Piše: Toni Mikulandra
„Kada bi Andreju prestala premijerska dužnost, izašao bi iz državnih prostorija i ne znam šta bi bilo s njim“ uplašio se otac Mario Plenković 2018. Bezrazložno.
Bez obzira na to kakvi (su) bili, prvi ljudi Vlade Republike Hrvatske imaju pravo na počasni naziv „bivši premijer“, i šest mjeseci plaću istu kakvu su imali. Poslije toga primaju 50 posto premijerske plaće dok se ne zaposle ili umirove.
Onaj kojeg će birači odbaciti ima još pravo na svoj ured, savjetnike i tajnike, automobil s vozačem i osiguranje godinu dana po prestanku mandata ili duže „ako je to opravdano“, diplomatsku putovnicu i uvid u arhive iz vremena svoje vladavine. I sve to plaćaju građani Republike Hrvatske iz raznoraznih nameta.
Tri mjeseca poslije isteka mandata bivši premijer može se vratiti poslodavcu, jer mu miruje radni odnos zbog toga što je izabran na dužnost od javnog i državnog značaja. Plenković je bio notar Europske komisije u Bruxellesu, pa bi se mogao vratiti u glavni grad Europske unije kao mali od kužine, najvjerojatnije kod Fransa Timmermansa, prvog čovjeka nizozemske socijaldemokratske radničke stranke, ratnog dobrovoljca, nositelja najviših diplomatskih zvanja, borca za ljudska i radnička prava, autora brojnih knjiga o štetnosti neolibertarijanske agende. Timmermans je vrsni plivač pa bi teško surađivao s nekim tko patološki mrzi sve što je normalno i zdravo, a plivanje mu ne ide najbolje: lani je dok je plivao povrijedio nogu, ove godine ruku, tako bi mu, kad više ne bude premijer, suplivači natrljali na nos sve do Urgentnog centra.
Ozbiljna psihopatologija Republike Hrvatske
Ako u novom kabinetu bude Ministarstvo muljanja s naftom, Plenković se može tu zaposliti samo kao notar, jer je prije nego što je izabran za premijera, sada već davne 2016., neoprezno izjavio: „Ne mogu prihvatiti mjesto ministra, jer sam završio Pravni fakultet i bilo bi čudno kada bih rukovodio resorom, a ne cijelom Vladom“.
Kad bi se htio vratiti zvanju pravnika, morao bi studirati sve ispočetka. Pao je na građanskom pravu, odnosno građanskom procesnom pravu. Godinama nije napravio vjeran kriminalni portret najbližih suradnika. Napustili su ga oni kojima je vjerovao, koje je stvorio, s kojima se pomirio, s kojima se ljubio, kojima je aplaudirao, koje je othranio, koje je zaveo. Pa makar i u spisak članstva HDZ-a.
I ove tjedna je žalosni predsjednik Vlade Republike Hrvatske ponovio kako neće podnijeti ostavku na funkciju zbog afere muljanja s plinom između INA-e i HEP-a. Objasnio je davno zašto to neće učiniti:
„Ja sam prosrpski premijer“ (TV Russia Today) i „Niko nema pravo ukidati mišljenje u Hrvatskoj“ (HRT).
Do struka završen Dioklecijanov grad proplakao je na najtoplije dane u godini, iako je bilo pogače koju je zamijesio domaćini Puljak i Ivošević, a paška sol je prošvercana iz Dalmacije u Italiju dok su se ljudi krili od sunca. Na glavnom gradskom trgu koji je svjedok najnepojmljvijih zločina nad Dalmatinima od 1871. na ovamo podignuta je nova bandira grada Splita, jer se stara ofucala. A postavljeni su i plakati u Marmontovoj ulici na kojima stoji kako je zabranjeno urinirati uz zidine grada jer je Split grad pod zaštitom UNESCO-a.
Ni Puljak, ni Ivošević, ni Opara, ni Kerum, ni Ostojić… nitko se od političara koji su vladali ili žele vladati Splitom nisu sjetili kako je Split grad pod zaštitom UNESCO-a, kako je to rimski grad, i kako je u takvom gradu zabranjeno urinirati kada su u pitanju oni od kojih grad smrdi po mokraći kada petkom i subotom navečer iziđu iz narodnjačkih klubova. Ali, su se sjetili kada je jedan pijani turist to napravio.
Za nabrojene šuplje glave četvrt Kocunar nije dio rimskog grada pod zaštitom UNESCO-a – u tom kvartu nema plakata, tamo alkoholičari koji ispijaju piva ispred lokalne Ribole ujutro od 7 navečer do 21 mogu izvaditi malog i pišat na sred ceste. To nije dio Splita!
„Kao pojedinac, Tomislav Lukić ubio najviše Dalmatina. Jedna od žrtava je šestogodišnji dječak koji je vidio kako Lukić ubija i baca s mosta 12 godina starog mu brata. Plačući, dijete je pretraživalo džepove kako bi našao sitniš kako bi ga dao Lukiću. Kovanice su mu ispale iz džepa. Kad se sagnuo kako bi ih pokupio, Lukić ga je zgrabio i bacio sa šibenskog mosta,“ rekli su svjedoci zločina za neovisni centar koji se bavi zločinima Slavena nad Dalmatinima.
Čim mu je udovoljeno biti potpredsjednik Plenkovićeve vlade, Tomo Medved je odletio put takvog Šibenika. S Davorom Božinovićem u pratnji došao je i Miro Bulj, neopjevana seljačina najniže vrste, koga je njegov psihijatar Božo Petrov uzeo za političkog savjetnika, doveo do diplomatskih krugova kako bi postao prvi čovjek Sinja, da bi mu post-Milanovićeva vlada godišnje plaćala 7,5 milijuna eura za – ništa.
Puljak sahranjen u soli
Krijumčari soli su 15. srpnja proglasili Ivicu Puljka, njegovu suprugu Marijanu i malog od HDZ-ove kužine, pod nazivom Centar, počasnim građanima Dioklecijanovog grada u kojemu turisti ne mogu pišat po zidinama gradske jezgre, a domaći obožavatelji lika i djela Karleuše, Cece, Dare Bubabamare, Sandre Afrike i drugih srpskih javnih kurvi – mogu. Plenković tu čast nije doživio, jer ne kuva kako treba. To nužno ne znači kako je on gubitnik, već upravno suprotno. Najveći gubitnik je Puljak.
Točno tri mjeseca ranije, dok su postojale neke druge mogućnosti, Puljak je dopustio neka ga krijumčari soli vode po Splitu.
Zanimljivo, taj je dan Puljak predao najviši orden kojeg jedan grad može uručiti predsjedniku jedne od 147 aktivnih političkih stranaka u Republici Hrvatskoj – Andreju Plenkoviću. Isto odlikovanje dobio je i Gradski orkestar grada Splita.
Puljak je u odlikovao još nekoliko HDZ-ovaca povodom 31 godine grada Splita koja se slavi u 7. svibnja. Isti orden istim povodom dobio je i čovjek koji se srami svoga židovskog porijekla – vitez Reiner. Na dobitku je Reineru čestitao i tada sveprisutni Ivošević.
Puljkova karijera se tako prostire od babysittera s kupljenom diplomom u Livnu do oca u udomiteljskoj obitelji ne krijući svoje otvorene simpatije prema HDZ-u. Možda Puljak ne ni to, ali mora. Ipak mu je HDZ u dva navrata dao po 2,5 milijuna kuna (2 puta po 331 767€) za osnivanje svojih satelitskih parastrančica.
Comments