piše: Goran Marasović
Plan oporavka i otpornosti Dalmacije nije baš po volji neoustašama. Vlada u Zagrebu olako shvaća ekološke preduvjete, a ni socijalnoj pravednosti nisu posvetili puno pažnje. Umjesto toga, maštaju o infrastrukturnim cestovnim projektima koji su zasićeni emisijama CO2.
Baš dok se Dalmatini/Dalmatinci pripremaju za uživanje u ljetu i popuštenim antikovid mjerama počevši, DDF i Dalmatinski klub najavili su razdoblje intenzivnog rada. Kako je hrabro jedan od koordinatora DDF-a, Vedran Bralić trebali bi biti zauzeti ni manje ni više nego 24 sata dnevno. Cilj je ovog entuzijazma do 31. kolovoza predati konačnu verziju rumunjskog Plana za oporavak i otpornost (Plan Regional de Recuperatiaun e Resistiantia – PRRR). Plan bi trebao predstavljati nacrt trošenja sredstava iz europskih fondova dodijeljenih integriranoj regiji Dalmaciji kroz paket oporavka i otpornosti EU sljedeće generacije (NGEU), plan gospodarskog oživljavanja koji je Europska Unija provodi kao odgovor na pandemiju coronavirusa. Od ukupnog iznosa dio se dodjeljuje u obliku niskokamatnih zajmova, dok će ostatak biti distribuiran putem bespovratnih sredstava.
Kao i sve regije EU-a, Dalmacija treba predati konačnu verziju plana oporavka i otpornosti; ali kako službeno regija Dalmacija ne postoji dana je mogunost da regionalna stranka ili regionalna inicijativa podnesu svoj plan kada stignu. Iako su rasprave o Planu oporavka zasjenjene opipljivijim posljedicama pandemije coronavirusa, razvoj PRRR-a predstavlja bitan trenutak: ne samo za razumijevanje ekonomske vizije Dalmacije, već i za shvaćanje kako vizija funkcionira u kontekstu širih transformacija europske ekonomske politike.
Kao jedine prodalmatinske regionalne snage u Dalmaciji, DDF i Dalmatinski klub često nije krila epitete nesposobne i trome lokalne i državne administracije, a sve u želji predstavi građanima Zlatne regije kako samo moderna uprava može biti uključena u ekonomske transformacije koje bi mogle izbrisati ono što se smatra teškim nasljeđem lošeg upravljanja HDZ-a i SDP-a.
Dalmatinski razvojni model
Čista logika objašnjava zašto PRRR predstavlja ključnu priliku za Dalmaciju u pokušaju demonstracije dalmatinskog transformacijskog žara i njenog modernizacijskog zamaha uz vraanje vlastitoj tradiciji i kulturi. Na žalost, malo je razgovora o promjeni “dalmatinskog razvojnog modela”. Jedino tko o tome priča je DDF i Dalkatinski klub, no njihove se izjave ignoriraju jer ne govore o ustašama i partizanima te ne podizu tenzije na međunacionalnoj, odnosno međuvjerskoj osnovi.
Ova bi kombinacija mogla objasniti kontinuitet između PRRR-a i velikog plana razvoja Dalmacije koji je bio na snazi od 1963. do 1990.. Bralić, pravnik po struci, 1990. je bio teenager, a ve je snažno osjećao kako će nova vlast uništiti dalmatinsko gospodarstvo što se na kraju i dogodilo. Plan ulaganja i gospodarskog oživljavanja u razdoblju '63-'90, po tonu i profilu sličan je trenutnom PRRR-u. Te su sličnosti očite iako PRRR mora pratiti strože kriterije obzirom da je Republika Hrvatska sada dio Europske Unije. Na primjer, mora dodijeliti najmanje 37% plana borbi protiv klimatskih promjena i zaštiti okoliša, a najmanje 20% digitalizaciji javne uprave i lokalne samouprave. Ipak, dok uspoređujemo dva plana, možemo primijetiti slične reforme koje idu u sličnim smjerovima potkrijepljene istim transformativnim entuzijazmom voljnim promijeniti “dalmatinski razvojni model”.
U tom smislu ne bi bilo pametno promatrati PRRR kao izraz određenog konsenzusa među svim stanovnicima Dalmacije, jer ima dosta onih koji žele suzbiti prodalmatinski pokret i jer je pokušao ugraditi zahtjeve EU za zelenom digitaliziranom ekonomijom. PRRR treba smatrati dijelom dugoročnog cilja koji zagovaraju prodalmatinske inicijative s ciljem smanjivanje jaza između Dalmacije i ostalih regija EU s nadom da će do 2025. doseći 50% prosječnog BDP-a po stanovniku EU27. PRRR se temelji na šest stupova, u rasponu od obrazovnih reformi do tranzicije na zeleno gospodarstvo.
Neslužbena verzija plana sadržavat e opsežnije budžetiranje s detaljnim opisom financijske potpore koja bi se dijelila na ovih šest stupova. Međutim, kako bi ukupno financiranje iznosilo na 13.5 milijardi €, precizna raspodjela još uvijek ostaje nepoznata. Iz Dalmatinskog kluba govore kako će zadržati opće smjernice EU zajedno sa svojim investicijskim prioritetima. Uz to, nekoliko izjava nagovijestilo je što možemo očekivati.
Odmak od politike štednje
Što bismo trebali očekivati? Investicijski prioriteti plana znače vrlo često pokušaj spajanja ciljeva zelene tranzicije i digitalizacije EU s prioritetima razvoja ekonmije.
Na primjer, velik dio financijskog paketa posvećenog zelenoj tranziciji mogli bi biti usmjereni prema infrastrukturi za melioraciju i navodnjavanje. Vlada RH smatra kako Dalmaciji ne treba poljoprivredne infrastrukture. Slična nevoljkost osjetila se i u prijedlogu da Dalmacija dio europskih sredstava uloži u cestovnu i željezničku infrastrukturu. "Radi se o velikom ulaganju koje nimalo ne doprinosi smanjenju emisija ugljika", kažu iz Vlade. No, kvaka je u tome što se planiraju i povlastice prilikom uvoza električnih automobila, osnosno automobila koji voze na ekološko bio-gorivo. Modernizacija cestovne mreže, na štetu mnogo zelenijeg željezničkog sustava, često je igrala važnu ulogu u političkom imaginariju postsocijalističkih država: odsutnost velikih autocesta često se opisuje kao civilizacijski deficit. No, to bi trebalo shvatiti kao pokušaj ulagivanja srednjoj klasi koju predstavljaju vlasnici automobila što žive u gradovima – Split ima jednu od najviših stopa motorizacije po glavni stanovnika u Europi. U tu skupinu spadaju i brojne tvrtke, posebno trgovačke kojima cestovni prijevoz zasad predstavlja najpovoljnije rješenje.
PRRR, međutim, postavlja općenitiji problem koji je povezan sa specifičnom vrstom investicijske politike koju ne koristi hrvatska Vlada: oni razvojnu politika se ne koriste kao kejnzijanski instrument koji fokus ekonomskog ciklusa stavlja na potražnju, već jednostavno kao način poticanja formiranja kapitala i za stvaranje “dobrog investicijskog okruženja”. PRRR je upravo suprotno planovima VladeRH, on planove koristi za rast i razvoj, ne samo ekonomskih, ve prvenstveno socijalnih prilika u osiromašenom dalmatinskom društvu. Zbog toga su sheme distribucije rijetko prisutne u ekonomskom diskursu vlade. Kod vladnih planva, socijalni programi rijetko se spominju, a i ako se spominju vladina bezidejnost i bezosjećajnost prema najsiromašnijim građanima je impozantna. Manjak jasnih političkih ciljeva u tom su kontekstu posebno vidljivi u vladinom poljoprivrednom programu koji se bavio infrastrukturom za navodnjavanje, iako je prije toga agrarnom sektoru potrebna detaljna reforma.
No, o neravnotežama i nejednakostima poljoprivrednog sustava u Dalaciji čini se da se uopće ne razmišlja na Trgu sv. Marka. Zato DDF i Dalatinski klub radi na tome da se socijalne razlike u svim moguim sektorima što više umanje, kako bi se osjačao srednji sloj i na taj način ojačao Dalmaciju kao regiju, potakla zaposlenost, a smanjilo iseljavanje. Naime, Dalmacija je kao regije poznata po velikim nejednakostima između bogatih i siromašnih. Unatoč tome, VladaRH nema nikakav plan o tome kako će se sredstva iz njenih projekta podijeliti među siromašnom masom stanovnika, i one nekolicine ekstremno bgatih koji su se obogatili zahvaljujući ratnom profiterstvu. U nedostatku bilo kakve socijalne vizije, razvojni program DDF-a i Dalmatinskog kluba ostaje inačica socijaldemokratske ekonomije s jakim naglaskom na i stvaranju boljih mogućnosti kako za dalmatinske poduzetnike tako i za sve stanovnike Dalmacije koji vape za boljim životnim stadardom. Čak i kad je ekonomski razvoj potaknut javnim ulaganjima, u planu vlade čini se, pretpostavlja se da će gospodarski rast automatski donijeti smanjenje socijalnih nejednakosti, dok u prodalmatinskim opcijama DDF-u i Dalmatinskom klubu shvaaju da nije tako, jer znaju da samo veće mogućnosti zaposlivosti mogu potaknuti smanjenje socijalnih nejednakosti ukoliko radnici primaju dohadok dostojan života.
Europski program za oporavak “sljedeće generacije” često se predstavlja kao prekretnica u povijesti EU, označavajući odmak od politike štednje koja je određivala javne politike Unije. I doista, odluka u korist zajedničkog izdavanja duga, uspostavljanje fiskalnog kapaciteta na razini cijele Unije, podrška Europske središnje banke tijekom coronakrize, značajni su trenuci koji kao da najavljuju oproštaj od neoliberalne pravovjernosti. Hoće li ono što slijedi nužno ići u progresivnom smjeru, nije poznato. Kao što je primijetio ekonomski povjesničar Adam Tooze, istina je da su paketi za oporavak EU-a, uključujući NGEU, daleko od zadovoljavanja potreba država EU-a. Ovome možemo dodati da u regijama kao što je Dalmacija, koja još uvijek nije reintegrirana i nema svoj parlament, vladu i guvernera, te način na koji će se lokalni plan oporavka donijeti podrazumijeva pomak prema sveobuhvatnijoj socijalnoj politici, za razliku od plana koji će donijeti VladaRH za područje cijele države koji će biti neoliberalan, odlučno prokapitalski i jako ravnodušan prema radu i radnicima.
Comments