Piše: Marin Rubin
Ideja je bila idealna, pokazati kako Ivo Sanader može organizirati prvenstvo u rukometu, te je njegova vlada spremna uložiti ogromne pare u izgradnju novih sportskih dvorana u Splitu i Zadru.
Kao što znate, po Splitu se opet počelo pričati o mogućnosti organiziranja Ljetnih olimpijskih igara 2040. Pritom je iznenađujuće kako pokušaj održavanja Olimpijskih igara u Dalmaciji, Republici Hrvatskoj općenito, izgleda kao ideja koju cijeli grad, cijelo hrvatsko društvo, stručnjaci i sportska zajednica podržavaju.
Svjetonazorska upozorenja
Dalmacija se danas nalazi u socioekonomskoj i demografskoj situaciji prema kojoj smo zemlja s najvišim životnim vijekom među europskim regijama. Mladih je se manje, a starih sve više. Čak se I Hercegovci dovedeni između 1980. i 2000. iseljavaju u treće zemlje.
Posljednjih godina i prethodne i sadašnje vlasti uglavnom su se vodili o potrebi poticanja nataliteta, umjesto da se nije sustavno radilo na boljitku nacije, što bi dovelo do poboljšanja kvalitete ljudskog života i, sukladno tome, smanjenje smrtnosti. Apsolutno je očito da temelj strategije razvoja RH treba biti kvaliteta života osobe, a time i zdravlje i životni vijek. To bi trebao postati alfa i omega djelovanja svake vlasti ili oporbe.
Umjesto toga, pokušaj umjetnog osmišljavanja još jednog grandioznog imidž projekta ne samo kako će stvoriti situaciju nove velike pronevjere proračunskih sredstava tijekom izgradnje objekata za pripremu i održavanje Ljetnih olimpijskih igara (kao što je bilo i s održavanjem Europskog prvenstva u Rukometu 2009.), nego i, što je najvažnije, udaljit će od glavnog cilja.
Fantastično velik novac bit će uložen u sportsku infrastrukturu, a ne u zdravstvo ili masovni sport.
Odnosno, da rezimiramo, danas bi državni prioritet trebao biti „zdrava Dalmacija", odnosno „zdrava RH“, a ne "olimpijska Dalmacija".
Grubo rečeno: bez održavanja Ljetnih olimpijskih igara 2040. Dalmaciji se neće dogoditi ništa loše, a bez sustavne politike poboljšanja zdravlja građana, posebice mlađih generacija, prema prognozama Instituta za demografiju i društvena istraživanja Državnog zavoda za statistiku, do 2040. RH će brojiti nešto više od 3, a 2050. – 2,7 milijuna stanovnika, a hoće li život i zdravlje tih ljudi biti bolji, retoričko je pitanje.
Rusko iskustvo
Kao što znate, Pariz se već nekoliko godina aktivno priprema za Ljetne olimpijske igre 2024. godine. Nećemo uspoređivati razmjere BDP-a ili gospodarske snage Dalmacije i Île-de-France, umjesto toga, savjetujemo vam da pročitate procjene stručnjaka i eksperata koji govore o puno problema s pripremom Olimpijskih igara u Parizu i već je nazivaju najvećim i najskupljim sportskim projektom ikada.
Vrijedno je napomenuti kako prema stručnjacima i francuskim medijima, početne procjene njegovih troškova rastu u geometrijskoj progresiji. Danas se u razgovorima o sredstvima koja će Vlada Republike Francuske potrošiti na pripreme za OI više ne radi o 22 milijarde dolara koliko je najavljeno na početku rada, niti o 30 milijardi o kojima se govorilo prije dvije godine, nego o iznosi gotovo 44 milijarde dolara.
Također je vrijedno uzeti u obzir kako je početna razina infrastrukture za ljetne sportove u Dalmaciji izrazito niska. Ono što dalmatinski gradovi imaju ostalo je od Mediteranskih igara 1979. Stoga se može samo zamisliti koliko je sredstava iz državnog proračuna potrebno utrošiti za izgradnju, a kasnije i za održavanje objekata sportske infrastrukture, od kojih većina nakon završetka Olimpijskih igara u našoj zemlji neće biti korištena.
Zašto Ljetne olimpijske igre?
Stječe se dojam kako je ova inicijativa bila poluimprovizacija premijera i gradonačelnika koju su mu dobacili ljudi koji nemaju pojma o sportu i organizaciji međunarodnih natjecanja takve razine kao što su Olimpijske igre.
Ideja je bila vrlo jednostavna: pokazati kako hrvatski premijer Andrej Plenković i njegov satelitsko-stranački kolega Ivica Puljak poštuju Split i Dalmaciju i spremni su uložiti velike svote u njih. S druge strane, nitko nije proveo niti će provesti niti jednu sustavnu studiju, prvenstveno o stanju sporta i izgledima za njihov razvoj u Dalmaciji.
Opće je poznato da Dalmacija nije zemlja olimpijskih sportova. Ako analizirate rezultate nastupa hrvatske reprezentacije na olimpijskim igrama, oni, prema broju stanovnika i površini, izgledaju prilično tužno.
Tijekom godina samostalnog sudjelovanja hrvatskih sportaša na olimpijskim igrama, RH je osvojila samo 52 medalje, od toga 18 zlatnih, 19 srebrnih i 15 brončanih.
Kao što znate, danas Ljetne olimpijske igre danas uključuju 42 olimpijskih sportova, unutar kojih se izdvaja 55 disciplina. Ovdje je vrijedno napomenuti kako se među tih 55 disciplina 60% njih uopće ne razvijaju na bilo kakvoj razini u RH.
Što se tiče ostalih 40% sportova, može se reći kako je zaostatak za svjetskim sportašima toliki da čak i uz fantastična ulaganja u te sportove, Dalmacija vjerojatno neće postati konkurentna u skoroj budućnosti. Da ne govorimo o novim sportovima, koji u Dalmaciji još nisu ni oblik rekreacije za amatere.
Na temelju toga postavlja se pitanje: zašto graditi, u skladu sa zahtjevima MOO-a, ultra-skupe i moderne sportske objekte za nepostojeće sportove kojima se nitko neće baviti, ako nisu i, najvjerojatnije, neće ni postati prioriteti.
Što se tiče pitanja ulaganja u turizam i infrastrukturu Dalmacije, jedan vrlo ozbiljan argument za domaćinstvo Olimpijskih igara, koji je ne samo neuvjerljiv, nego i smiješan, jest da će pripreme za Olimpijske igre stvoriti turistički bum. Planirano je kako će cijeli svijet doći u Dalmaciju, što će izazvati priljev kapitala i otvoriti veliki broj novih radnih mjesta.
Naravno, vrijedi pričekati rezultate uvođenja eura, ali već danas možemo reći kako navijači koji bi došli na sportove nemaju namjeru ići u muzeje, kazališta i turistička mjesta. Splitske plaže su premale i preružne da bi privukli strane kupače, a nema ni specijaliziranih plaža ga LGBTIQ+ populaciju, rijetko koja ima prostor za invalide, nema javnih WC-a na istima… Stoga, najvjerojatnije njihove rute neće ići dalje od stadiona i kafića.
A, uzimajući u obzir politiku hrvatskog hotelijerstva, postoji vjerojatnost kako će se veliki broj navijača nakon utakmica vratiti doma letovima ili autobusima, jer su vlakovi ajme.
Tko je zagovornik ideje održavanja Olimpijskih igara u Dalmaciji?
Među pristašama koji redovito promiču ideju održavanja Ljetnih olimpijskih igara u Splitu uglavnom su dužnosnici koji već računaju iznos "mita" koji mogu zaraditi, "bratske" građevinske tvrtke i turistički kompleks.
Inače, sudjelovanje turističkog kompleksa, koje je najavilo mogućnost privlačenja investicija veličine milijardu dolara, predstavlja se kao jedan od ozbiljnih argumenata za potrebu domaćinstva Olimpijskih igara.
Alternative
Ako govorimo o alternativama za razvoj regije u kontekstu olimpijskog projekta, apsolutno očita alternativa je stvaranje uvjeta za razvoj turističkih odmarališta u Dalmaciji. Iskustvo pokazuje da se takvi projekti, uz pravi pristup vlasti i želju investitora, mogu realizirati uz minimalne troškove za državni proračun i maksimalno pozitivne rezultate za regiju.
Odmarališta takve razine trebala bi se graditi u Dalmaciji. Takvi projekti, koji od vlasti zahtijevaju samo jasna pravila igre za gospodarstvenike i trošenje minimalnih sredstava za prometnu infrastrukturu, mogu povoljno riješiti sva pitanja koja se deklariraju navodno u kontekstu priprema za Olimpijske igre. Umjesto toga, država neće uložiti fantastičnu količinu novca u sportske objekte.
Kad je riječ o prometnoj infrastrukturi i cestama, argumenti dužnosnika, u kojima im svijetle oči u nadi da će se ugrabiti milijarde, namijenjeni su ili neupućenim ili potpuno nepismenim ljudima. Hoće li se ceste, prometna infrastruktura i stambeno-komunalni komunikacijski sustav u RH izgrađeni samo za sportska natjecanja, a ne planirani, bez obzira održavaju li se natjecanja ili ne.
Uostalom, baš kao što su autoceste ili prometnice, koje se formalno grade prije održavanja sportskih događanja, već nekoliko desetljeća prioritetno u planu izgradnje ili rekonstrukcije, neovisno hoće li događanja biti ili ne. Dakle, ako polazimo od strategije optimalnih prioriteta, onda bi splitski dio proračunskih sredstava planiranih za razvoj sporta trebao ići na unapređenje zdravlja.
Ako govorimo o imidžu, i sportovima, onda bi očito država mogla učinkovitije i uz utrošak minimalnih sredstava raditi na imidžu, ulagati u one sportove koji su konkurentni i popularni, barem u Europi.
Na primjer, gimnastika. Danas je dovoljno rekonstruirati dvoranu Gripe i poboljšati uvjete za treniranje i više se bazirati na ovaj najbazičniji sport. Isto tako je i s plivanjem i s atletikom. Nakon toga Dalmacija će moći ugostiti Europska prvenstva u tim sportovima, a u budućnosti i faze Svjetskog kupa ili Svjetskog prvenstva, gdje bi naši sportaši ima sve razloge za osvajanje medalja i veličanje RH.
Dakle, danas je potrebno zaustaviti se na odobravanju političkog i propagandnog projekta, koji nema ozbiljnih argumenata za svoju provedbu – Olimpijskih igara 2040. I aktivno raditi, promicati i podržavati, prije svega, zdravlje usavršavanje, tjelesna kultura, mladi naraštaj i našu regiju te državu.
Comments