Piše: Roko Karaman
Izjave predsjednika RH, Zorana Milanovića u kojima omalovažava stanovništvo Dalmacije, u svakom bi zdravom, normalnom, demokratskom društvu izazvale nezadovoljstvo koje bi vodilo prema masovnim prosvjedima i zahtjevom za javnom isprikom. No, to nije slučaja u Dalmaciji.
Umjesto toga, ta je izjava dosegla emotivni vrhunac u kojem je, prema pisanju jednih novina, rekao: „Kako su Dalmatinci lijeni kao šugavi psi!“ Izostanak javnog nezadovljstva i masovnih prosvjeda jasno govori o tome kako su stanovnici Zlatne regije ili oguglali na najteže uvrede ili ih nije briga, a ako nih nije briga znači da nemaju nikakvih osjećaja prema Dalmaciji. A kako bi i mogli imati ikakve osjećaje kada nisu rođeni u Dalmaciji.
Dio novinskog natpisa, citiram: „Nema ljenijeg dijela Hrvatske do li Dalmacije. A kako bi i moglo biti kada su Dalmatinci lijeni kao šugavi psi!” jasno govori o otvorenoj mržnji prema Dalmaciji i svemu dalmatinskom. Dojam ove rečenice jasno nadopunjuje dodatak Milanovićevog govora, citiram: “A zna se kako skončaju oni koji se ne prilagode i koji su lijeni”.
Nema ničeg lošeg kada želite građanima regije iz koje ste rodom pokušati se predstaviti kao neki mangup, ali ima mnogo lošeg i pogrešnog u tome kada odete predaleko i svoju komunikaciju s javnošću svedete na riječi koje djeluju kao otvorena prijetnja, a posebno ako prije prijetnje stoji notorna laž. Naravno, svatko od nas tko to vidi svjestan je kako u ovom trenutku veliku većinu građana Dalmacije ovakve izjave ne pogađaju, jer su čuli i doživjeli mnogo gore. No, kvaka je u tome što su takve riječi i djela obično stizala od lokalnih hooligana, ali ne i od nekoga tko bi trebao zastupati sve građane ove države bez obzira na nacionalnost, vjeroispovijest, spol i rod, seksualnost, dubinu džepa, boju kože, jezik i pisno... te regionalnu pripadnost.
Ovo što je Milanović izjavio nije ništa drugo do li otvoreno huškanje protiv jedne regionalne pripadnosti i jedne regije s ciljem istrebljenja dalmatske nacionalnosti i dalmatinske regionalne pripadnosti. Što je u normalnom demokratskom društvu neoprostivo.
Milanović je u svojem govoru izrekao i pojmove poput, “naša zemlja”, “naš narod” i slično. Inače, ti pojmovi, izgovoreno od strane političara, djeluju, ne samo jako ružno, loše i pogrešno, već i opasno, huškajuće i fašistički.
Milanović, kao i njegove kolege iz protudalmatinskih fašističkih političkih stranaka moraju znati kako Dalmatini i Dalmatinci nisu ničiji do li dalmatski, do li vlasništvo Dalmacije, regije koja se sklopom raznih okolnosti našla u sastavu Republike Hrvatske protivno volji njenog stanovništva. Dalmatini i Dalmatinci su nastanjeni u Dalmaciji, regiji koja već stoljećima njeguje načelo prijatnog boravka za sve (dok nisu u nju prema političkoj volji u nju naseljeni Hercegovci, Janjevci, bosanski katolici). Stoga bi se i vlast u Republici Hrvatskoj trebala s jednakim načelom ponašati prema njoj dobro ako želi pozitivno djelovati na se regije u istom omjeru.
Osim toga, hrvatski političari bi se trebali naviknuti koristiti izraz „građani“ umjesto „narod“. Obzirom kako najveći broj visokopozicioniranih političara u RH dolazi iz Ministarstva vanjskih poslova u kojem struji jedino naci-fašistička struja, kojoj pripada i Zoran Milanović, nije ni čudo što se oni obraćaju narodu, a ne naciji ili građanima. Milanovićev način obraćanja široj javnosti za sada ima efektivnog rezultata, a treba poslužiti jedino – rastu „rejtinga“, dok se zanemaruje ono bitno - sreću cjelokupnog stanovništva države uključujući i Dalmatine te Dalmatince.
Danas je na hrvatskoj političkoj sceni najvažnije se baviti „rejtingom“, dok gladan narod u hiperinflaciji koja kuca na vrata vidi strah za svoju budućnost i opstanak. Nema sumnje, gospodin Milanović ima tim ljudi koji točno zna kako se najbolje obraćati građanima današnje Republike Hrvatske, a da ne naruši rejting. Pravi recept upotrijebljen je više puta i nema razloga ne upotrijebiti ga još koji put. Važno je targetirati određene osobe ili ciljane skupine te se obrušiti na njih svom luđačkom silinom kako bi se brujalo o tom događaju. No, zanimljivo, kada je Dalmacija u pitanju – nitko ne bruji – svi samo šute. Jer, svi Dalmaciju vide kao smetnju, te je vriejdna isključivo za nasilno isisavanje ogromne količine sredstava iz nje.
“Gospodin” MIlanović tvrdi kako „zna kako će Dalmacija i njeni građani skončati“, ali ja recimo ne znam, i vjerujem kako nitko u ovom trenutku ne zna, kako će „skončati“ kaos koji trenutno vlada u Dalmaciji, a koji se ne rješava već se produbljuje.. Ne traje taj problem od jučer, pa da se čekajući nadamo rješenju u nekom narednom periodu. Problem skončavanja Dalmacije, u ovakvom obliku, traje od dolaska Franje Tuđmana u Zagreb 1985. i prenosi se već 36 godina kroz sve moguće političke opcije bile one na vlasti ili ne.
Taj se problem vidi kroz skončavanje “ElektroDalmacije”, “Mesoprometa”, “Dalme”, škverova, “Jugoplastike”, “Laurusa”, “Jadrantekstila”, “Koteksa”, tvornice “Dalmacija” iz Dugog Rata, “Melioracije”, “Jadrantrasa”, “Tehnogradnje”, “Termofriza”, “Pomgrada”, “Elektrona”, “Jadran ribolova”, “Mosora”, “Salonita”; “Dalmatinke”, “Cetinke”, “Agrokokom”, “Braće Rakić”, “Duhana”, “Foliaplasta”, “Bagata”, “Kidriča”, “plodina”, “Zadranke”, “Jadrana”, “Radnika”, “Polikema”, “Vinilplastike”, “Jugovinila”, “Zadarkomerca”, “Plimexa”, “Elektronike”, “Tvornice duhana Zadar”, “Contusa”, “Heresa”, “Maritune”, “Neptuna”, TLMa”, “TVIKa” i još stotina i stotina profitabilnih tvrtki koje su zapošljavale više od 200.000 radnika u Dalmaciji, a koje su uništene upravo zato što se nalaze u Dalmaciji. Oni koji su te tvrtke smjesno i planski skončali, još nisu dobili sudski epilog, ali zato Milanović prijeti građanima Dalmacije skončavanjem jer su “lijeni”.
Vrijeme je da se u ovoj regiji probude dalmatinske uspavane Trnoružice i počnu postavljati prava pitanja u sklopu Dalmatinskog Demokratskog Foruma ili Dalmatinskog Kluba, a da se postanje slika spize i tratinčica ostavi za vremena kad ćemo napokon moći dopustiti sebi taj luksuz. Živimo u veoma lošem vremenu u kojem se nalazimo pred ispitom političke i mentalne zrelosti. Što znači, ili ćemo početi organizirano zahtijevamo istinsku odgovornost od političara koji rade protiv interesa Dalmacije te tražiti punu autonomiju ili ćemo ih i dalje puštati neka huškaju na naše domove, našu naciju i regionalnu pripadnost te naše dostojanstvo.
Prethodnog dana razgovarao sam sa jednom svojom vršnjakinjom i zaključili smo kako je dalmatinskoj političkoj sceni definitivno potreban novi val (kojeg oboje vidimo u DDF-u), jer ovdje trenutno imamo one koji vladaju i one koji ne vladaju ali zato jednostavno – šute. Ni jedni ni drugi nisu od velike pomoći, naročito ne ako ih promatramo iz aspekta interesa Dalmacije.
Comments