Piše: Mari Laurentis
“Incidenti” koji se događaju u Dalmaciji, kojih je zbilja previše, često su iz političkih razloga ignorirani, a nitko od predstavnika nadležnih tijela ne rade svoj posao kako bi izazivače stavili na njihovo mjesto – u zatvor.
Ono što se u javnosti zna, ali mediji o tome šute je: kako je većina tuča koja se dogodi u Dalmaciji ujedno i međunacionalni incident između Hrvata i Dalmatina, odonsno onih koji su za autonomiju Dalmacije i onih koji su za još jaču unitarizaciju. Način na koji većina medija izvješćiva o ovim događajima vuče na senzacionalizam, a ignoriraju se bitne stvari u kojem se u prvom planu ne ističu “krvna zrnca” napadača prema “krvnim zrncima” napadnutih. Postavlja se pitanje zašto se takvo „prebrojavanje“ koristi za tuče, koje se, na primer, dogode u Slavoniji ili prema pripadnicima srpske nacionalne manjine? Isto pitanje vrijedi i za političare i njihove kalkulantske dnevnopolitičke, a najčešće predizborne igre s međunacionalnim incidentima.
Međunacionalni odnosi u Dalmaciji, prvenstveno odnos Hrvata prema Dalmatinima, prema procjenama mnogih, su narušeni ali su ipak izdržali mnoga iskušenja kojima su bili izloženi proteklih tridesetak za Dalmatine traumatičnih godina. Naravno, situacija je daleko od idealne i još će trebati mnogo truda i dobre volje kako bi Hrvati počeli shvaćati kako moraju uvažavati druge nacionalnosti.
Iako su informacije o incidentima, kao najvidljivijem obliku međunacionalne diskriminacije koje po pravilu prati i govor mržnje – istinite, samo ponekad se pojave u javnosti, a njih najčešće prate neprovjerene informacije ili tumačenja za koje se kasnije utvrdi kako su netočne. Političari i druge javne osobe napade na Dalmatine, u pravilu, ignoriraju, mediji koji o njima izvješćivaju ih ne stavljaju u kontekst međunacionalnih, a kasnije se dozna kako je priroda ovih incidenata upravo takva.
Postavlja se pitanje je li, s obzirom na osjetljivost teme, potrebno, prije svih mediji, sačekati izvješće policijske istrage, pa nakon toga objave potpunu i točnu informaciju - što je i zadatak medija – umjesto izbjegavanja ove bitne teme.
Najbolji primer zloporabe incidenata za širenje lažnih informacija je upravo odnos hrvatskih medija prema Dalmaciji. Postoji praksa duga 36 godina po kojoj se svi napadi na Dalmatine od strane Hrvata unaprijed proglašavaju sukobom navijačkih skupina ili mafijaškim obračunima, odnosno sukobima bandi i klanova čime se onemogućava normalizacija novinarskog izvješćivanja, odnosno implementacija načela točnosti i objektivnosti i daju krila napadačima na daljnje generiranje mržnje prema Dalamciji.
Motkama, lancima i užarenim sajlama
Kao primjer neodmjerenih izjava hrvatskih medija je skrivanje napada na koordinatora DDF-a, Vedrana Bralića koji je prije dvije godine napadnut u svome stanu od strane antidalmatinski nastrojenih građana Splita. Njih četvoro, 20. listopada 2019., upalo je u stan Vedrana Bralića te užarenim sajlama prebila Bralića te istu večer ugašeni profili Bralića i njegovih suradnika na društvenim mrežama.
Reakcija medija i lokalnih političara je izostala. DDF se borio za svoje profile tako da je izostao zahtjev za pronalaskom napadača i svjedoka ovog događaja. Policija nije do kraja obavila svoj posao, pa je tako izostao kazneni progon napadača. Događaji koji su se zbili nije uspjela pokrenuti špekulacije među Splićanima i Splićankama o nasilju Hrvata prema Dalmaciji. U međuvremenu, policijska istraga je pokazala „kako se nisu stekli elementi kaznenog djela motivirano nacionalnom, vjerskom ili političkom mržnjom i netrpeljivošću, već da je riječ o nanošenju za život bezopasnih tjelesnih povreda zbog sudjelovanja u fizičkom obračunu“, što je otklonilo sumnju o prirodi ovog sukoba.
Institucije trebaju reagirati
Vođa inicijative Dalmatinski klub, Zuáne Orlandini kaže kako prema podacima koje on posjeduje, napad na Bralića bio je nacionalno i politički inspiriran, u kojemu je bivši član DDF-a, Hrvat i član Torcide napao Vedrana Bralića isključivo zbog njegove nacionalnosti i političkih stavova.
“Policija je relativno brzo reagirala, ali ne na poziv iz stana Bralićevih već po dolasku kola hitne pomoći s njim u splitsku bolnicu. Umjesto da otkloni sve sumnje, policija je zapetljala situaciju neprovodeći istragu i tako štiteći napadače od kaznenog progona. Policija točno zna ime onoga koji je koordinirao i predvodio napade na Bralića, što je kasnije potvrdila i francuska policija koja je sudjelovala u rješavanju slučaja rušenja i preuzimanja profila, obzirom da se neki od izvanrednih članova DDF-a nalaze u Parizu,” objašnjava Orlandini.
Smatra kako nikad nije kasno prave stvari nazvati pravim imenom, jer skrivanje incidenata nacionalnog karaktera opasno i kontraproduktivno, posebno kada se radi o napadima koji su orkestrirani iz udruge koja gaji fašistički narativ, kao što je Torcida.
“Nitko iz DDF-a ovakve slučajeve ne koristi u svoje političke svrhe, već u svrhu razvoja svijesti o onome što se događa u Dalmaciji. i to je odgovorno ponašanje. Neodgovorno je kriti činjenice, što čine institucije, mediji i politička javnost,” ukazuje na problem Orlandini.
Opasno ignoriranje
Orlandini, također, smatra kako bi prema samim građanima bilo mnogo odgovornije kada bi mediji, političari i drugi javni radnici, u situacijama napada zbog političkog stava i mržnje prema drugoj nacionalnosti, dali svoje izjave nakon završetka istraga policije, nego da ignoriraju događaje.
“Stav medija, politike i birokratske strukture je takav da redovito ne reagiraju na napade na pripadnike dalmatske zajednice. Ovakav stav institucija, ignoriranje događanja, a posebno kad je u pitanju napad na pripadnike dalmatske nacionalnosti je opasno – praviti se da se ništa nije dogodilo i ne davati kvalifikacije ili mišljenje o događaju, je politički oportuno, ali jako opasno, jer se na taj način formira se javno mnijenje u onom smjeru u kojem politika to želi. A to je, u ovom slučaju, da se radi o običnoj tučnjavi, a ne o napadu skupine razbijača na pripadnika druge nacionalnosti zbog njegovih političkih stavova,” smatra Orlandini.
Kaže kako postoje suprotni slučajevi kad javni pravobranitelj utvrdi povredu manjinskih prava a političari ili mediji to razglašavaju na sva zvona.
“Događa se da mediji i predstavnici vlasti neku priču prebace na teren politike, jer im je to u tom trenutku oportuno. Najčešće se to događa kada se radi o pripadnicima srpske nacionalne manjine i to u Slavoniji. Iako poštujem srpsku nacionalnu manjinu, štoviše prijatelj mi je dalmatinski Srbin, malo je čudno što mediji i političari pričaju samo kada se radi o incidentima prema njima, dok sve ostale zanemaruju,” navodi Orlandini.
Kaže kako se to u praksi dosta često događa i kako u tome sudjeluju režimski fake news mediji.
“To se radi na način što predstavnici medija odmah okupe, to su višednevne rasprave, posebne emisije na TV, to su naslovi puni senzacionalističkih i bombastičkih naslova,” objašnjava Orlandini, ocjenjujući kako je to jednako loše kao i ignoriranje događaja.
Opasne informacije
Međunarodno poznati i priznati TV novinar i urednik rodom iz Dalmacije, Karlo Morosin smatra kako je bilo kakvo iznošenje neprovjerenih podataka o incidentima ili ignoriranje istih u kojima su sudjelovale osobe različitih nacionalnosti veoma opasno, i to iz više razloga. Prvenstveno jer u RH pa i u Dalmaciji međuetnički odnosi su nedovršeni u prvom redu u zakonodavnim okvirima.
“Drugo, postoji određena vrsta priželjkivanja u medijskom prostoru koji na senzacionalistički način žele plasirati određenu vrstu događaja. U tom kontekstu imamo činjenicu kako isključivo zbog senzacionalizma, određenu informaciju plasiraju u javnost, a neke puno gore događaje ignoriraju,” objašnjava Morosin, te dodaje kako je to opasno i baca sumnju na objektivnost novinarstva.
“Opasno je, jer znamo kako je 99,99% medija u RH u rukama politike, te se mogu smatrati režimskim medijima, pa kada se dogodi incident kojemu je baza atak iz mržnje, oni će to ili prenaglasiti ili ignorirati ovisno o tome kako na incident gleda politička stranka koja ima utjecaja na taj medij,” upozorava naš sugovornik.
Morosin dodaje kako zbog svega ovoga čitav sustav – pravosudni, policijski, politički i medijski, moraju imati izuzetnu vrstu opreza i odgovornosti kada su ovakvi događaji u pitanju. Obzirom na to kako su pravosuđe, policija i mediji pod utjecajem politike, sve je jasno.
“Stoga, u RH imate situacije kada se neki događaji banaliziraju ili ignoriraju, a sa druge strane neki se preuveličavaju. Naravno istina je negdje između,” kaže poznati urednik.
Skretanje pažnje
Morosin govori kako je posljednjih desetak godina bilo dosta ignoriranja napada prema Dalmaciji i Dalmatinima.
“To je odmicanje javnosti s realnih situacija koja se događaju u Dalmaciji, dok je preuveličavanje priča o Slavoniji odmicanje s tema kao što su nezaposlenost, besparica, ekonomski problemi, pad životnog standarda i sl. S jedne strane, stvara se atmosfera kako je u Dalmaciji sve lipo, super, sunce, more, palme, pisma, zalasci sunca, pečena riba..., dok se s pričama o Slavoniji stvara moralna panika kako bi se određena vrsta kvazi-problema istakla a oni realni problemi zasjenili kako bi se na taj način iskrivila slika o događajima u Dalmaciji. Drugim riječima, određenim političkim moćnicima tako nešto odgovara za skretanje pažnje s Dalmacije ili političko-ekonomske situacije. Što je najgore od svega, političari to proizvode, ali sigurno postoji neka vrsta simbioze interesa kada je u pitanju izvješćivanje o događajima u Slavoniji, te ignoriranje događaja u Dalmaciji,” objašnjava Morosin.
Također, skreće pažnju na to kako se u RH, prema istraživanjima medijskih analitičara, o manjinama priča sporadično, a u situacijama kada su u pitanju međunacionalni incidenti u Slavoniji senzacionalistički. Usput, naglašava kako je dalmatska nacionalnost, iako realno postoji, u RH tiho zabranjuje pa je se spušta na razinu regionalne pripadnosti, dok je dalmatski jezik zabrajnen još 1939.
Svake godine sve gore
Orlandini kaže kako su u Dalmaciji stalno prisutni napadi na Dalmatine, no oni s vremena na vrijeme mijenjaju intenzitet.
“Najveći broj napada događa se pred izbore i za vrijeme nogometnih događanja u kojima sudjeluje reprezentacija RH. Imamo razloga vjerovati kako se tu radi o od politike, pa čak i države kontroliranim napadima. Samo kada je u pitanju dalmatska zajednica, za tri mjeseca bilo je 40-ak incidenata, od ispisivanja poruka, preko uništavanja grobnih mjesta, skidanja s prozora i balkona povijesnih dalmatinskih zastava te njihovo paljenje do prijetnji smrću,” rekao je Orlandini.
Kaže kako sve ovo pokazuje kako u našem društvu nesumnjivo postoji netrpeljivost i tendencija izazivanja napada na dalmatsku zajednicu pa je upravo zbog toga veoma važno tome pristupiti s velikim oprezom.
“Jedno istraživanje agencije CCO pokazuje kako se većina mladih u Dalmaciji ne bi družila sa Srbima, Albancima, Romima, Dalmatinima, Židovima i gay osobama. Dakle, postoji raspoloženje nastavka ovakvih događaja, s većim ili manjim većim intenzitetom. I oni se događaju i svake godine je sve gore i gore, a policija ne obavlja svoj posao za koji ih plaćaju svi građani RH ne samo Hrvati,” zaključio je za kraj Orlandini.
Comentarios