Piše: Judita Bruni
Zbog sve većih pritisaka EU o potrebi regionalizacije i decentralizacije RH, ova je tema izazvala mnogo manje političke pažnje od potrebne, ali i kontroverzi.
Dok Dalmatini/Dalmatinci i EU u ideji regionalizacije i decentralizacije prvenstveno vide realnu potrebu i razvojnu šansu Republike Hrvatske, prije svega Dalmacije, najveće političke stranke u tome na neki čudan način uspjele su prepoznati političku opasnost po njen teritorijalni integritet. Neposredno nakon posljednjeg šamara iz Bruxellesa, Predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Andrej Plenković izjavio je kako neke snage rade na destabilizaciji države, što je dodatno pojačalo političke kontroverze u vezi s pitanjem regionalizacije i decentralizacije, točnije devolucije RH. To prije što je samo pokretanje ovoga pitanja, koje podrazumijeva odgovarajuće ustavne promjene, u tzv. ‘autonomaškim organizacijama’ shvaćeno kao razlog ili izgovor vladajuće koalicije za odlaganje rješavanja zahtjeva o promjeni statusa Dalmacije na neodređeno vrijeme, čak do narednih ustavnih reformi. A od takve političke procjene nije daleko bojazan tih organizacija kako bi ustavna reforma u oblasti regionalizacije i decentralizacije mogla dovesti i do, po Dalmaciju, još lošije situacije od ove kakvu sada imamo na terenu.
U svakom slučaju, neosporno je kako bi odlaganje rješavanja dalmatinskog pitanja dovelo do krupnih slaganja u vladajućoj koaliciji iz sjene (neformalna velika koalicija SDP-HDZ) u vezi s njegovom ustavnošću. Također, zbog toga bi došlo do velikog političkog zadovoljstva, čak i formalnog udruživanja u veliku koaliciju uz koketiranja s narodnjacima i fuzija s izrazitim profašističkim strankama, tipa Domovinski pokret ili čak HSP. No, da su, kojim slučajem, u međuvremenu izvršene nužne korekcije u prijedlogu statusa Dalmacije, to jest otklonjen jedan broj očiglednih nesuglasnosti s Ustavom RH, bio bi otvoren put za davanje suglasnosti na status i za donošenje konkretnih zakona o nadležnostima Dalmacije. Ovako, sporovi oko statusa Dalmacije kod vodećih “opozicijskih stranaka” nepotrebno izazivaju dodatne sumnje u koncept regionalizacije i decentralizacije RH, kojeg EU zagovara. Zbog toga je i predloženi zakon o regionalnom razvoju izazvao oštre načelne polemike između RH i EU. Činjenica je, međutim, kako se tim zakonom ne uvode nove teritorijalno-administrativne jedinice, pogotovo ne novi oblik teritorijalne autonomije.
Regije iz prijedloga Zakona o regionalnom razvoju šire su i dosta kompaktne teritorijalne i privredne cjeline koje predstavljaju osnovu za planiranje i provedbu politike ravnomjernijeg regionalnog razvoja RH. Taj regionalni koncept direktno proizlazi iz Pristupnog ugovora, koja glasi: „Republika Hrvatska stvorit će ravnomjeran i održiv regionalni razvoj, u skladu sa svojim domaćim zakonodavstvom”. Glavni ciljevi predloženih regija su smanjenje regionalnih razlika u ekonomskoj razvijenosti i poticanje razvoja nedovoljno razvijenih područja, smanjenje negativnih demografskih kretanja, poticanje regionalne, međuregionalne i prekogranične ekonomske suradnje itd. U tom smislu, buduće regije mogli bi se uvrstiti u kategoriju regionalne ekonomske autonomije, koja ne predstavlja oblik teritorijalne autonomije. Statističko-ekonomske regije mogle bi, doduše, predstavljati dobru osnovu za kasnije uvođenje regija kao oblika decentralizacije s elementima široke teritorijalne autonomije. Ali, to je posebna tema za ozbiljne stručne i političke rasprave o ustavnim promjenama u toj sferi. To prije što RH nema kvalitetno iskustvo ni tradiciju te vrste, pa bi svakako trebalo izbjeći improvizacije ili mehaničko kopiranje specifičnih rješenja europskih država s jakom regionalizacijom i decentralizacija (Austrija, Belgija, Njemačka, Španjolska, Švicarska i Velika Britanija).
Vjerojatno bi zato za Republiku Hrvatsku bilo najbolje narednih nekoliko godina ostati na predloženom konceptu regija i provjeriti njihovu funkcionalnost u pogledu poticanja, planiranja i usklađivanja regionalnog razvoja države. Pogotovo što bi to, vjerojatno, zadovoljilo i uvjet iz Pristupnog ugovora, kojim se RH obvezala da do travnja 2023. godine izvrši regionalizaciju i decentralizaciju. A to je i uvjet za dobivanje znatnih sredstava iz fonda EU za financiranje ekonomskog razvoja regija.
Za razliku od predloženog statističko-ekonomskog koncepta regija, regionalizacija i decentralizacija s atributima teritorijalne autonomije (devolucija) zahtijevala bi ustavne promjene. One bi, neizostavno, izazvale velike i politički raznolike zahtjeve i tenzije, posebno u pojedinim dijelovima RH. O tome govore već postavljeni zahtjevi političkih stranaka nacionalnih manjina. Tako, predstavnici srpskih stranaka traže status posebne regije. Takav zahtjev, nesumnjivo, predstavlja dio njihove dugoročne političke strategije. Također, dvije prodalmatinske inicijative zahtijevaju reintegraciju i autonomiju Dalmacije, dok proistarske stranke zahtijevaju isto za Istru. Ovi zahtjevi, posebno zahtjev prodalmatinskih i proistarskih organizacija, suprotni su prirodi budućih regija kao širih teritorijalnih cjelina, koje se zasnivaju na ekonomsko-razvojnim, a ne na regionalnim načelima.
Usporedno s obvezom formiranja regija, pojačane su aktivnosti na formiranju regionalnih inicijativa i udruga, koje bi po logici stvari trebale postati regionalne političke stranke. To je dio njihove političke strategije kako bi postale bitan čimbenik politike razvoja regija, a time utjecale na politička kretanja na nivou Republike. Političkom agitacijom za uvođenje regija kao instrumenta ubrzanog ekonomskog razvoja nerazvijenih područja, pojedine stranke registrirane na državnom nivou, u koaliciji s regionalnim strankama, trebale bi se pripremati za naredne izbore. No, veće stranke koje djeluju globalno trebale bi slušati zahtjeve regionalnih stranaka i stanovništva te tako formirati svoje političke ciljeve koje se odnose na pojedine regije. S tim u vezi, velike stranke trebaju se odlučiti jesu li za ekonomsku ili za političku autonomiju regija.
Pouzdano se zna kako su inicijative DDF i Dalmatinski klub za obje autonomije regija, i onu ekonomsku i političku, jer se, prema njima, samo tako Dalmacija može uzdignuti iznad svega što ju je zadnjih 30 i više godine zateklo.
Comments