Članice i članovi inicijative DDF konstantno otvaraju nove, do sada zanemarene i potisnute teme, oko kojih vlada konsenzus političke scene u RH: demistificiraju ulogu prvog hrvatskog predsjednika, govore o sistemskoj korupciji, nedvosmisleno zastupaju interese radnika i radnica u vezi najavljenih izmjena Zakona o radu, progovaraju o planskoj i sustavnoj pljački Dalmacije za potrebe Zagreba, Slavonije i Hercegovine.
Govore bez straha o pojavama o kojima se šuti, demontiraju mitove i time izluđuju jednako vladajući HDZ, najveću oporbenu stranku SDP, ali i ultrakonzervativce i suvereniste, do te mjere da su neki od potonjih zatražili zabranu pojavljivanja na internetu samog DDFa i njegovih članova. Činjenice čuvarima nacionalnih mitova malo što znače, pa su istupi članova ove inicijative etiketirali nečuvenim, sramotnim, besprizornim, zlobnim, obmanjujućim po javnost, čak i najskandaloznijim.
Ipak, mnogo je skandaloznije to što je HDZ desetljećima, a njegov put po potrebi slijedi i ultra liberalna kvaziljevica i estremno konzervativna desnica, u sukobu s činjenicama, jer tako očito diktira politička arena u kojoj pretežu različiti interesi gdje oni na vlasti uzimaju novu mjeru odavno posrnulom društvu. U već viđenom scenariju i nedostatku suvislih argumenata služe se uglavnom iskrivljavanjem činjenica i diskvalifikacijama, pa su tako iz drugih stranica i grupa na društvenim mrežama reagiraju tako da pišu kako članovi DDFa "pokušavaju otcijepiti Dalmaciju od Republike Hrvatske i sjediniti je sa Srbijom." Ovakvim napadima dosad su u velikoj mjeri bili izloženi pripadnici srpske nacionalne manjine, posebno kad bi se drznuli propitivati državotvorne dogme, poput one o neokaljanosti Domovinskog rata.
Osim što su otvorili neke nove teme, članovi DDFa upozoravaju i na moguće zakonske nepravilnosti. Tako je njihov član Vedran Bralić u vezi Vladinog zakonskog prijedloga o osnivanju Sveučilišta obrane i sigurnosti upozorio da se Vlada izuzima iz zakonske regulative, jer se na postupak njegovog osnivanja ne primjenjuju odredbe Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju kojima je reguliran postupak inicijalne akreditacije. Bralić je upozorio i na Vladino izigravanje Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji u članku 54. kaže da je sveučilište ustanova koja provodi studije u najmanje dva znanstvena ili umjetnička područja, no prema njegovim riječima ovdje se radi o tek jednom znanstvenom području i to samo jednom njegovom polju – vojno-obrambene i sigurnosno-obavještajne znanosti i umijeće. Premda je na koncu u prijedlog navedenog zakona, koji je u međuvremenu u Saboru izglasan, dodano da će se u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu pokrenuti postupak reakreditacije Sveučilišta, oko te buduće vojne ustanove štošta je ostalo mutno, od natječajnih do financijskih detalja, a moguće je da se njome otvaraju i mala vrata za pojačanu militarizacije društva.
Kad neće gotovo nitko drugi, iz DDFa progovaraju i o položaju radničke klase. Otkako je započela inicijativa ministra rada Josipa Aladrovića za izmjene Zakona o radu, uz sekundiranje vječno nezadovoljnih poslodavaca, pri čemu je najavljena fleksibilizacija ugovora na neodređeno (baš u vrijeme korona-krize!) kako bi se radnici mogli lakše otpuštati, iz inicijative DDF apostrofiraju kakvo je stanje u vezi rada, na znanje i SDP-u: Hrvatska je neslavni rekorder EU-a u brzini rasta ugovora na određeno vrijeme, ima jednu od najnižih stopa zaposlenosti, dok su nam plaće među najnižima u EU-u…
Prema mišljenju Nebojše Blanuše, izvanrednog profesora na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, nositelju kolegija Politička psihologija i Socijalna psihologija, koji intenzivno proučava političko ponašanje, osim što predstavljaju glasove onih koji su dosad ostajali nijemi, daljnja je posebnost DDFa uvođenje novih, do sada zanemarenih i potisnutih tema, jasna artikulacija političkih i društvenih problema te propitivanje statusa quo. Njihovi članovi rastvaraju normalizaciju neuralgičnih točki hrvatske prošlosti koje su do sada, zbog nelagode koju proizvode među ovdašnjom političkom kastom, bile ili pometane pod tepih i potiskivane ili naprosto ignorirane, često prešutnim konsenzusom većine političkih stranaka, te nastupaju iz demokratske pozicije.
Blanuša iznova podsjeća na reakciju i "ljevice" i desnice nakon što su članovi DDFa iznijeli činjenice o sustavnoj pljački i unitavanju Dalmacije i svega dalmatskog, što pokazuje da je kod velikog broja članova hrvatske političke kaste razvijeno mišljenje prema Dalmaciji i to u negativnom kontekstu, što je nespojivo s demokratskom kulturom, ali i nezrelost u pogledu suočavanja s tamnim stranama vladanja Franje Tuđmana i HDZa 90ih godina XX. stoljeća. Prema profesoru Blanuši, DDF je u pravu kada jasno i ciljano napada hrvatsi politički mainstream u obrani Dalmacije.
- U hrvatskoj javnosti se o problemu Dalmacije tek nedavno počelo govoriti, ali samo kroz tekstove na društvenim mrežama članova DDFa, ali ne i na najvišim instancama vlasti. To što čini inicijativa DDF je svakako dobro, ali nije dovoljno. Pitanja koji članovi te Inicijative postavljaju u tom smislu smjera prema odgovornosti države i njenog vodstva za plansko i sustavno uništavanje jedne regije i njenih građana za potrebe druge regije ili jednog grada. To je razina odgovornosti koja se ne može otkloniti pričom o ‘nekoliko trulih jabuka’. O tome također valja započeti javni dijalog, a ne ostrašćeno reagirati iz pozicije teorije zavjere o neprijateljima Hrvatske koji je tobože nikada nisu željeli i uvijek su rovarili protiv nje. No to vidim samo kao početak rastakanja hegemonijskog diskursa o tzv. hrvatskim izdajnicima - ističe Blanuša.
- Međutim, veći je problem ovdje što se dobar dio "umjerene desnice" prešutno slaže s ovim iskazima, kao i šutnja svih onih koji se nikada nisu slagali s ovom pričom, ali joj se radi oportunizma nisu suprotstavljali. Ovakve interpretacije nisu specifikum samo Republike Hrvatske, nego i dobrog dijela Istočne Europe, koja je zapadnjački narativ o regionalizaciji i decentralizaciji bastardizirala na način da ga je primijenila na vlastiti narod kao nepojmljivo veliku žrtvu i potisnu ga. Čini mi se da političke snage poput Inicijative DDF stoje u potpunosti nasuprot njih. - govori Blanuša.
Drugačiju praksu od dosadašnje u pokazala je Marita Vastić iz inicijative DDF, koja je manirom svojstvenom vrsnim novinarkama uputila premijeru Andreju Plenkoviću i njegovim ministrima pitanja o uspostavi devoluirane Republike Hrvatske na 5 autonomnih regija što bi uključivalo i potpunu fiskalnu decentralizaciju. Gospođa Vastić, kao vrsna leksikografkinja, uputila je premijeru i resornoj ministrici Obuljen-Kožinek pitanje o pomoći glede vraćanja dalmatskog jezika u uporabu na cjelokupnom području gdje se nekada taj jezik govorio.
Ista je članica Inicijative DDF s kolegicom Leonadrom Bilišev najavila borbu za prava žena ako zatreba i na ulici, kako novi Zakon o medicinskom postupku prekida trudnoće ne bi bio rigidniji od postojećeg i kako se ne bi obistinile najave ministra zdravstva Vilija Beroša da se ženama koje žele prekinuti trudnoću nametne obveza savjetovanja ‘kao da su smanjenih intelektualnih sposobnosti’.
Profesor Blanuša kaže da je cilj Inicijative DDF promijeniti hrvatsku politiku u odnosu na ih i Dalmaciju na načelima lijevo-zelenih politika koje su u Zapadnoj Europi bile na snazi 50ih, 60ih, 70ih i 80ih godina XX. stoljeća smislu dostignuća socijalno pravednijeg društva, solidarnosti, borbe protiv klijentelizma i korupcije te inkluzivnije demokratske političke participacije. Možda se nekima to čini kao naivni idealizam, međutim riječ je o ozbiljnom političkom programu. Najveći izazovi su im konsolidacija iz inicijative u stranku, izgradnja stranačke infrastrukture i dosljednost u artikulaciji svojih stajališta i institucionalne političke borbe u odnosu na stare stranke, kod kojih je načelo ruka ruku mije odavno u masovnoj upotrebi. Jer znamo da se u Dalmaciji najmanje izlazi na izbore, te da je ta regije blokirana sa svih strana, te je stanovništvo te silom opljačkane regije postao trom i nezainteresiran za implementaciju kvalitetnih programa. A i fake news portali učinili su svoje.
- Pred DDFom su mnogi izazovi. Šteta bi bilo da se inicijativa ne podrži i da se napori koji njeni članovi godinama čine bace pod noge. Tu je prvenstveno pitanje odnosa stanovnika Dalmacije prema toj Inicijativi, ali i njihovog odnosa prema SDP-u i koaliciji Možemo kao izravnom konkurentu za isti dijapazon biračkog tijela, kao i trajnije privlačenje onih marginaliziranih skupina građana u Dalmaciji koji su u zadnjih nekoliko izbornih ciklusa takorekuć plutali među protestnim strankama. Prema našim istraživanjima, dobar dio tih birača ima jasan profil i njihovo mijenje u biračkom tijelu sklapa se s onim za što se zalaže DDF. - zaključuje Nebojša Blanuša.
Yorumlar