NE ZNA SE Jesu li svi oni isti?

Svi se, više-manje, slažemo da je promjena u političkoj strukturi potrebna. Ovo je vrlo važno, jer je to zajednički nazivnik političke volje velike većine građana u Dalmaciji.

Predsjednički izbori, iako neće donijeti ništa posebno su pred vratima. Za sedam dana prvi izborni krug, a dva tijedna kasnije i drugi izborni krug. Ovi predsjednički izbori su jako bitni, jer na njima nećemo samo birati osobu koja će obnašati dužnost šefa/šefice države, već su oni referendum o tome kakvoj Republici Hrvatskoj želite živjeti narednih pet godina.

Kad pogledam tko su ljudi koji, ako je vjerovati anketama, imaju najveću šansu za pobjedu na predsjedničkim izborima, moramo priznati da doista nije jasno kako itko može izgovoriti: ”svi su oni isti”.

Kao kandidatkinju s najviše šansi, režimski mediji nameču Kolindu Grabar-Kitarović, ženu koja je zadnjih pet godina protuustavno uzurpirala instituciju Predsjednice RH i koja se pokazala kao iznimno najprevrtljivija osoba: od osobe koja je zagovarala zajedništvo i europejstvo došla do toga da se druži s osuđenim ratnim zločincima, neonacistima i mafijašima koji kokainom plaćaju prostitutke i na posljetku da bez imalo srama govori kako bi osobi koju USKOK sumnjiči za desetke kaznenih djela u zatvor nosila kolače.

Kolinda je u ovih pet nesretnih godina na Pantovčaku napravila sve što je mogla da oslabi institucije koje se, rukom položenom na Ustav Republike Hrvatske zaklela čuvati. Upravo je ona utjelovljenje svega što danas u Republici Hrvatskoj ne valja, i što treba mijenjati.

Miroslav Škoro pojavio se kao kandidat ekstremne frakcije HDZa bliske Tomislavu Karamarku, što je uskoro postalo jasno. Škoro bi kao predsjednik Republike Hrvatske prekopavao Jasenovac, prebrojavao kosti ondje ubijenih i tražio neku istinu o Holokaustu koja, valjda, samo njemu i strankama koje ga podržavaju nije poznata.

Škoro ne bi bio poslušan ustavnim vrijednostima, ali zato živi u poslušnosti ocima biskupima. No, Škoru ionako najmanje zanima to da bude predsjednik Republike Hrvatske. Nije bilo javnog govora u kojemu Škoro nije članicama i članovima HDZa poručio da je baš on njihov kandidat a ne Kolinda Grabar-Kitarović, i da će baš on biti njihov predsjednik.

Škoro, očito, ne zna da izbori na kojima se natječe nisu izbori za predsjednika HDZ-a, ali svi koji nisu članovi HDZ-a mogu biti sigurni u jedno: ako pobijedi na izborima, on nema namjeru niti se pretvarati da je predsjednik svih građanki i građana Hrvatske. On to jednostavno neće biti.

Škoro uz ostalo traži i ustavne promjene kojima bi uspostavio fašističku diktaturu gdje bi železnu šaku spustio na svakoga tko se njemu osobno ne sviđa. Nadalje, škoro bi otvarao logore za Srbe, Dalmatine, Rome, Židove, komuniste, homoseksualce, A doveo bi i vojsku na granicu da pucaju po izbjeglicama iz ratom pogođenih područja Azije i Afrike.

O bivšem sucu Mislavu Kolakušiću već se dosta toga zna. Njega je dva tedna prije izbora napustilo troje savjetnika, jer jednostavno nije dorastao političkom izazovu koji je pred njim. On bi također kao i Škoro mijenjao Ustav da bi uveo diktaturu, a zabranio bi i obavezno cijepljenje, jer po onima koji ga podržavaju, u prvom redu antivakcinanti i ravnozemljaši, cijepljenje izaziva autizam.

Kolakušić je isto tako rekao kako je svoju kampanju platio 12 kuna. Kako, ako samo jedan oglas dnevno na društvenim mrežama košta desetke američkih dolara? Ovaj egocentrik bi kao i Škoro stavio vojsku na granicu, ali bi i provodio svojevrsni izolacionizam koji bi ugušio društvo u Republici Hrvatskoj.

Katarina Peović, predstavnica samoproglašene ekstremne ljevice je osoba zaostala u vremenu i prosotru i njen narativ suprotan je onome koji ljude žele čuti. Njena pojava na političkoj sceni je dobra samo u toliko što je uzburkala vode i ukazala na greške sustava, no ništa dobro se od nje ne može očekivati.

Zagovaranje ideja koje su već 50ih godina prošlog stoljeća krenule ka svome samouništavanju nije dobro, ali Katarina ih se drži kao pijan plota. Ni riječi, cijelu kampanju, nije rekla kako popraviti sustav koji ne funkcionira, već samo promovirala odavno zastarjele ideje.

Jedna od njih je i demokratski socijalizam, izmišljotina Vladimira Putina, koji je najbogatiju i najprosperitetniju državu Latinske Amerike - Venezuelu bacio na koljena i uveo oligarhijsku diktaturu.

O Ivanu Pernaru, također ne treba puno trošiti riječi. Iznikao iz HDZa kojeg snažno podupire desno krilo te mafijaške organizacije, javnosti najpoznatiji jer je izvodio cirkus pred kućama članova HDZa koji su zbog neplaćanja rata stambenih kredite trebali biti deložirani. Kada se dočepao saborske fotelje, deložacije se nastavile ali je on počeo izvoditi cirkus tamo.

Dobar prijatelj s velikim srpskim teoretičarom zavjere i velikim nacionalistom koji još uvijek žali za propalom idejom stvaranja Velike Srbije, Borisom Malagurskim. Pernar, kao i Kolakušić, u javnosti pušta laži kako cijepljenje izazva autizam te bi zabranio takvu vrstu preventivnog liječenja i 5G mrežu.

Među 11 odabranih našao se i zagrebački redatelj Dario Juričan, najpoznatiji po svome dokumentarcu "Gazda" u kojem secira poslovni i privatni život Ivice Todorića. I on kao i Pernar je u biti cirkusant koji je odlučio svoje ime preimenovati u Milan Bandić. Njegove cirkusarije od početka su išle za tim da se gledatelji zabave, ne da pokaže svoje političke sposobnosti i želje za vođenjem države idućih pet godina.

I na kraju imamo Zorana Milanovića. Lika koji je za sebe rekao da je neoliberal, a kandidat je socijaldemokrata na ovim izborima. A k tome je i bahat. No, to ne spriječava da kažemo kako je država u kojoj predsjednik, nema baš bog zna kakve ovlasti, najbolji kandidat za predsjednika od ponuđenih.

Zoran Milanović je kao premijer zatekao državu u rasulu. Državu s -11% BDPa, u kojoj je bilo više od 600.000 realno nezaposlenih, u kojoj financije nisu ni postojale, a kamo li da su bile konsolidirane, s plaćama od 1800 Kn, odnosno prosjekom od 4.200 kn, i gdje su institucije bile u rasulu. Konsolidirao je financije, BDP porastao do +2,4%, plaće narasle na oko 3000 Kn, prosječna je došla na 5.750 kn, podigao kreditni rejting što je rezultiralo i padom kamata na svjetskom tržištu kapitala sa 7% na 3%, zaštitili se cijeli kontigenti ljudskih prava, uvele se nove političke slobode... 

Sami procjenite kome ćete dati svoj glas na predstojećim izborima, ali brojke i statistika govore same za sebe.