Činjenica je da je Zoran Milanović drzak lik i da će, ako mu tko stane na žulj, vratiti istom mjerom. Međutim, nije izrekao ni jedan jedini čak ni neistiniti zarez u svom polemičnom backhandu performericama iz saborskih klupa Daliji Orešković i Marijani Puljak. Vratio im je lopticu jer su kretenski postavile ploču „Ured predsjednika Republike Hrvatske“ na pročelju kuće u kojoj se u “Klubu” uhićenoga bivšeg Janafovog direktora Dragana Kovačevića, unatoč epidemiološki „zaključanoj“ državi, okupljali: političari najvišeg stupnja odgovornosti, „poduzetnici“ prepunih džepova javnog novca, suci, pjevači, glumci i novinari, ali i „elitne“ escort dame i escort gospoda. I predsjednik RH je bio tu, pa se našao izazvanim na uvredu odgovoriti uvredom, ako se i cirkus samoreklamiranja dviju performerica i jetka istina kojom ih je Milanović poklopio uopće mogu nazvati uvredama.
Neumjesna šala samo je još jedna od x potvrda o taštinama u domaćoj visokoj politici koje se nekontrolirano i bez imalo samodiscipline, osjećaja mjere i poštovanja za tuđe/drukčije stajalište grubo očituju kao esencija primitivizma, neukusa, prostakluka, samoživosti, narcizma, kompleksa veće vrijednosti no što i približno jest, političke nezrelosti, pa i ozbiljnog deficita elementarnoga kućnog odgoja. Di ćeš boljeg primjera od plenarnih zasjedanja Visokog doma koja se izravno prenose na Četvrtom programu HDZove Domovinse Krugovalne Dalekovidnice, pardon HRT-a. Što su, garnirano inim politički pristranim sadržajima, svi posjednici tv i radijskog prijemnika dužni platiti 80 kuna mjesečno. Pod prijetnjom ovrhe…
Taštine i političke gluposti
Orešković i Puljak politički ne znače ništa i nikada neće ni značiti ništa, a saborskih su se klupa dohvatile, spletom povoljnijih političkih slučajnosti. Iza njih ne stoje samostalne respektabilne političke stranke, osim HDZa, koji će ih kad im više ne bude trebale odbaciti kao staru krpu; iza njih ne stoji ni armija simpatizera/birača, sponzori, razvedena stranačka infrastruktura, etc. Zastupnički glasovi Orešković i Puljak prigodom glasanja petkom nemaju osobitu težinu, osim statističke.
No, kako bilo, meč uvredama Orešković-Puljak kontra Milanovića eksplodirao je u medijima i na društvenim mrežama masovnim sučeljavanjima, polemikama, napadima na Pantovčak i protunapadima, vapajima trknutih u glavu: „Kolinda, vrati se, sve ti je oprošteno!“ Afera Janaf još nije dosegnula zenit, svakodnevno se otkrivaju novi alarmantni detalji, akteri muljaju, lažu, skrivaju se, ne žele priznati ili pak kukavički otkucavaju dojučerašnje najbolje prijatelje… Cijela stvar smrdi na gadnu poduzetničko-političku prostituciju i moralnu bijedu ljudi kojima se do jučer skidalo šešir i uvlačilo u šupak. Za razliku od drugih, Predsjednik je, ako ništa drugo, bar sam priznao da je bio u tom „Klubu“, što bi se moglo uzeti kao olakotna okolnost.
Stoga se postavlja legitimno pitanje: Što je trebalo zastupnicama Orešković i Puljak uvrijediti predsjednika RH pred kalkulantski sazvanim buljukom „novinara“ i tv-kamera koji mu nisu skloni izjednačavanjem njegova privatnog posjeta Kovačevićevom klubu s učestalim, višegodišnjim čergarenjem Ureda predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović po svih 20 županija i Gradom Zagrebom? Daleko od toga da je Milanović anđeo i da nije zaslužio packu zbog svog načina obnašanja dužnosti, ali nije li korupcija i krađa milijardi kuna javnog novca državni problem No. 1, a ne izjednačavanje Milanovića s prethodnicom? Ni približno, to nisu iste stvari. Kretenska improvizacija čelnice „pametne“ stranke i kolegice joj iz tek nedavno osnovane stranke nije performansu udahnula inteligentnu dušu, jer to i nije bio njihov cilj. Cilj je bio iskočiti pod medijske reflektore da bi skrenule pozornost na sebe i time si bildale političku važnost, učinile se vidljivijima.
Njihovo mišljenje niti tko traži niti je komu važno kad se odlučuje o smjeru društvenog razvoja, pa neće biti zgorega napasti upravo tzv. državnog kapitalca koji najprije reče, a onda ispeče.
„Evo, i mi smo tu, zar nas ne vidite, važne smo i imamo što reći“, smisao je performansa dviju zastupnica uz ploču „Ured predsjednika Republike Hrvatske“. Orešković je, alkarski rečeno, ciljala „sridu“, a pogodila „uništa“ pametovanjem o tome da se „najviši državni vrh sastaje u nekakvim ilegalnim podrumima u kojima se zakonodavna, izvršna i sudbena vlast dogovaraju što će opljačkati“. Puljak je ciljala Pantovčak, a kretenski se zalila jezikovom juhom zbog nesmotrenosti kako je „Milanović mogao plandovati u ilegalnoj točionici alkohola dok su građani bili zatvoreni u svojim kućama i poduzetnici nisu smjeli raditi“. I vratilo im se s Pantovčaka: „Samodopadne narikače su neiskrene!“ Auuuu, narikače! Pa još samodopadne. Kada su ženske udruge (B.a.b.e.), GONG, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić i ostali predvođeni fake news portalom koji bi u svakoj normalnoj državi odavno biio zabranjen (index.hr) sasuli drvlje i kamenje na predsjednika RH, on se već drugi dan našao pozvanim pojasniti, jer je pojam narikače bio odjeknuo kao – alapače. Zlonamjerno se čulo drugo, ne prvo.
Performansi kao političko pravo
„Nisam rekao alapače“, kazao je Milanović. „Nema muškaraca koji se bave naricanjem, samo guslanjem. Narikače su neiskrene, na pogrebu nariču po narudžbi. Drago mi je da se javila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Kažem joj da nisam nikoga uvrijedio, ali ne može nitko u figurativnom smislu doći s nožem. Imam pravo otići pola koraka dalje. Želiš da te se tretira kao Amazonku? Inače one su negativna pojava u grčkoj povijesti, brutalne u odnosu na civiliziranu Grčku. I pobijedili su ih.“ Zoran Milanović je kao premijer prije devet godina sâm instalirao Višnju Ljubičić na poziciju gdje se troše ogroma sredstva poreznih obveznika, vodi neka statistika i pišu/prosljeđuju kojekakva činovnička izvješća koja nemaju gotovo nikakav utjecaj na rješavanje problema neravnopravnosti spolova. Puka forma, ljuska bez jezgre kao i učinak svih inih tzv. pravobraniteljstava. Ako već nešto takvo „mora“ postojati da bi se tzv. demokracija u Nakaradnoj Našoj ljepše vidjela, tvrdi Milanović, zašto ne bi postojalo jedno pravobraniteljstvo za sva, je li, ljudska prava i slobode? Koje, dodajmo, također ne bi bilo više od ljuske bez jezgre i koje bi ostalo tek kamenčićem u birokratskomu mozaiku.
„Čudno mi je da zastupnici koji su u opoziciji vladi, ne predsjedniku RH, idu tamo gdje idu ministri i to ne spominju, ali spominju predsjednika“, komentirao je Vedran Bralić iz Inicijative DDF. „Radi se o političkoj utakmici u kojoj su, barem meni, neki potezi potpuno neshvatljivi. Ti potezi i djelovanje njihovo su političko pravo, Orešković i Puljak su sada dobile dodatnu medijsku pozornost, a to im je bio i jedini cilj performansa s kretenskom pločom, u čemu im je predsjednik RH reagiranjem svesrdno pomogao.“ DDFovac ima pravo. Da im Milanović nije odgovorio ispalo bi po onoj staroj dalmatskoj: Zuane de Spalatro – Zuane a Spalatro. Ovako, hrvatski fake news mediji danim mijese, i još će do besvijesti mijesiti kako bi se prestalo razaznavati koliko je u pravu. No, itekako se razaznaje sav jad i bijeda hrvatske mainstream politike, za što je Zoran Milanović ovaj put samo – kolateralni sukrivac.
„Predsjednikove izjave smo osudili i kao klub i kao stranka“, tvrdi čelnik sada već parlamentarne samoproglašene lijevo-zelene platforme „Možemo“ Tomislav Tomašević, bildajući rejtinške mišiće na kritici Milanovićevog „obračuna s njima“. „Neprimjerene su prvenstveno zbog rodnog ključa.“ Bez obzira što netko misli o performansu dviju zastupnica, predsjednik je prema njima, koje plaća taycoon Emil Tedeschi, prešao granicu političke komunikacije i rasprave. Ovakvim se istupima skreće pozornost javnosti s pravih pitanja koja je postavio sam predsjednik RH: tko treba znati za istrage, kako cure informacije, kako je imenovan direktor Janafa i zašto se toliko čekalo s uhićenjima zbog sumnje na korupciju. A korupcija jest, zapravo, podloga cijele ove nevesele priče o samoreklamiranju dviju submarginalnih političarki za što je Milanovićeva nesmotrenost odlaska u inkriminirani Kovačevićev klub poslužila tek kao štaka invalidu.
Europska komisija Ursule von der Leyen, također korumpirane njemačke političarke, neki je dan objavila redovno izvješće o stanju korupcije, učinkovitosti pravosudnog sustava, stanju medijskih sloboda i razvijenosti demokracije u kojemu Samostalna, Neovisna i Suverena spada među najgore zemlje u Europskoj Uniji. Lošija od nje je samo Bugarska, na ljestvici 27 država članica EU-a. I tako već godinu za godinom nema napretka. Unatoč blagoglagoljivosti premijera Plenkovića i predizbornom skrivanju od javnosti tih i inih packi „prijateljskog“ Bruxellesa „prijateljima“ u Banskim dvorima. Jer, napisat će na svome twitter profilu poznati američki novinar na radu u Ukrajini, ali dalmatskih korijena Karlo Morosin: „logika je jednostavna: što se HDZ više bori protiv pandemije, Hrvatska bilježi sve više zaraženih, a što se HDZ više bori protiv korupcije, imamo više korumpiranih“. To je, na žalost, istinita slika. Korupcija je toliko nabujala da se pred njom više ne može zatvarati oči, čak ni HDZ.
U uhićenja direktora Janafa Dragana Kovačevića & comp došla su samo dan nakon što je Plenković u Saboru vodio žestoki rat s oporbom koja ga je optuživala za korupciju. I eto, već sutradan nova korupcijska afera banula je na vrata. U mnogo čemu ovaj slučaj podsjeća na one prethodne: opet je provaljena istraga kad je Kovačević doznao da ga prisluškuju, opet se radi o javno-privatnom partnerstvu, o politici povezanoj s biznisom, kao i o državnim tvrtkama povezanim s privatnim firmama. U trenutku kada su reflektori javnosti upereni na korupciju, na gadne muljaže na najvišim društveno-gospodarsko-političkim razinama, za submarginalce što pate od kompleksa veće i najveće vrijednosti nema mjesta. Pa, da baš ne potonu na samo dno svoje političke anonimnosti, performansi i medijska pozornost slamka su spasa.
To je dao naslutiti i GONG objavom na službenim internetskim stranicama relevantnog istraživanja Eurobarometra za 2016. godinu. Tada je aktualni premijer Plenković uzimao daha za „vjerodostojno“ gurati svoj prvi mandat u kojemu si je borbu protiv korupcije uvrstio u prioritete, a kad ono… Ni makac! Neki dan opet šamarčina iz Bruxellesa, kao i toliko puta prije. Republika Hrvatska je jedna od najgorih zemalja EU-a po percepciji i kontroli korupcije.
Na HDZ-ovoj plaći?
Prema tom istraživanju Eurobarometra, 89% ispitanika u Nakaradnoj Našoj smatra da je „korupcija u zemlji sveprisutna i da su joj izloženi u svakodnevnom životu, što je ujedno i najveći udio ispitanika u odnosu na sve druge članice EU-a, Porazne trendove pokazuju i podaci o padu percepcije uspješnosti mehanizama protiv korupcije. Republika Hrvatska registrirala je najmanji udio poduzeća, svega 5% koja misle da su ljudi koji uzimaju mito adekvatno kažnjeni – 14 postotnih poena manje u usporedbi s prethodnim rezultatima iz 2015. godine. Također, samo 15% poduzeća suglasno je da su mjere protiv korupcije primijenjene nepristrano i bez skrivenog motiva, što je značajan pad od 24 postotna poena u odnosu na prethodno istraživanje“.
Slično kao Orešković i Puljak, još je u Visokom domu novopečenih političara, koji izvode svakojake performanse u sabornici ili izvan nje. Gdje ih god novinari žele slušati i snimati da bi ih građani gledali. Svi oni koji su upućeni znaju kako ih HDZ masno plaća ne bi li odradili uloge gromobrana: dok korupcijske metastaze razaraju već i životno najvažnije tkivo zemlje, a pandemija dnevno zatrpava respiratore i uzima žrtve, općinstvu se gura pod nos performanse. Panem et circenses rugao se stari Juvenal u svojim „Satirama“ starorimskoj vlasti. Vrijedi i danas.
Neka ljudi što manje ili uopće ne gledaju dnevnu bijedu i neizvjesno sutra svojih obitelji koje korupcija polako, ali sigurno gura u propast. Ta napast, ugrađena u same temelje društva, uopće nije bezazlena. I dok zlo i beznađe snažno guše nakaradnu Našu, političarima je do mutavih performansa i jalove svađe.
Opmerkingen