"Vraćanje Dalmacije iz pozicije regije koja je 1989. bila najbogatija na Mediteranu i koja se tada, da je bila samostalna država, mogla postati članicom EU u teokratsku zatucanost srednjovjekovne izolirane autarhične provincije, čemu ovih 30 godina svjedočimo, potpuno je štetno za Dalmaciju i loši rezultati takve politike pokazali su se vrlo brzo", rekao je za Autonomiju predsjednik Dalmatinskog kluba, Zuane Orlandini. Istaknuo je kako politička borba za Dalmaciju konstantno traje, ona nije zaustavljena ubacivanjem bombe u prostorije Dalmatinske Akcije, već samo usporen.
AUTONOMIJA: Imamo izrazito antidalmatinsku vladu koja stoluje u Zagrebu. Što mislite do kada će ona trajati?
ORLANDINI: Šteta koju Plenkovićeva Vlada čini Dalmaciji već se vidi. Bojim se da ćemo još puno štete vidjeti.
Sa jedne strane, ono što je dobro, svjedočino mirnom i demokratskom prijenosu vlasti nakon svakih izbora. Što je dobo. No, nakon tridesetogodišnjeg kontinuiteta koji ide na štetu svih regija u Republici Hrvatskoj, potrebno je malo uzburkati duhove i vratiti stanovnike Dalmacije, posebno njene starosjedioce, na put prodalmatinskog razmišljanja, vraćanja svome identitetu s pogledom na prosperitetnu budućnost.
Sa druge strane, Vraćanje Dalmacije iz pozicije regije koja je 1989. bila najbogatija na Mediteranu i koja je već tada, da je bila samostalna država, mogla bez problema postati članicom EU u teokratsku zatucanost srednjovjekovne izolirane autarhične provincije, čemu ovih 30 godina svjedočimo, potpuno je štetno za Dalmaciju i loši rezultati takve politike pokazali su se vrlo brzo.
A koliko će Plenkovićeva vlada trajati, ovisi koliko će trajati coronakriza. Da je Plenković moralna vertikala, on bi već kod prve afere 2017. podnio ostavku, a predsjednica Kitarović raspustiti vladu i raspisati nove izbore. Ali, to je i onako HDZov narativ.
AUTONOMIJA: Kako će se dogoditi hapšenje odgovorih za postavljanje bombi u prostorije Dalmatinske Akcije, ako imamo u vidu i da je Damir Krstičević organizator napada na DA bio ministar obrane u prvoj Plenkovićevoj vladi?
ORLANDINI: Hapšenje odgovornih za teroristički akt postavjanja bombe u prostorije Dalmatinske Akcije je potez koji se mogao očekivati za vrijeme vladavine dviju SDPovih koalicija. Sa druge strane, mislim da se nešto takvo neće nikada dogoditi. Jer i HDZu i SDPu odgovara Dalmacija koja će biti zaostala, siromašna kolonija na jugu "zagrebačkog metropolitanskog" područja, jer Zagreb je metropola koja je opasala sve što je nekada govorilo kajkavskim i štokavskim idiomom. To se vidi prema zadnjem Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kojeg je SDP velikodušno podržao.
Da je SDP prava, proeuropska i antiHDZovska socijaldemokratska stranka, odavno bi krenuo u izmjene spomenutog zakona i izvršio preraspodjelu administrativno-političkih granica Republike Hrvatske na 5 autonomnih regija i od 100 do 150 komunalnih općina i na taj način prikupio glasove u Dalmaciji i Slavoniji. No, SDP je odavno dokazao kako sa socijaldemokracijom nema nikakve veze.
AUTONOMIJA: RH neće završiti godinu sa sređenom lokalnom i područnom (regionalnom) samoupravom. Je li taj proces zaustavljen?
ORLANDINI: Politička borba za Dalmaciju nije zaustavljena, već usporena, analogno tome ni taj proces nije zaustavljen, ali je usporen. Već godinama Dalmacija i njeni stanovnici žive u potpuno neregularnim okolnostima jer je 30 godina vladavine teokracije, kriminala, nepotizma i općeg ludla potpuno poremetila odnose na način koji niko nije mogao da predvidi. Što je još gore, smatram da nas čeka barem još nekoliko godina do normalnog stanja, sve dok narod, oni koji ovo čitaju, ne shvate da su ugroženi pod čizmom najekstremnije centralizacije u Europi i jedne od 10 najekstremnijih centralizacija na svijetu.
Smatram da bi Vijeće Europe, s jedne strane, trebalo usmjeriti fokus svoga djelovanja na pračenje prekršitelja svojih Povelja i drugih dokumenata te kažnjavati njegove prekršitelje, a s druge strane pomagati državama u implementaciji tih dokumenata.
Na primjer, Republika Hrvatska je sredinom 1990ih ratificirala Povelju Vijeća Europe o lokalnoj samoupravi. Unatoč tome, RH je i dalje najcentraliziranija država u Europi. Vijeće Europe trebalo bi, na neki način, kazniti RH zbog neprovođenja ratificirane povelje, ali joj istovremeno pomoći da prođe proces tranzicije iz sadašnjeg stanja u stanje zdrave decentralizirane države.
AUTONOMIJA: Kako to učiniti kada je i predsjednik Milanović prije par mjeseci izjavio da je decentralizacija štetna za RH i da je podjela na regije isto što i dezintegracija?
ORLANDINI: To je ono što sam rekao malopije o SDPu. SDP nije socijaldemokratska, već libertarijanska, klijentelistička stranka i po tome se ne razlikuju od HDZa ili HNSa. Da je Zoran Milanović zbilja socijaldemokrat, da je Peđa Grbin zbilja socijaldemokrat zahtjevali bi od HDZa da pokrenu korijenite reforme lokalne samouprave na 5 regija u povijesnim granicama, gdje se to može, jer neke od granica zadiru u teritorij drugih država, skrojili od 100 do 150 komunalnih općina te proveli snažnu decentraćizaciju uključujući i onu fiskalnu.
No, ni jedni ni drugi, ni HDZ, ni SDP nemaju, a ni njihovi koalicijski i ini partneri to ne žele. Razlog je jednostavan: gdje bi sa svim tim pustim beskorisnim neznalicama koje su uhljebili po bespotrebnim uredima u lokalnoj samoupravi?
AUTONOMIJA: Koje su Vaše zamjerke na sustav lokalne, područne (regionalne) samouprave ovakvog tipa?
ORLANDINI: Moja najveća zamjerka je što Dalmatinci u traganju za vlastitim identitetom ne razumiju kako su prodali vlastiti identitet za šaku Judinih škuda i koliko je bitno držati se vlastitih načela. Mislim, prije svega na uzlet pronacističkog, ali i libertarijanskog poretka (fašizam/naczam i libertarijanstvu uvijek idu ruku pod ruku). Autoignoriranje takvog ponašanja – nedopustivo je. Tu imamo od povijesnog revizionizma i autohuntnog antidemokratskog djelovanja načelnika pojedinih županija, općina i gradova.
Iduća zamjerka je sam sustav lokalne samouprave, neovisno o razini. Ne možete u regijama koje nikada nisu imale županijski sustav trpati županije. Dalmacija je, naprimjer, nikada nije imala županije, ali je uvijek imala komune iz čega su nastajale komunalne općine. Dalmacija je imala i tri republike: Dubrovačku Republiku (1358.-1797.), Poljičku Republiku (1440.-1807.) i Slobodnu Republiku Muć (za vrijeme II. sv. rata). Ako treba te povijesne činjenice ispoštovat - zašto ne? Zašto područje Dubrovačke Republike u sastavu Dalmacije ne bi imalo neki poseban samoupravni status, ali ono je teritorij Dalmacije, što stoji i u statutu Dubrovačke Republike. Zato Dubrovnik mora biti pod Dalmacijom! Zašto Muć i Poljica ne bi imali svoje općine? Ali, da one, kao i sve druge općine imaju vlastiti izvor prihoda, a ne da budu na teret centralne države.
Treća je zamjerka to što JLS nemaju mogućnost samofinanciranja. To vidimo na primjer mnogih dalmatinskih općina. Sad mi recite, ima li nešto značajno u Šestanovcu da je ono općina ili se radi o čistom uhljebničkom bazenu koje se kasnije generira u političke glasove na državnoj razini? Saka čast ljudima u Šestanovcu, ali na taj način su i Strizirepi i Konjevrati mogli biti općina. Nema smisla.
AUTONOMIJA: Hoće li Dalmacija ikada više postati autonomna, kao što je to bila od rimske provincije Dalmacije do 1939.?
ORLANDINI: Dalmacija je dio Republike Hrvatske i to nitko ne smije sporiti. Istovremeno dijelovi Dalmacije nalaze se i u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori. To su povijesno-pravne činjenice. Nitko iz Dalmatinskog kluba niti iz DDFa nema pretenzije prema dijelovima Dalmacije u tim državama. No, kada pričao o dalmatinskoj autonomiju unutar RH to je kamen spoticanja već dugi niz desetljeća.
Ideja je imperijalističkog Zagreba s početka 1830ih o Dalmaciji kao o svojoj čvrstoj bazi na Jadranskom moru. To su uspjeli ostvariti tek nekih 109 godina poslije, kada je Dalmacija postala dio Banovine Hrvatske. Zabrebu je trebao pristup Dalmaciji kako bi lakše mogli ući na teritorij BiH, jer se Gaj i ekipa oko njega nadali da će uspjeti stvoriti Veliku Iliriju, točnije Veliku Hrvatsku. To se i dogodilo za vrijeme zločinačke NDH i trajalo je svega nekoliko godina.
Dalmacija može postati autonomna, aranžmanom što većeg broja njenih stanovnika u DDFu. Da se razumijemo, nitko ne traži otcjepljenje od Republike Hrvatske, ali mostoje načini da se njeni zakoni nekako zaobiđu i da se Dalmacija kao autonomija ostvari.
Držanje Dalmacije rascjepkanom na šest dijelova, dok je Zagreb okupirao sve oko sebe kako bi se pretvorio u "metropolu" izuzetno je zabrinjavajuća ideja jer potire povijest Dalmacije kao oduvijek autonone i demokratske regije, koja je čak imala i svoje sredstvo plaćanja. S druge strane, podjela Dalmacije otvara niz identitetskih pitanja na koja svaki čovjek mora odgovoriti sam za sebe. U zrelim društvima, gdje se poštuje identitet i kulturna baština, ali se snažno gleda prema naprijed ne možeš etnički biti i pripadnik regije i pripadnik države istovremeno.
Na primjer: U nizozemskoj, ne možeš istovremeno biti Frizijac i Nizozemac. Imat ćeš nizozemsko državljanstvo, jer je Frizija dio Nizozemske, ali nećeš biti Nizozemac, već Frizijac ako si rođen u Friziji, poštuješ njenu povijest, njenu kulturnu baštinu, njeno nasljeđe, želiš da ona napreduje i cvjeta. Ista stvar je u svim drugim europskim regijama.
AUTONOMIJA: Dakle, vi otvarate indetitetska pitanja?
ORLANDINI: Da, mi iz Dalmatinskog kluba, smo oni koji otvaraju identitetska pitanja. Mi to radimo da bi ljudi u Dalmaciji shvatili što joj Zagreb već 190 godina čini. Mi inzistiramo na "podjeli na Dalmatince i Hrvate": jer nisi, naprosto ne možeš, biti Dalmatinac ako glasaš za proruske, profašističke stranke; ne možeš biti Dalmatinac ako zagađuješ dalmatinski okoliš, ako uništavaš dalmatinsko povijesno nasljeđe, ako uništavaš dalmatinsku kulturnu baštinu, ako s tribina crnom igraču hučeš kao majmun, ako činiš sve da na bilo koji način zgaziš Dalmaciju, ako ne želiš učti dalmatinsku povijest i dalmatski jezik, ako ne želiš poštovati dalmatinski identitet.
Inkluzivni dalmatinski patriotizam, koji je do 1990ih bio veoma dubok u Dalmaciji, sukobio se s manipulacijom kojom se služi utilitarno hrvatsko- katoličkikoncept. Time se služe sve vlasti od 1990. do danas. I ako se ne bude mudro postupalo, ako se gro ljud ne uljuči u rad DDFa to može dovesti do izuzetno dubokih stanja u Dalmaciji koje mogu biti vrlo opasne i samo štetne za sve njene građane.
AUTONOMIJA: Ali, kako je moguće očekivati da nakon toliko desetjeća zamjene identiteta od strane politike ljudi shvate tko su indetitetski?
ORLANDINI: Činjenica jest da je od izbora 1871. počeo atak na stanovnike Dalmacije glede njihova identiteta. Članovi Narodne stranke, odlazili su po gradovima, gradićima, škojima i selima te tražili od ljudi da potpišu da su onih Hrvati te im za to davali nešto lyra ili schillinga. Ulaskom Dalmacije u sastav Kraljevine Jugoslavije, počeo je drugi val ataka na dalmatinski identitet. Tražila se zabrana dalmatskog jezika i prihvaćanje južnoslavenske ekavice i ćirilice kao glavnog, službenog jezika i pisme u Dalmaciji. Zabrana dalmatskog jezika, napokon, je uspjela 1939. od strane Banovine Hrvatske. Jezik je izbrisan, a bez jezika nemaš ni identitet. Godine diktature, prvo šestosjećanjske, pa banovinske, pa NDH i na kraju komunističke srozao je identitet na nulu. No, unatoč tome ima ljudi koji osjećaju Dalmaciju kao svoju domovinu. To je već prvi korak prema povratku svome identitetu.
Kontinuitet tog povratka je upoznavanja s realnim podacima o povijesti, kulturi, umjetnosti, znanstvenim radovima, jeziku, svemu ostalom što odražava identitet jednog područja. No, ono što čovjeka najviše identitetski određuje, uz poznavanje jezika, je politički angažman za svoje područje. Taj nekakav lokalpatriotizam, političko zalaganje kroz lokalpatriotizam da tvoj kraj bude (politički) čišći, ljepši i prosperitetniji.
AUTONOMIJA: Više puta ste naglasili kako je centralizacija isto što i fašizam.
ORLANDINI: Osnovno načelo uspostave fašističkog režima u jednoj državi je ukidanje autonomija regijama/pokrajinama/saveznim državama/nacijama... i uspostava ekstremne centralizacije. Republika Hrvatska je najcentraliziranija država u Europi. Dakle, izvucite zaključak. Ali, dat ću vam još nekoliko pokazatelja da biste zaključak mogli lakše donijeti.
Istovremeno s ukidanjem Zajednica općina (kao svojevrsnog koncepta regionalizacije i decentralizacije u RH) te stvaranja županija, proširenja Zagreba na općine Samobor, Sesvete, Velika Gorica i Zaprešić te ukidanje komunalnih općina i stvaranje municipalitija, u RH je krenulo ostvarivanje koncepta Velike Hrvatske.
Koncept Velike Hrvatske je koncept centralističkog totalitarnog društva u kojem bi se stvorila država na teritriju RH, BiH, dijelovima Vojvodine, Srbije i Crne Gore, a koja bi se preimenovala u nešto što se zove Hrvatske zemlje. Takva ekstremno centralizirana antidemokratska, i od boga i od vraga, izolirana država, u kojoj stanovnici umiru od gladi dok elita sastavljena od 200 bogatih obitelji manipuliraju izgladnjelim i neobrazovanim narodom uz pomoć crkve. Taj koncept može dovesti ni do čega dobrog. Posebno, ne može donijeti boljitak u Dalmaciju. To je iracionalna, ali nažalost postojeća i živa politička ideja. I zato se građani Dalmacije moraju ujediniti pod kapom DDFa kako bi se izborili za sebe i svoje naraštaje koji dolaze.
Comments