piše: Jelena Rogoz
Istraživanje je za potrebe Autonomije, u suradnji s Dalmatinskim klubom provela neovisna agencija CCO iz Splita nad 9.000 učenika srednjih škola u RH razdoblju od 1. do 15. lipnja ove godine.
Naši sugovornici složni su u ocjeni kako je za ove rezultate najodgovornija vlast i medijska slika koju projektiraju režimski antidalmatinski mediji, a koji su u službi velikohrvatskog projekta ujedinjenja svih “hrvatskih zemalja” koji se desetljećima provodi na ovom prostoru.
Istraživanje je, između ostalog, pokazalo i da samo šestina ispitanika zna kako je do 1921. godine Dalmacija bila potpuno samostalna regija u okvirima raznih država, njih osmina zna da je Dalmacija tek 1939. po prvi puta u svojoj povijesti potpala pod Hrvatsku, dok 59,8% ispitanika smatra kako Dalmacija treba biti još dublje integrirana u sastavu RH. Malo manje od polovine ispitanih smatra da su Dalmatinci i Hrvati oduvijek bili isti narod, trećina smatra kako Hrvati i Dalmatini imaju iste-zajedničke etničke korijene, ali su vremenom postali različite etno-regionalne skupine, 9,3% smatra da su uvijek bili različiti narodni, 6% navodi kako su Dalmatini izmišljena nacija, 7% ispitanika bilo je neodlučno, a samo 1% zna da su Dalmacijom vladali Rimljani, navodi se u istraživanju.
Nešto više od trećine ispitanih (35.3%) smatra da Dalmacija treba biti autonomna regija, 21% kako treba biti regija bez posebnih ovlasti, 16.3% kako treba ostaviti županijski sustav, dok 14% navodi da RH i Herceg Bosna treba biti jedinstvena cjelina. Svega 13.4% nema mišljenje o ovom pitanju.
Nadalje, ispitanici su bili pitani bi li se protivili različitim vrstama odnosa (susjedski, prijateljski, rodnički, kolegijalni...) s nekim tko pripada različitim etničkim grupama/nacijama: Dalmatini, Srbi i Bošnjaci. Za Dalmatine bi se najviše protivili da imaju rukovodeći položaj u državi (oko 1/3 ispitanika), a najmanje da im netko tko je pripadnik ove etničke grupe bude suradnik na poslu ili stanuje u susjedstvu. Skoro 1/5 protivi se da Dalmatini budu odgojitelji ili učitelji/nastavnici njihovoj djeci!
Topografija mržnje
Komentirajući rezultate ovog istraživanja, umirovljena profesorica povijesti iz Splita Mila Grubišić kaže kako ono pokazuje dobro poznatu velikohrvatsku topografiju mržnje, gdje političke, intelektualne i crkvene „elite“ RH duže od trideset godina planski usmjeravaju mržnju protiv okolnih naroda. Mržnja je, kaže Grubišić, element unutrašnjeg iracionaliteta pojedinaca i kolektiviteta, ali se itekako može stvarati, poticati, planirati i koristiti za prozaične politikantske ciljeve.
– Kada se mržnja dovoljno dugo u društvu potiče i ukorjenjuje, odgovarajuće ispitivanje javnog mnijenja uvijek će pokazati njen refleks, taman po onoj Polovoj: „Gleda šimja sebe u ogledalo.“ Pažljiviji pogled na ovu topografiju mržnje bez teškoća otkriva kako se areal širenja nacionalističke mržnje u potpunosti poklapa s konturama fašistoidnog projekta poznatog pod imenom “Velika Hrvatska” – ističe Grubišić uz podsjećanje kako su od početka priprema za slom Jugoslavije, ove “elite” producirale mržnju prema Srbima, Bošnjacima, Crnogorcima, Makedoncima, Slovencima i Albancima, a sve je krenulo od mržnje prema Dalmatinima/Dalmatincima – “prema narodima čije su životne teritorije planirali oteti kreatori hrvatske velikodržavne ideologije”.
– Za samu stvar zanemarivo je to što se u fokusu mržnje znao naći još poneko. Prema manjinskim narodima u RH ove „elite“ ohrabrivale su politiku asimilacije, ubijanja, silovanja, iščezavanja i raseljavanja, direktno slijedeći „doktrinu“ Ivana Aralice i Franje Tuđmana koje su preko ekrana HRT-a provodili Branko Dopuđa, Ljiljana Bunjevac-Filipović, Carl Gustav Ström i njima slični – napominje Grubišić.
Dodaje kako je protiv postojanja dalmatske nacije u zadnjih trideset i više godina napisano i izgovoreno više stotina tisuća stranica u knjigama, časopisima i medijima, te da bi “s istim trudom bilo moguće većinu građana RH uvjeriti da ne postoji zakon gravitacije i da je Zemlja ravna ploča na leđima slonova”.
– Za Dalmatine i Dalmatince ovakvo negiranje može izazivati blagu nelagodu. Za građane RH ono stvara i obnavlja afinitet prema određenim stanjima kolektivne psihopatoligije! Protiv njih ne postoje lake i brze metode liječenja – kaže Grubišić, uz opasku da ne vidi snage u RH koje bi mogle ove trendove promijeniti i popraviti odnose između Zagreba i Dalmacije.
– Ogromna vladajuća hobotnica sve efikasnije i lakše pljačka i izluđuje hrvatsko društvo. Što je dublje izluđivanje društva najtežim patološkim oblicima nacionalizma, to je pljačka veća! Veća je i omraza prema drugim narodima. Eklatantan primjer za to su riječi Zorana Milanovića upućene novinaru Borisu Dežuloviću – upozorava profesorica Grubišić.
Društvo bez dijaloga
Višestruko nagrađivani američki novinar rodom iz Dalmacije i vanjski suradnik inicijative DDF-a, Karlo Morosin istaknuo je kako su ciljevi te inicijative izgradnja građanskog društva, građanskih vrijednosti, vladavina prava, demokracija, jednakost, tolerancija u Dalmaciji, a da su sve te vrijednosti danas u RH ugrožene.
– Ono što nas u ovom slučaju najviše boli, je to što su ugroženi odnosi dvaju dijelova iste države – Zagreba i Dalmacije. Građani Dalmacije ujedno su i građani RH. Naš je cilj je da odnosi između regije i države, između ova dva naroda (Dalmatina i Hrvata) budu skladni, normalni odnosi, da poštujemo jedni druge, da zajedno živimo kao i sa svim ostalim narodima i nacijama koje žive na ovom prostoru, s tim da Dalmacija bude reintegrirana i autonomna regija u sastavu RH – rekao je.
Dodao je kako je paralelno s ovim istraživanjem rađen i monitoring medija, kako bi se vidjelo kako to mediji, naročito elektronski, izvješćivaju, šta rade i na koji način utječu na sve ove odnose.
– Svjedoci smo kako za samo tjedan dana netko od junaka i heroja može vrlo brzo da postane izdajnik, najgori, Sorosev plaćenik, mafijaš. Ono što je problem je to što veliki dio naših sugrađana nas Dalmatine negira kao naciju i praktično negira naše postojanje upravo zbog onoga što vidi i čuje u režimskim fake news medijima – kazao je Morosin.
– Ja ne branim nikome da se opredijeli za što hoće i kako hoće, ali neka ostavi meni za pravo da se opredijelim kako hoću bez da mi se ugrožava moj identitet i tjelesni integritet. DDF se trudi izgraditi građansko i demokratsko društvo u Dalmaciji u kojem će svako imati mogućnost iskoristiti sva svoja građanska i ljudska prava – istaknuo je Morosin.
Rekao je kako su rezultati ovog istraživanja na neki način glogov kolac u srce Dalmacije nakon 30 godina njene agonije, lažnih informacija o njoj i sustavnog gaženja njenog identiteta, subjektiviteta i integriteta. Sada bi se fokus djelovanja lokalnih prodalmatinskih organizacija trebao prebaciti na internacionalizaciju dalmatinskog pitanja i u okviru međunarodne zajednice riješiti njene probleme s centralnom vlašću u Zagrebu.
– Zašto smo zabrinuti? Pogledajte samo koji je postotak ljudi koji ne žele da odgajatelj ili učitelj njihove djece bude netko tko se javno deklarira kao Dalmatin/ac, bude u svojti s nekim tko je Dalmatin/ac. To je poražavajuće. Ali, to je stanje konstantnog spina protiv Dalmacije koji se provodi zadnjih 30 godina – ocijenio je Morosin.
Naveo je kako je i monitoring medija, koji je rađen paralelno s istraživanjem, u okviru kojeg je praćeno više pojmova tokom nekoliko mjeseci, pokazao kako je uz pojam Dalmacije od 115.000 impresija tijekom 150 dana na webu bilo više od 80% negativnih, a po 10% pozitivnih i neutralnih. A kada je u pitanju dalmatski jezik, kako je dodao, količina negativnih komentara i nastupa ide čak do 90%.
– Kada se to događa? Baš u vrijeme negativnih istupa predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića o Dalmaciji i njenim stanovnicima, kada je izuzetan pik, stoga nitko ne može reći kako su ovi rezultati slučajni. Neko je namjerno pravio tu priču i negativno je kreirao. U jednom momentu, baš nakon izgovorenih riječi političara, botovi kreću s negativnom kampanjom prema Dalmaciji, prema dalmatskom jeziku, dalmatskoj kuhinji, dalmatskoj kulturi, umjetnosti, običajima... To su podaci koji su zabrinjavajući – upozorava Morosin.
Zagreb ne poznaje Dalmaciju
Odnos Zagreba prema Dalmaciji i njenim stanovnicima prvorazredno je političko pitanje i spada u sva ona pitanja koja već 30 godina zdušno trpamo pod tepih i ne želimo ih riješiti, ocijenio je politolog Zuáne Orlandini, dodavši kako je za Zagreb jedina prihvatljiva politika ona u kojoj Dalmacija ne postoji.
– Za Zagreb je prihvatljiva samo ona politička opcija koja negira pravno, povijesno, političko i svekoliko drugo postojanje Dalmacije i negira nacionalni identitet Dalmatina. Najbolja je politika ona koja pristaje da Dalmacija bude svedena na nivo Južne Hrvatske – napomenuo je Orlandini.
Napominje kako nijedna politička “elita” koja stoluje u Zagrebu nije shvatila kako se Dalmacija može osvojiti samo privremeno, ali da se njome ne može trajno upravljati izvan Dalmacije.
– Ni Rimljani, ni Bizant, ni Mlečani, ni Francuska ni Austrougarska nisu uspjeli u tome. Svi su prije ili poslije morali dati autonomiju Dalmaciji! U zadnjih tridesetak godina Zagreb je više puta bacio Crnu Goru na koljena. Službeni Zagreb treba napokon shvatiti kako nije problem u “instaliranim” ljudima po Dalmaciji, već u njegovoj želji za vladanjem Dalmacijom – kaže Orlandini, ističući kako Zagreb ne poznaje Dalmaciju.
Tumačeći rezultate, Orlandini je upozorio na to što je društvena pokretljivost u jednoj zajednici manja, time je podrška za autoritarne vođe veća, odnosno da autoritarne vođe osobama male društvene pokretljivosti u jednoj zajednici nameću svoje ideje po kojima mogu kreirati stvarnost onako kako njima odgovara – pa i animozitet prema Dalmaciji.
– Tako kreirana stvarnost služi interesu vladajuće usko povezane grupacije, jer ona svoje postojanje jedino bazira na neprijatelju. Ne priznati identitet drugome je uvjet za tiraniju nad tim drugim. A danas je u RH na vlasti grupacija koja želi vladati, ne samo zemljom i njenim financijama, već i stvarnošću – istaknuo je Orlandini.
Upozorava kako “elite” u RH neće lako odustati od projektiranja nacionalističke i fašističke mržnje, ni od osvajačkog pogleda na susjedna dvorišta, jer “njihova netrpeljivost i mržnja prema Dalmaciji i Dalmatinima/Dalmatincima i svemu dalmatskom/dalmatinskom nije ni privremena niti je od jučer”.
Dodaje kako su dalmatinske autonomaške točke gledišta, „Dalmacija nema nikakvih problema sa Zagrebom, osim s velikohrvatskim nacionalizmom koji je u posljednje vrijeme poprimio klerofašistička obilježja“.
– Cilj mu je iz temelja uništiti sve što je u Dalmaciji vrijedno. Objektivno, RH nema nikakvih problema s klerofašizmom. Taj jedan problem generira sve druge probleme koje ona danas ima i koje će imati u budućnosti. Zbog njega, RH je u lošim odnosima s većinom susjeda. U lošim je odnosima i sa samom sobom! Velikohrvatski nacionalizam uništava sve što joj je vrijedno, dobro i najbolje, a “afirmira” sve što je u njoj najlošije u duhovnom, kulturnom, političkom, ekonomskom i svakom drugom smislu! Čovjek ni najgorem neprijatelju ne bi poželio da ga spopadne zlo apsolutnog nacionalizma kakav je spopao RH. To zlo neće lako pustiti Dalmaciju iz svog čeličnog zagrljaja – smatra Orlandini.
Comments