Piše: Livia Marini
Projekt Velike Hrvatske od Drave do Janjeva nije uspio, posebno nije uspio projekt pripajanja “Herceg-Bosne” Republici Hrvatskoj, pa će se izgleda njegovi zagovornici zadovoljiti s Dalmacijom.
I opet smo na početku priče, kao da se vrtimo u zatvorenom krugu, Dalmacija prima šamare, odakle drugo nego iz – Zagreba, Osijeka i Mostara. hoćemo li dopustiti postupan i podmukao nastavak uništavanja svih institucija koje nas još podsjećaju kako živimo u Dalmaciji, naš je izbor, nikako izbor Zagreba, Slavonije i Hercegovine, jer ako zbilja želimo to spriječiti – našli bismo način. Kada kažem „mi“, mislim na sve stanovnike Dalmacije, na sve građanske i prodemokratske udruge koje djeluju u Dalmaciji, na sve parlamentarne i neparlamentarne stranke koje imaju sjedište u Dalmaciji, sve medije koji svoju djelatnost obavljaju u Dalmaciji, sve poznate Dalmatince, sve nevladine organizacije iz Dalmacije, sve tvrtke registrirane u Dalmaciji…
Vidite, radi se samo o nama, Dalmatinima i Dalmatincima te Dalmatinama i Dalmatinkama koji žive od Raba do Bara i od Lastova do Ivan Planine. Nemojte biti previše uvjereni ako nešto odluči vlast, to tako mora i biti. Pa i ne mora baš uvijek. Ali, za to je potrebno i malo više hrabrosti, kuraža, prkosa i svega ostalog što kao temperamentni (kakvi mi Dalmatini i Dalmatinci jesmo), znamo pokazati u svakodnevnom životu. Sada je samo pitanje hoćemo li konačno uraditi nešto ili ne. Nema više trećeg izbora, nema vremena za čekanje i nema vremena za razmatranje „onog što je najpametnije učiniti“. Dakle, ili ćemo djelovati jedinstveno i braniti Dalmaciju od klerofašističkog nastraja na nju ili ćemo snositi kolektivnu krivnju jer smo dopustili da se uništi, pred našim očima.
Dalmatini i Dalmatinci, Dalmacija se sustavno i planski uništava već desetlječima. Radio televizija Split čiji smo rad toliko puta hvalili, nekada i kudili, a prije svega nas je radovao napredak koji je napravljen u programskom sadržaju – 1981. je ugašen kao smetnja republičkom TV Zagrebu. To je bio prvi atak na neovisne medije u Republici Hrvatskoj, koja je te 1981. nosila naziv Socijalistička. Od tada je jedna po jedna institucija sa sjedištem u Dalmaciji prelazila u ruke Zagreba, da bi 1990. Dalmacija kao regija ukinuta, a država nasilno centralizirana. Dalmatinski identitt je pogažen i umjesto njega nametnut – hrvatski, točnije velikohrvatski.
Ostavljam kritičarima i stručnjacimam, ali i drugima koji imaju vremena neka pronađu sve uloge Zagreba i ostalih protivnika Dalmacije i dalmatinskog identiteta u onome što se zadnjih 40 godina događa u Zlatnoj regiji, i fokus ću usmjeriti na nas – građane Dalmacije. Ovo je trenutak za akciju. Ili ćemo ga iskoristiti, ili nećemo. Vrijeme je za zajedničku obranu prava svih nas i naše regije i našeg dalmatinskog identiteta, te borba za osnivanje naših dalmatinskih institucija; ovo je trenutak kada možemo poručiti vladajućima neka uhapsite i kazne sve oni koji su odgovorni za zloporabu položaja i ovlasti kada su zlostavljane i uništavane institucijama u Dalmaciji.
Ovo je trenutak kada trebamo postaviti pitanja nadležnima: zašto se već 30 godina ne procesuiraju ratni zločini nad Dalmacijom?, zašto se ne procesuiraju oni koji su na kriminalan način došli u posjed poduzeća iz kojih su izbacili radnike, zemljište prodali i dobiveni novac “uložili” u off-shore kompanije?; zašto se ne rješava ništa po pitanju korupcije i nepotizma?... U isto vrijeme, poslati i jasnu poruku kako zbog neodgovornog ponašanja pojedinaca nećemo dopustiti gašenje imena Dalmacije. Ne može niti jedan predsjednik države, niti jedan predsjednik Vlade, niti jedan ministar, niti jedan župan, niti jedan gradonačelnik, ne može i ne smije nitko i nikada, reći kako Dalmacija nikada nije postojala i kako je zahtjev za regionalizacijom i decentralizacijom RH destabilizacija hrvatskog društva.
Neka gospoda u Zagrebu, svi bivši, sadašnji i budući predsjednici vlade i države, ministri i ministrice, župani, gradonačelnici i načelnici budu dovoljno hrabri, kada su već pokazali kako znaju biti i te kako zlobni i drski te kriminalno nastrojeni prema Dalmaciji, pa neka dokažu kako Dalmacija nikada nije postojala i neka dokažu kako je regionalizacija i decentralizacija destabilizacija RH i njenog psihotičnog društva. Neka pokušaju dokazati svoje tvrdnje, mi ćemo im sto puta dokazati suprotno. Normalno, oni svoje tvrdnje dokazati neće moći, a mi možemo dokazati naše tvrdnje. Stoga ih molimo neka budu iskreni pa neka podijele packe svojim partnerima i stranačkim kolegama koji siju laži i mržnju prema Dalmaciji i njenin građanima, jer nije baš kako devedesete godina 20 stoljeća nije odigralo značajnu ulogu u pripremi konačnog razaranja Dalmacije, ili kako klerofašisti vole reći, “Južne Hrvatske” i “Krajnjeg juga”.
Nedavno mi je gospodin iz Istre, koji se bavi marketingom i brendiranjem, rekao kako Dalmacija ima najveći potencijal kako bi sama po sebi bila veliki brand i prepoznatljiva širom Europe, pa čak i svijeta, samo kada službeni Zagreb ukinuo regije i dopustio pravo na samoodređenje svake od njih. Ne znam što bih mu rekla danas. Dalmacija ne samo što nije na putu postati kontinentalno prepoznatljiv brend (poput Toscne i Republici Italiji ili Provanse u Republici Francuskoj), već je u tijeku proces konačnog rastakanja Dalmacije, u kojem će nam vladajući pokušati objasniti kako Dalmacija i nije potrebna, kad već imate Hrvatsku. Neće vam to tako očigledno priopćiti, ali će raditi na tome tako da ćete sami početi razmišljati na njihov način. Već sada to rade. Ukoliko je sve što ćete uraditi to što ćete iz fotelje prokomentirati kako nikada niste čuli za RTST, onda se ne morate ni truditi iako biste trebali, otvorili ste vrata protivnicima Dalmacije nek’ s njom rade šta god požele, pa i da vas uvjere kako Dalmacija nikada nije postojala, a da je Hrvatska isto što i Republika Hrvatska.
Comments