„Bolje biti sam na strani istine, nego u najvećem čoporu a na strani laži.”, progovorio je don Ante Žderić iz Župe Gospe Fatimske na Škrapama u Splitu staru dalmatsku poslovicu. Kao jedan od rijetkih svećenika katoličke crkve koji osuđuje neprimjerene postupke navijačkih skupina uz pjesme, bengalke i zastave sa pokličem „Za dom spremni“ ističu svoje antidalmatinstvo. I u ovom slučaju se pokazalo da ustaški pozdrav ZDS uvijek ide uz nered i zlo, tamo gdje su prijetnje silovanjem ženama i djeci, tamo gdje je nepravda i mržnja, tu je i „Za dom spremni“.
Jasno ističući da je riječ o zlu koje treba nazvati pravim imenom don Ante poziva one koji ga slijede da zlo imenuju i raskrinkaju budući ne smijemo imati straha ako nas neki i osude, jer istinu treba glasno pronositi. Osudom navijačkog barbarstva koje se sa stadiona ukazuju na u potpunosti neželjen način, iskazujući odbojnost prema dalmatskoj zajednici, iako u svojim navijačkim pjesmama nerijetko spominju ljubav prema Dalmaciji. Zlo se ponovno iskazalo kao pohlepa na putu do vlasti, pohlepa za novcem i moći. U ponašanju mladih navijača vidimo rezultat i posljedicu takve politike čije žrtve postaju i oni sami.
Niti međunarodno nagrađivani novinar Karlo Morosin ne vidi i ne prepoznaje glavne aktere ove priče isključivo u navijačima, već u onima „koji na mržnji prema Dalmaciji, Srbima, LGBTIQ populaciji, ženama, migrantima i izbjeglicama žele postići političku moć“. Time gospodin Morosin potvrđuje da je korijen zla u pohlepi za novcem i moći koju osigurava pozicija vlasti. Upravo iz tih pragmatičnih razloga mnogi političari u Republici Hrvatskoj su zaigrali na te prokušane fore nastojeći ostvariti bolji izborni rezultat i veći politički utjecaj i moć, zanemarujući neprocjenjivu štetu koju čine društvu afirmirajući zlo i mržnju kao sredstvo stjecanja političke moći.
Gospodin Morosin ih iz pristojnosti neće imenovati, ali naša publika ih prepoznaje prije svega u Ninu Raspudiću i cijelom Domovinskom Pokretu, Nikoli Grmoji i cijelom MOSTu, Andreju Plenkoviću i cijelom HDZu, Anti Đapiću i cijelom HSPu, Ruži Tomašić i cijeloj Kršćansko-demokratskoj stranci, Marijani Petir i cijelom otpadu od HSSa..., koji svoje političke i javne nastupe koriste tako da rijetko kada ne spomenu neku od gore spomenutih kategorija stanovništva, kao što je Raspudić u emisiji „Peti Dan“ prije par mjeseci negirao postojanje Dalmacije, te tako širi odioznost prema dalmatskoj zajednici koja će eksplodirati danas mržnjom na splitskoj rivi a sutra na tko zna gdje. Ekstremno desne političke organizacije i do sada su iskazivale nesklonost i netrpeljivost prema Dalmaciji, a koju bi one naravno nijekale, kako „nitko osim 'Hrvata' ne bi vladao Hrvatskom“. Stoga oni dosljedno zagovaraju već dugi niz godina da zastupnici u Saboru koji su birani po posebnim propisima kao predstavnici manjina ne mogu koristiti pravo koje imaju drugi zastupnici da glasuju za izbor Vlade u Saboru, jer su svjesni da se Dalmacija polako ali sigurno budi i da će jednog dana predstavnici dalmatskog naroda sjediti u Saboru. Teško bi bilo objasniti činjenicu što bi u tom slučaju za pravo biranja Vlade RH bili uskraćeni predstavnici dalmatske manjine, koji u Republici Hrvatskoj žive, rade i stvaraju plaćajući poreze, dok bi Hrvati iz dijaspore od Münchena do Širokog Brijega koji u Republici Hrvatskoj ne žive i ne plaćaju poreze to pravo konzumirali i tako samo zato što su Hrvati imali veća prava i od onih koji u Republici Hrvatskoj žive. Naravno da se treba postaviti i pitanje stečenih prava.
Sličnu taktiku osvajanja biračkog tijela prihvatio je i lider Domovinskog pokreta Miroslav Škoro, koji će optuživati Dalmaciju da osiromauje Slavoniju i slabo plaća Slavonce koji dođu raditi sezonu u Dalmaciju, ali neće da kaže koliko je slavonskih sezonaca uzelo kruh iz usta Dalmatinima koji se ne mogu zaposliti, pa ni sezonski, u vlastitoj regiji, jer Slavonci imaju pravo prednosti zapošljavanja u Dalmaciji. Taj će isti Škoro reći kako po selima u okolici Knina nema struje, dok Dalmacija broji 8 mlrd € godišnje od turizma, ali se ne pita zašto Dalmacija ne može dovesti struju do kninskih sela. Škoro ne govori da Dalmacija već skoro 30 godina izdvaja 3,5 mlrd € godišnje za Slavoniju i još 7,5 mlrd € u državni propračun RH, iz kojeg mu se isplati oko 140 milijuna €. Škoro bi se trebao zapitati kakva je to Republika Hrvatska koja, kao članica EU, podnosi da i danas 2020. godine postoje sela bez struje u kojima starice i starčad žive kao u kameno doba, Miroslav Škoro za takvu stvarnost, kojeg li apsurda, optužuje samu Dalmaciju. U borbi za glasove koristiti će se i različitim doskočicama, pa će reći da „Dalmatinci mute vodu“, a Penava gradonačelnik Vukovara koji onemogućava trećini građana svoga grada da njihovo pismo bude vidljivo iako im je to Ustavnim zakonom zajamčeno, će zamislite kazati da „Dalmatince treba poubijati, a Dalmatinke silovati“!
Stanje u našoj zajednici je takvo da se rijetki suprotstavljaju izljevima netrpeljivosti, pogotovo kada je u pitanju dalmatska zajednica koja je i inače devastirana i svedena na statističku pogrešku, o čemu će trebati prvom prilikom koju riječ više napisati, tim više što je to tema koja je praktički zabranjena. Republika Hrvatska u kojoj svi njeni građani nisu ravnopravni nema nikakvog smisla postojanja. Nikome ne treba Republika Hrvatska koja počiva na antidalmatinstvu kakvu nam nameću iz Zagreba. Republika Hrvatska koja je antidalmatska je nepoželjna, tome se trebamo suprotstaviti.
„Obraćam se Dalmatinima i Dalmatincima kao dalmatinski patriot, da opstanete u našoj domovini Dalmaciji u sklopu Republike Hrvatske. Ako sam ja morao otići jer su moga brata i mene pripadnici ZNGa silovali i ubili mi nonu, mater i oca, a rodnu kuću zapalili i srušili, ne znači da i vi morate otići i odustati od stoljetne želje za ostvarivanjem dalmatinskog sna.“, kaže gospodin Morosin. „Zašto je to tako teško prihvatiti? Ostane li sve kao sada uskoro ćemo i sami postati cilj njihove mržnje i zla. Upravo na to upozorio nas je don Ante Žderić.“
„Najgore je zlo koje dolazi je iz vlastitih redova. Ono je perfidno jer smo ga skloni umanjivati, opravdati. Naše zlo omata se u celofan prihvatljivog i banalnog, religioznog i nacionalnog, gotovo fašističkog. Fiksacija njihove mržnje u spomenutom slučaju su Dalmatinci, Srbi, žene i djeca, homoseksualci i ljudi druge boje kože. Ne brinite, sutra ćete takvima to biti Vi i Vaša djeca“. – rekao je dok Ante iz splitske župe Škrape.
Comments