Piše: Mila Grubišić
Kada je Austro-Ugarska 1861. organizirala prve izbore za Dalmatinski sabor, "narodnjački" krugovi u Zagrebu odmah su započeli kampanju za oslobođenje Slavena južno od Svetog Roka.
Tadašnjoj kvazipatriotskoj kampanji oštro se suprotstavio Dalmatin, autonomaš i Splićanin Antonio Baiamonti nazivajući to rodoljublje „patriotizmom vlasnika“, problematizujući slobodu koju bi vladajuća oligarhija iz Hrvatske htjela uvesti u Dalmaciju.
U govoru koji je održao 11. veljače 1861., Baiamonti je, između ostalog, rekao:
“Hrvatski vlasnici pozivaju danas hrvatski proletarijat da se bori protiv toga stanja u Dalmaciji, da čak i krv proliva za "oslobođenje ovdašnjih Slavena". Hrvatski proletarijat razumije očajni položaj dalmatinskog naroda; on suosjeća s njime više no ma koja druga klasa u Hrvatskoj. No, što bi on ponio za poklon narodu Dalmacije kada bi prešao Velebit? Hrvatske slobode? Je li to slobodna i demokratska zemlja – kako u Hrvatskoj i Slavoniji vladajuća klasa uvijek deklamira – u kojoj radnici nemaju osnovnoga građanskoga prava, prava glasa, u kojoj je cenzus reakcionarniji nego danas u Transilvaniji? Je li to sloboda, u zemlji u kojoj su radnici po unutrašnjosti – oni u Bjelovaru, na primer – predani na milost i nemilost kmetovima i pandurima, koji tamo paše i koji gaze i ustave i zakone? (…) I je li, nakraju, to demokratska zemlja, u kojoj je ministar pravde samostalni ‘demokrat’ koji ni ne želi pomilovati odgovorne urednike radničkih novina koji na strani umiru od gladi a pušta u masama najveće razbojnike?”
Profiteri na spaljenoj zemlji
Prošlo je 160 godina, a vlasnici Republike Hrvatske i dalje imaju isti program, tko što radi – oni bi da oslobađaju Dalmaciju od dalmatinstva, pogotovo što je Dalmacija danas pod njihovom "okupacijom". Ako Republika Hrvatska žive u miru sa svojim regijama, onda će intelektualna banda razglasiti na sva zvona da su Hrvati ugroženi, a potom će politička elita pokrenuti manipulativnu, huškačku, antidalmatinsku mašineriju kako bi ih zaštitila, pustit će na ulice Splita i Zadra crnokošuljaše s ustaškim simbolima što se redovno završavalo masovnim iseljavanjem onih koje su patriotski vlasnici tako nesebično štitili. Usput bi vojna i politička vrhuška malo etnički očistila teritorij, dodatno revidirala povijesne i druge izvore, izvršila pokoji genocid, otvarala konc-logore i posijala mržnju koja već desetljećima ne jenjava.
Ova destruktivna operacija pod maskom patriotizma donijela je patnju, razaranje i užas tisućama ljudi, raselila također, unesrećila cijelu jednu državu. Da budem precizna – ne baš cijelu. Oni koji su stajali na vrhu operacije, političari, tajkuni, vojni zapovjednici, dvorski intelektualci, medijski udarnici mržnje, šovinizma i huškanja – napravili su uspješne karijere na spaljenoj zemlji, napunili džepove, dospjeli na položaje o kojima bi u bilo kojem uređenom društvu mogli samo sanjati. Profitirali su na nemerljivoj patnji naroda, ali nisu štedeli ni svoj, u koji se kunu, koji toliko vole, zbog kog sve navodno rade: osiromašili su ga, držali pod tihim sankcijama, izolirali od svijeta, zatrovali sumanutim ideologijama, nafilovali mržnjom, tretirali su taj svoj voljeni narod kao piune i potrošni materijal. A milijuni su za takve zlikovce, za one koji im rade o glavi – glasali godinama, uništavajući sebi život i budućnost vlastite djece.
Kad apostoli oslobađaju
Malo im je bilo divljanja devedesetih godina prošlog stoljeća, malo im je što su tisuće i tisuće ljudi oslobodili od života, imovine, radosti, mira, normalnog života – krvoloci bi i dalje oslobađali. Opet su se namečili na Dalmaciju, i tu bi htjeli donijeti blagodati svoje slobode od koje se ne može disati. Čim su apostoli manipulacija i laži uzurpirali vlast na valu katoličke slobode, krenuli su u misiju oslobađanja i mora se priznati da im odlično ide. Za vrlo kratko vrijeme su, takorekući u rekordnom roku, uspjeli svašta oslobodili. Prvo su oslobodili Srednju Bosnu i Bosansku Posavinu od katolika i ostalih remetilačkih faktora. Potom su oslobodili Crnu Goru od katolika, pa su onda stali oslobađati Dalmaciju od njihovih starosjedilaca (Dalmatina i Srba) kako bi BiH katolike, crnogorske katolike i kosovske katolike imali gdje smjestiti. Negdje istovremeno, oslobodili su Dalmaciju od regije i od sredstava koja sama svojim radom zaradi i od radnih mjesta, pa napravili propis prema kojem Slavonci imaju pravo prednosti zapošljavanja u Dalmaciji. Na kraju su Dalmaciju oslobodili i od već dogovorenih cjepiva (kome još treba cjepivo usred pandemije), a u tijeku su i drugi procesi oslobađanja Dalmacije.
Mnogo se "okuparskih sila" nakupilo u Dalmaciji, pa apostoli udarnički rade ne bi li je oslobodili od zlih pošasti kao što su antifašizam, multietničnost, multikulturalnost, vjerska tolerancija, seksualna i rodna tolerancija, miran suživot različitosti, mnoštvo konfesija, kritički nastrojeni pojedinci, sloboda mišljenja, nepokornost, samosvojnost, slobodarstvo, ateizam… dug je to spisak. Ima tu i čitavih institucija od kojih bi apostoli da oslobode zemlju kojom su nekim čudom zavladali: dalmatski jezik su oslobodili već 1939., ali ima onih koji ga još govore subdijalektalno koristeći zabranjene idiome, i tako dalje, i tako dalje. A i zaslužni stvaraoci su im zapali za oko, izgleda da ni oni nisu poželjni u svijetu koji stvaraju svemogući HDZ i njegovi apostoli.
Uglavnom, svi ljudi, institucije i tradicije kojima bi se svaka uređena, slobodna i prosperitetna država ponosila, koje bi čuvala i njegovala – za pregalace „velehrvatskog svijeta“ su nepoželjne pojave koje treba uništiti i sasjeći u korijenu. Uništenje vlastite regije koju ionako samo doživljavaju kao smetnju Republici Hrvatskoj – to je osnova njihovog ideološkog programa.
Virusu su sve nacije i religije jednake
U takvom okruženju nikome ne može biti dobro, pa ni Hrvatima na čiju se ugroženost uporno pozivaju tvorci vrlog novog „svehrvatskog vijeta“. Razumljivo je ponašanje stranačkih dužnosnika HDZa u Dalmaciji, vladajućih krugova u Zagrebu, kao i mnoštvo propagandista koji rafalno pucaju po Dalmaciji iz svih mogućih proustaških režimskih, ali i proustaških nerežeimskih fake news medija. Oni imaju vrlo konkretne i opipljive koristi od vražjeg posla kojem su se posvetili. Ali, da bi ta ekipa zasjela na vlast, da bi došla u poziciju rušiti sve što stigne, za nju treba glasati jako mnogo ljudi. Koji je njihov interes da na vlast dovedu očigledno nesposobne likove kojima samo destrukcija ide od ruke? Što se promijenilo u njihovim životima otkad je HDZ preuzeo vlat?
Najvidljivija promjena koja se tiče svih je sve gora epidemiološka situacija, masovno zaražavanje i umiranje stanovništva. I džaba tu sve priče o brizi za hrvatske građane, o ugroženosti njihovih prava, o tome kako će ih apostoli zaštititi neznano od čega sve ne: na primjeru coronavirusa vidimo da je to šuplja priča. Virus ne zna za nacionalnost ni za vjeru, njemu je svejedno da li je neko Hrvat, Dalmatin Crnogorac, Bošnjak, Albanac ili Srbin; ne zanimaju ga ni političke ni ideološke razlike: coronavirus napada i ubija sve podjednako, njoj je svaki čovjek dobar. A protiv virusa slabo pomažu molitve, čvrsta vjera, procesije i katolicizam – ma što god Plenković propovijedao na tu temu.
Sloboda specifičnog kova
Ideologija velikohrvatskog nacionalizma i šovinizma koja se u svojoj najnovijoj inkarnaciji obrušila na Dalmaciju ne donosi nikome ništa dobro, pa ni narodu u čije ime navodno nastupa. Da je nacionalistima zaista stalo do tog svog naroda, napravili bi valjda prvo od Republike Hrvatske bogatu, naprednu, slobodnu, prosperitetnu državu u kojoj građani mogu živjeti životom dostojnim čovjeka. Na vlasti su već toliko desetljeća, i ovi desni nacionalisti i oni "lijevi" nacionalisti - imali su kad.
Umjesto toga, nacionalisti su stvorili zemlju iz koje bježi tko stigne, svake godine emigrira na desetine tisuća ljudi. Samo lani iz Dalmacije je otišlo 39.000 ljudi i to isključivo u države Zapadne i Sjeverne Europe koji je ovde toliko omrznut. Većina mladih odavde želi pobjeći, jer ne vidi nikakvu budućnost u državi gdje se cijeni samo stranačka podobnost, poslušnici, klimoglavci i slični, a obrazovanje, znanje, sposobnost, pamet, talent, vještine, rad, trud i marljivost su nepoželjne osobine koje vladajući sustav progoni i iskorjenjuje kako god zna i umije.
Sloboda koju RH nudi specifičnog je kova, to je sloboda u kojoj, na primjer, visoki državni dužnosnik može da vas usmrti automobilom i da nikome ne odgovara, jer vaš život ne vrijedi ni pišljivog boba. Sloboda u kojoj vam glavari propovijedaju da mrzite druge narode, pripadnike druge seksualnosti, pripadnike druge boje kože..., dok vam zavlače ruku u džep. Sloboda u kojoj ne smijete reći što mislite, jer ćete dobiti otkaz ili će se na vas obrušiti sva moguća stranačka medijska i paramedijska mašinerija. Sloboda u kojoj je malobrojnoj vladajućoj kasti sve dozvoljeno, a ogromna većina građana ima pravo samo šutjeti i trpjeti. Sloboda u kojoj molite boga da vladajućoj stranci ne padne na pamet ponovo pokrenuti neki rat, pa da vas pretvori u topovsko meso.
To je sloboda u kojoj nema mjesta za slobodne ljude. Ista ona sloboda o kojoj je govorio Antonio Baiamonti prije 160 godina. I zato bi nama u Dalmaciji najpametnije bilo da se prestanemo baviti drugima, da se pogledamo u ogledalo, udružimo i napokon krenemo u oslobađanje samih sebe od pogubne ideologije koja nam zarobljava srce, dušu, tijelo kad god joj se pruži prilika. Da već jednom prestanemo biti podanici i postanemo slobodni građani. A Hrvati i ostali dobri susjedi, dobri prijatelji, dobri radni kolege iz neke druge regije zajedničke nam države.
Comments