Piše: Mirko Jurić
Mafijaški obračuni ponovo su postali svakodnevica u Dalmaciji. Župan i premijer ne reagiraju, policija obećava oštre protumjere, no mogu li i ispuniti ta obećanja?
Splitske ulice ponovo su poprište mafijaških obračuna, u kojima često stradaju i slučajni prolaznici. Crne kronike su pune izvješća o novim borbama za moć u dalmatinskom podzemlju. Ratuju između sebe regionalne mafije iz bivše Jugoslavije, navijačke skupine, a traje borba i za ilegalno tržište narkotika. Kulminacija svih ovih obračuna uslijedila je nakon ranjavanja tridesetšestogodišnjeg Josipa Čubelića, zvanog Čube.
Čubelić je jedan od vođa navijača Hajduka, često je sjedio i na sastancima uprave kluba. Osuđivan je kao narkodiler, a sudjelovao je u ubojstvu Ace Rusa (Aleksandra Dimitrova) i pokušaju ubojstva bivšeg Mister turizma, Marija Bečića. Javnost je stoga prilično zbunjeno dočekala vijesti kada su počast ubijenom Aci Rusu odali ne samo nogometaši Hajduka, nego i svi čelnici tog kluba. Pojedini mediji su to nazvali „počast za 'državnu mafiju'". U isto vrijeme, župan splitsko-dalmatinski, Blaženko Boban i premijer Andrej Plenković mudro šute, ali je načelnik Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Slobodan Marendić istaknuo kako neće dopustiti da Split postane poprište obračuna kriminalaca.
Sprega sporta, politike i kriminala
Free lance novinar za područje crne kronike koji povremeno piše za „Autonomiju“, Jakov Marasović kaže kako ne očekuje ništa od najavljenog rata mafiji, jer je takvih objava bilo i u vrijeme svih prošlih vlasti. To se jednostavno mora raditi sustavno, a ne kampanjski, ističe Marasović te objašnjava zašto misli kako taj 'rat' neće imati mnogo uspjeha:
„Jednostavno je riječ o tome što se vođe i velika većina članova navijačkih organizacije bave kriminalom, i to vrlo organiziranim kriminalom, a takvi su također i u upravama sportskih klubova. A s druge strane, u istim tim upravama sportskih klubova sjede i političari. I onda imate tu jednu trostruku spregu sporta, politike i mafije. Ako država to želi riješiti, onda je prvi korak promjena statusa tih klubova, jer oni ne mogu više biti udruge građana, jednostavno zato što ni Hajduk, ni Split, ni Šibenik, ni Zadar, ni Alkar… nisu isto što i udruge filatelista ili LGBTIQ+ udruge. Nadalje, potrebno je uvesti pravila financiranja, ili ih privatizirati, a ne koristiti klubove kao jedan od načina mafijaškog financiranja političkih stranaka, gdje leži bit problema."
Jakov Marasović smatra kako to uopće nije problem učiniti u pravnom i tehničkom smislu.
„Problem je što političarima odgovara slabo reguliran rad sportskih klubova, a odgovara im i nazočnost organiziranog kriminala u sportskim klubovima i navijačkim klubovima, jer se na taj način indirektno financiraju političke stranke. Zato je licemjerno kada političari ili policijski načelnici objavljuju rat mafiji, jer neki od njih, sasvim sam siguran u to, financiraju i sebe i svoje stranke novcem od organiziranog kriminala koji se pere putem sportskih klubova i navijačkih udruga."
Rat uz uništenu policiju
Rat protiv mafije ne se može voditi ni dobiti s policijom i kojoj se zapošljava putem stranačke iskaznice i koja je devastirana u kadrovskom i svakom drugom smislu, ocjenjuje za Autonomiju odvjetnik i bivši donačelnik PU SD, Ivica Tolušić.
„Sada imamo policiju koja je pod najezdom nepismenih i polupismenih ljudi, s kupljenim diplomama, imate razna šikaniranja, nema suradnje s tužiteljstvom, ljudi napuštaju policiju, i to je nešto na što upozoravamo već dvadesetak godina. I sada načelnik Marendić kaže: obračunat ćemo se s onima u policiji koji borave na jahtama, i vi vidite kako se sve to dakle zna. Rezultat toga je što po Splitu imamo devedesete, imate hercegovačku mafiju, janjevačku mafiju, a prije godinu dana stigla nam je i ruska mafiju, imamo krijumčare kojega uhvate s 50 migranata i onda ga puste nakon telefonskog poziva. A ako kao građanin želite nešto prijaviti, ja vam savjetujem ne radite to, jer je besmisleno i policija je dovedena do toga da više nije servis građana. A da je to tako dovoljno je neka vam samo kažu nadimke načelnika policije po Republici Hrvatskoj, i sve će vam biti jasno."
Koliko će ta borba protiv mafije biti uspješna ne treba bolji dokaz od činjenice tko je sve bio na sahrani Ace Rusa, napominje Tolušić.
„Kada vidite tko je sve bio na njegovoj sahrani i tko je sve nosio majice s njegovim likom, i kada znate kako ga je tužitelj pustio nakon što je išao prebiti nekoga iz uprave Hajduka, vi vidite kako to nije normalno. I sada imate načelnika policijske uprave koji govori isto što i ja. Iz toga možete zaključiti kako nas se pravi budalama, ili nema moć išta učiniti. A ne zna se što je gore od to dvoje."
Pacificirani navijači – koliko to košta?
Navijačke skupine uglavnom su oslonac pojedinih političkih stranaka, prvenstveno antidalmatinskih i antidemokratskih, prilikom većine prosvjeda koji su se događali u Republici Hrvatskoj. Navijači su se posebno isticali neredima, premlaćivanjima, ubojstvima – odnosno pokušajima ubojstava – i sprječavanjem održavanja gay paradama ponosa, i tada su se žestoko sukobljavali s policijom. Međutim, u posljednjih nekoliko godina navijača nema na ulicama, a pitanje koje se nametnulo je koliko košta politička pacifikacija navijačkih skupina. Jakov Marasović kaže kako je to problem kada se prave dilovi s takvom vrstom skupina.
„Oni će vas uvijek sačekati na nečemu drugom. Ako su se dogovorili kako više neće tući pripadnike LGBTIQ+ populacije, jer je tako rečeno iz središnjice HDZ-a ili neke druge antidalmatinske kleronacističke stranke, očigledno se nisu dogovorili kako više ne smiju ubijati ljude i trgovati drogom," objašnjava Marasović
Navijači jači od države
Tolušić ističe kako ne zna što su visokopozicionirani pripadnici organiziranog kriminala koji je u sprezi s navijačkim organizacijama i sportskih klubova dobili zauzvrat, ali zna kako je premijer Plenković 2019. rekao kako su jači od države. Tolušić, dakle, podsjeća na izjavu premijera Plenkovića, koji je izjavio:
"Ne mogu riješiti pitanje privatizacije sportskih klubova. Eto priznajem, jači su od mene, mali sam i nedovoljno snažan kako bih to izgurao.”
Tolušić smatra kako bi nakon takve izjave trebao podnijeti ostavku, ali, napominje, treba biti potpuno iskren i reći kako je to stvar koja traje preko 30 godina.
"Tu situaciju je etablirala 1991. formirana hrvatska obavještajno-sigurnosna agencija (OSA), koja ih je onda slala na front. A onda je nastao problem, gdje su navijači počeli odlučivali o svemu, dilali drogu, postavljali i smjenjivali uprave, tukli koga su stigli, a država je sve to promatrala sa strane, jer su joj u tom trenutku trebala sredstva za nabavku oružja i druge vojne opreme. To je bio jednostavan nedostatak želje kako bi se političari odrekli nekih paralelnih vojski, koje se mogu upotrijebiti za ovu ili onu situaciju. Političari se uvijek boje situacije u kojoj bi se takve skupine okrenule protiv njih i strah ih je ako ih oni ne kontroliraju, kontrolirat će ih netko drugi. Zato ih više vole uz sebe imati nego protiv sebe,” objašnjava Tolušić.
Rat protiv mafije se u Dalmaciji ne objavljuje prvi put, a po svemu viđenom rezultati su do sada bili katastrofalni. Najlakše je objaviti rat protiv nečega, smatra kolega Jakov Marasović, pogotovo ako to činite u metaforičkom smislu.
„Na taj način možete ratovati protiv svega i svačega: protiv laži, protiv zloupotrebe ovoga ili onoga, protiv mafije, protiv droge… Sve je to lako izreći. Međutim, sve se te stvari ne suzbijaju ni verbalnim militarizmom niti kampanjski. To znači kako se sustavno i paralelno mora raditi i na pravosudnom sustavu, policiji, tajnim službama također. Tu je potrebna sustavna akcija, a ja nisam siguran kako vlast na taj način želi pristupiti problemu,” objasnio je za kraj Marasović.
コメント