi, manje je vrijedio onaj sa filmom na kojem je vrla hrvatska ilegitimna predsjednica barbie Kolinda, dok još nije predsjednica, u gang bangu sa srpskim špijunima. Ipak, koga briga za neku Kolindu. Šta bi stari ljudi rekli: šupjača bila – šupjača ostala.
No ovaj file vrijedan je milijarde dolara jer su u njemu dokumentirane sve negativnosti hrvatskog sustava življenja, a koji direktno utječe na mentalno zdravlje djece koji pohađaju tu samoproglašenu „elitnu“ splitsku školu. A ta elitna škola je u biti jedna dijabolična kaljuža.
U ovom milijarde dolara vrijednom file-u su lijepo posložena imena i prezimena svih zaposlenika u O.Š. „Manuš“, preko kojih su se „ljudi“ zaposlili u toj školi i njihove nikad procesuirane kaznene radnje: od pranja sumnjive love HDZ-a putem farbanja igrališta (za koje je potrošeno vrtoglavih 80,000 kuna, dok učenici nemaju WC papira u zahodima) do verbalnog zlosavljanja djece (u kojem prednjači nastavnice hrvatskog jezika Lada Režić), i protuzakonitih testova koje se djeci zadaje (u čemu prednjači profesorica fizike Ivana Pavković, koja upisuje ocjene protuzakonitih testova ne u rubriku pismenog, već u domaći rad).
Ivana Pavković, ali i svi drugi nastavnici i profesori, ne samo O.Š. „Manuš“, ako već želi raditi u školi, trebala bi znati kako se po Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama moraju djeci davati testovi isključivo oni koji su verificirani od strane resornog ministarstva, te da ukoliko je više od 50% negativnih ocjena, ta ocjena ne smije upisati – nigdje. Sve ostalo je protivno zakonu i da se netko zaintači mogli bi ostati bez posla.
U file-u su isto tako dokumentirana zloporaba sredstava fondova EU za očuvanje kulturne baštine preko starog slavenskog pisma glagoljice u koju je opet uključena nastavnica Lada Režić koja je putovanjima u Tursku i Portugal zamračila više desetaka tisuća kuna sredstava fonda EU, kao i namještanje ekskurzije za osme razrede nakon što je ravnateljica škole primila mito od tvrtke „F-tours“ iako su roditelji glasali za sasvim treću tvrtku koja za manje novca nudi više. Ovo je samo mali izvadak iz 260 stranica protuzakonitih radnje koje se obavljaju u toj samoproglašenoj „elitnoj“ splitskoj školi.
Samo letimičan pogled na file bio je dovoljan za utvrditi kako je O.Š. Manuš, u biti, paradigma hrvatskog društva / hrvatske države. Kao da se sve loše što se u državi događa zadnjih 27 godina preslikalo u tu malu zajednicu u Vukovarskoj 11 u Splitu. Osnovne škole, kao i države, trebale bi biti zajednice ljudi kojima će oni koji su u poziciji moći, u ovom slučaju nastavnici, pomoći da se ostali članovi zajednice, u ovom slučaju učenici, izgrade kao ljudi. Posebno je to bitno za najmlađe kojima je nužno potrebna pomoć u društvu koje tone kao što je Republika Hrvatska.
Ako u Republici Hrvatskoj imamo školu u kojoj sve, ali doslovno sve, vrvi od protuzakonitih radnji i ne samo protuzakonitih radnji već kaznenih djela, u kojoj se učenicima dodjeljuju ocjene po zvanju i položaju roditelja, a ne po znanju koje je učenik pokazao, ma radilo se tu i o protuzakonitom testu, kako siromašni članovi društva mogu očekivati ikakvu pomoć od države? Ako se nastavnici i ravnatelji škola bave protuzakonitim radnjama, kako možemo očekivati da će političari biti pošteni i neće ulaziti u protuzakonite aktivnosti?
Na žalost, O.Š. „Manuš“ nije jedina škola s ovakvim problemima. Samo u Splitu ih je 40-ak, na području bivše splitske općine preko 100, u Dalmaciji oko 1,000, u Republici Hrvatskoj više od 6,000 osnovnih škola ima problem s protuzakonitim radnjama. A na to nitko ne reagira. Isto kao što nitko ne ragira na probleme u društvu, odnosno na probleme u državi ukoliko reakcija nije politički motivirana. Kao što ravnateljicu O.Š. „Manuš“ Maritu Guć, koja je zamračila mnoga stredstva što od učenika, što od lokalne samouprave, što od sredstava EU fondova, nitko ne smije dirati, jer ima snažnu političku pozadinu, tako se ni nekog smutljivca koji se političkim putem zaposlio na nekom javnom poduzeću ili uravnoj organizaciji ne smije dirati sve dok politika ne kaže da ga se treba dirati.
I kakva se poruka na ovaj način šalje učenicima? Isplati li se ovakvim radnjama pošteno učiti i raditi kada se zna da nećeš ti kao učenik biti nagrađen za svoje znanje, vještine i sposobnosti, ili se više isplati biti član neke stranke koja će ti držati pozadinu, ili tatin sin na konto kojeg ćeš se stalno provlačiti kroz život? Zašto se onda čudimo svemu što se u društvu događa kada ovakvi nastavnici i njihovi ravnatelji odgajaju buduće kriminalce i uče ih kako nekažnjeno proći uz masu kaznenih radnji koje se svaki dan odvijaju u školama diljem Hrvatske.
Comments