Piše: Leonarda Bilishev
Do kad će Dalmacija i njeni stanovnici velikodušno davati prilike onima koji je sustavno, maliciozno i planski uništavaju?
Ukoliko ste tijekom izborne kampanje i dvije izborne noći provodili sate pred TV ekranima ili na društvenim mrežama, onda ste sigurno morali biti pomalo iznenađeni, jer ovog puta, tijekom prijelaza iz stare u novu vlast, nije bilo predaha od osobnih tema o kojima smo slušali i svih prethodnih mjeseci u predkampanji. Kada je već tako, onda ste zasigurno primijetili da se vrlo malo ili skoro uopće nije govorilo o Dalmaciji, osim možda nekoliko naslova u tiskanim medijima, ali i to je bilo vrlo zanemarivo ako imamo na umu u kakvom se političkom trenutku Dalmacija nalazi.
U jednom momentu, učinilo se da je Dalmacija bila aktualna samo kada se pisalo ili govorilo, najbolje je reći kritiziralo, stanje i okolnosti koje su je pogodile. Nažalost, nisu mogli promaknuti mnogobrojni komentari čitatelja koji su na društvenim mrežama i režimskim portalima pisali o tome kako se, eto, „Dalmatinci opet nešto žale“ ili kako se „Dalmacija uvijek nešto buni“ i slične gadarije, koje su, doduše rijetko, sadržavale i poneki validan argument, ali se još jednom moglo primijetiti da je od potpunog neznanja gore samo djelimično poznavanje teme i želje da se nešto o njoj kaže.
Na taj način, protekla godina po Dalmaciju završena je na jedan neslavan način, senzacionalističkim naslovima o gorućoj temi, koja jeste bila važna, ali je daleko od toga da predstavlja bit o kojoj svi mi koji želimo dobro Dalmaciji svakodnevno pričamo. Ona ostaje kao vječna tema za povjesničare, pravnike, ekonomiste, politologe…
Dalmacija ostaje nama. Reakcije čitatelja koje sam spomenula, samo su odraz načina na koji se u javnosti o njoj kao temi govorilo, a bilo je tu ponekad i sasvim degutantnih izjava i naslova. S vremena na vrijeme izgleda kao da je netko nezadrživo radio na tome da sva pitanja koja Dalmacija postavlja postanu otrcana tema za one koji imaju puno slobodnog vremena za njenu mentalnu i ekonomsko-socijalnu degradaciju. U stvarnosti, to nikada ne smije i ne može postati istina.
Intervjui dalmatinskih župana i gradonačelnika te ostalih izbornih kandidata za razne dnevne i tjedne listove u vrijeme izborne kampanje donio je najavu čvršće predaje Dalmacije u ruke Zagreba. "Gospoda" su priznala kako je postalo neodrživo pregovarati „pred svaki lokalni proračun, sa svakom vladom i sa svakim ministrom financija“, pa bi, prema njima, bilo dobro ukinuti lokalnu samoupravu i uspostaviti još rigorozniju centralizaciju. Primjetili su kako svaki put kada iz proračuna, u koji uplaćuje čak 655 svih sredstava, dobije neku crkavicu izgleda kao da Dalmacija dobiva „neke nezaslažune donacije i poklone.“
Ako se sjećate, prije nekoliko mjeseci DDF i Dalmatinski klub krenuli su s temom moguće internacionalizacijom dalmatinskog pitanja koja je postala tema o kojoj se počelo pričati i koja je zaparala uši dežurnim protivnicima bilo čega što ima riječ „dalmatsko" / "dalmatinsko“. Trebali bi o internacionalizaciji gaženja naše regije i njenih ljudi, neminovno i ove godine, više slušati.
U svjetlu polemike o lokalnim izborima u Dalmaciji, pojedine stranke izrazile su odobravanje glede izvanproračunskog transfera u visini od 3,5 mlrd € koje godišnje iz naše Zlatne regije idu u Slavoniju, dok za izgradnju prilaznih cesta prema dalmatinskih sela u Zagori i Bukovici novca - nema. Župani su ovog puta bili veoma jasani – „Slavonija je hraniteljica Hrvatske i za nju će se sredstva uvijek naći"(...) "Koga briga za Varivode, tamo i onako nitko ne živi". Na ove natpise reagirali su samo članovi DDFa na twitter profilu inicijative kada su rekli mi bi trebali pred domaćim, ali i međunarodnim sudovima, tražiti zabranu izdvajanja sredstava iz Dalmacije za Slavoniju dok naša regija ne bude razvijena sa 100% zaposlenoću.“ Dalmacija je poznata po velikodušnom davanju novih prilika onima koji je uništavaju.
I za kraj, pošto kažu da je prijelaz iz stare u novu vlast vreme za sumiranja materijalnih i emotivnih dojmova o prethodnima, moram izdvojiti jedan koji me je poprilično šokirao, a koji se odnosi na budućnost mladih građanki i građana Dalmacije. Prilikom sudjelovanja na jednom online skupu tijekom kojeg se govorilo o zdravlju mladih, osoba koja je vodila diskusiju, jer joj je dano poverenje da to učini, nije razumijela vezu između prehrane, nestručnosti školskog osoblja i zdravlja mladih u Dalmaciji, konzumiranja opasnih supstanci i maloljetničke trudnoče koji su gotovo svakodnevnica. Kao liječnica nisam odustala od inzistiranja o toj temi, ali sam primijetila da nitko od sudionika diskusije nije naročito zainteresiran da o tome bude više riječi.
Primijetila sam, isto tako, da se na društvenim mrežama bitne teme, kao što su ekonomija i socijala, ne priča nikako i da tekstovi s tom temom nemaju ni preglede, ni lajkove, no teme o II. sv. ratu, o ustašama i partizanima imaju na desetne, a nerijetko i na stotine i tisuće, pregleda, lajkova i komentara. Dok god teme bitne za funkcioniranje društva budu sasvim nebitne za većinu, ove visoko-političke će se riješavati ofrlje i bez jasne osnove, a o problemu Dalmacije će se šutjeti.
Comments